Finska i NATO: Koliko se mijenja politika ‘neutralnosti’?

Put Finske i Švedske ka NATO-u je veliki korak naprijed u rastu ove vojne alijanse i pojačao je osjećaj jedinstva među mnogim članicama Saveza.

Izuzev Turske, Sjedinjene Američke Države i većina drugih članica NATO-a, koji se nije širio u ovom obimu od 1990-ih, dočekale su sa dobrodošlicom dvije skandinavske države u vodeću sigurnosnu organizaciju koja djeluje u Evropi.

Premda je zvanično „neutralna“ decenijama, Finska je dugo koordinirala rad sa NATO-om, ali i održavala tradicionalni suživot sa susjednom Rusijom.

Ovaj potez donosi neke opasnosti za Finsku, no Vlada u Helsinkiju i većina javnosti vjeruju kako je daleko više koristi. Helsinki je inače imao dobre odnose sa Moskvom zbog politike neutralnosti prema susjedu.

Prije novembra 2021. godine kada je Rusija počela masovno skupljati trupe duž granice sa Ukrajinom, Finska nije smatrala Moskvu velikom prijetnjom.

Racionalni strah

No, kako su jačale kampanje dezinformacija i kršenja zračnog prostora, zajedno sa cyber napadima, Finska i druge države regije Baltika počele su preispitivati svoje geopolitičke stavove.

Između novembra 2021. i 24. februara ove godine (kada je Rusija započela sa invazijom na Ukrajinu), Moskva je forsirala temu „sigurnosnih garancija“ i zahtijevala obustavu širenja NATO-a, što je unijelo nervozu među finske zvaničnike.

„Kako je sve izgledniji bio ruski napad na Ukrajinu, jačao je i racionalni strah da Rusija razvija i nameće nove norme, nova pravila, za Evropu“, kaže za Al Jazeeru Edward Hunter Christie, viši saradnik na Finskom institutu međunarodnih poslova.

„Iako su evropske vlade razumjele kako Ukrajina i Bjelorusija imaju poseban značaj za Moskvu, niko nije bio siguran koliko Moskva postaje ekstremna, Možda su i baltičke države ‘na jelovniku’, pa čak i Finska.“

Potom je otvorena ruska invazija na Ukrajinu potakla želje Vlade Finske i javnosti da se pridruže NATO-u.

„Ruska invazija na Ukrajinu je osnažila stajalište da Putinova Rusija vodi agresivnu revizionističku politiku i da stoga više ne važi hladnoratovski model neutralnosti“, objašnjava za Al Jazeeru Eldar Mamedov, vanjskopolitički savjetnik u Evropskom parlamentu.

„Iako je Finska, kao i Švedska, imala politiku bliske saradnje sa NATO-om i visoke nivoe vojne međupovezanosti, pridruženje NATO-u donosi najviša sigurnosna jamstva – Član 5 Vašingtonskog sporazuma. Finska politička klasa, pojačana velikom podrškom javnosti, odlučila je kako je došao trenutak za uklanjanje preostalih prepreka (za članstvo).

Jačanje tenzija

Šok ukrajinskog rata je žestoko potresao Finsku.

Januara ove godine, podrška javnog mnijenja za članstvo Finske u NATO-u bila je 28 posto, prema podacima ankete finskog lista Helsingin Sanomat. Tada je to bio rekordno visok broj, da bi krajem marta on „poletio“ do 61 procenta.

Kao odgovor na to, Vlada premijerke Sanne Martin i njene Socijaldemokratske partije, koja u prošlosti nije bila naročito sklona proatlantskoj politici, promijenila je sigurnosne i odbrambene politike u koristi pridruženja NATO-u.

Finsko pridruženje produžit će granicu Rusija-NATO za 1.345 kilometara, dok će Baltičko more postati „jezero NATO-a“ – a sve to garantira vruće odnose i tenzije sa Moskvom.

„Vjerovatno će doći do dugog perioda jako ograničenih kontakata i ukupne promjene ruskog stava prema Finskoj“, govori Hanna Ojanen sa Univerziteta Tampere.

To da li će Helsinki dozvoliti NATO-u da uspostavi vojne baze na finskoj teritoriji sigurno će biti prevaga u tumačenju Rusije finskog pridruženja Sjevernoatlantskoj alijansi.

„Najveći rizik (za Finsku kao članicu NATO-a) je da bude vojna meta u slučaju da Rusija odluči napasti NATO članicu. Na primjer, u slučaju da Rusija napadne Estoniju ili Poljsku, Finska će ući u rat protiv Rusije zajedno sa cijelom Alijansom. To je opasnost koju donosi pridruženje NATO-u. No, nju ublažava činjenica da, ako Rusija odluči napasti Finsku, cijeli NATO dolazi u pomoć, uključujući SAD“, tumači Christie.

Mirni stav Putina

Do sada je odgovor ruskog predsjednika Vladimira Putina na cijelu situaciju bio relativno miran; on je kazao kako je finska odluka da se pridruži NATO-u pravo skandinavske države. No, njegov odgovor treba tumačiti u kontekstu želje Moskve da izbjegne krizu sa Helsinkijem obzirom na to koliko je Rusija trenutno zapela u Ukrajini.

Ubrzo nakon što su Finska i Švedska okončale pristupne pregovore sa zvaničnicima NATO-a, finski javni servis je objavio kako je Rusija od maja premjestila 100-tinjak vojnih vozila iz svoje vojne baze u Alakurtiju, 50 kilometara udaljene od Finske i kako ih je vjerovatno poslala u Ukrajinu.

Pošto je Alakurti jedina ruska vojna baza kod granice sa Finskom, može se tvrditi kako je rat sa Ukrajinom spriječio Rusiju da održi vojno prisustvo blizu finske teritorije, a kamoli da ga ojača. Ipak, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izdao je nejasna upozorenja zbog ulaska skandinavskih država u NATO.

„Takve opcije se ne rješavaju u Kremlju, već u Ministarstvu odbrane. Mi smo već više puta istakli kako postoje relevantni planovi i kako se radi na jačanju naše sigurnosti“, rekao je prošle sedmice.

Nadalje, očekuje se kako će Rusija djelovati protiv Finske i drugih članica NATO-a u Baltičkom moru. Moskva će vjerovatno nastaviti sa militarizacijom Kalinjingrada, kao i „daljim gutanjem Bjelorusije u sigurnosnu sferu, te vršiti provokacije na testiranju odlučnosti NATO-a niske jačine kao što je kršenje zračnog prostora članica, cyber napadi i slično“, predviđa Mamedov.

Finski Parlament je 7. jula usvojio akte kojima se nalaže zamjena lakih drvenih ograda na nekim dijelovima granice sa Rusijom sa „čvrstom ogradom koja ima efekat stvarne barijere“, što ističe kako se Helsinki priprema za ruske prijetnje.

(Vijesti.ba / Aljazeera)