Srbija nema kapacitet da se kritički odredi prema svojim zabludama

Poručio je ovo u intervjuu za Al Jazeeru Balkans penzionisani profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, psiholog Žarko Korać.

- Neprekidno ga neko prisluškuje, nekakve grupe su poslane da ga ubiju, ugrožena je njegova porodica, a nedavno je izjavio i da je milijardu i trista miliona eura, što je nevjerovatna suma, uloženo da se on svrgne sa vlasti…

Često kaže da, dok je on predsjednik, Srbiju niko neće ponižavati, daje obećanja kosovskim Srbima da neće biti kosovske "Oluje", on oprema vojsku, koja je, kako voli da istakne, najjača vojska u regionu - kaže Korać.

Vučić maskira svoju nesigurnost

Prema njegovim riječima, taj narativ svjedoči o dvije stvari - njime Vučić maskira svoju nesigurnost i strah od društvenog i političkog položaja na kojem se nalazi.

Pored toga, navodi Korać, njime se šalje poruka da je Vučić nekakav div-junak koji štiti Srbiju, da ima gotovo nekakvu misiju da spašava Srbiju po cijenu svog života, da je on jedini borac za sreću i mir ljudi.

- To nije normalno. To nećete vidjeti niti kod jednog evropskog političara. Pokušajte da zamislite, recimo, Borisa Johnsona koji kaže da mu je život ugrožen ali da se on ipak bori za Britaniju. Nezamislivo - ocjenjuje Korać.

U pitanju je, dodaje, viđenje politike kao ratnog stanja, u kojem imate političkog, vojnog, civilnog, društvenog i ekonomskog lidera koji se bori protiv brojnih neprijatelja i čiji je život neprekidno ugrožen.

- Vučić sebe prikazuje kao antičkog heroja. Sada se čak njegovi protivnici, kako kaže, hrane mesom svojih kriminalnih protivnika. U politički život je, dakle, uvedena i priča o kanibalizmu - napominje Korać.

Ističe kako Vučić ima čast da bude prvi evropski političar u historiji koji svoje protivnike proglašava ljudožderima.

- Ranije se priča o kanibalizmu u politici, koliko znam, spominjala jedino na afričkom kontinentu. Mislim da je njegov trenutni narativ, koji je eskalirao do neslućenih granica, došao do tačke u kojoj mu ljudi više ne samo što neće vjerovati, nego ga više neće ni slušati.

Tim narativom počet će da odbija i najvjernije političke sljedbenike, jer je nepodnošljivo živjeti u zemlji u kojoj vam serviraju priče da je predsjednik ugrožen od protivnika koji su kanibali - potcrtava Korać.

Medijski linč

Svako ko se u Srbiji suprotstavi predsjedniku, mišljenja je ovaj psiholog, izložen je medijskom linču, a pogotovo ako pokaže političke ambicije.

Kritika i neslaganje sa zvaničnom politikom partije na vlast su opasna stvar, a opozicioni politički angažman je iznimno opasan.

- Svjedoci smo da se vodeći opozicioni lider satanizuje bukvalno svakoga dana – tvrdi se da on želi da ubije predsjednikovog sina (što je stravična optužba!), da je lopov koji ima ogromno bogatstvo širom svijeta.

Svaki normalan čovjek će se pitati: pa dobro, ako je to tačno, ako je nelegalno stekao imovinu, i ako se zna gdje se ona nalazi, zašto se protiv njega ne vodi niti jedan sudski proces? Zatim se o njemu piše da je tukao svoju ženu, da je spreman na svako nasilje…

Ta i slične kampanje imaju jasnu i svjesno odabranu poruku – ako se ovako postupa sa jednim od lidera opozicije, šta se tek može desiti običnom čovjeku koji hoće nešto kritično da kaže protiv vlasti ili o nekom aspektu vlasti sa kojim se ne slaže!

Mi ovakvu atmosferu medijskog i političkog linča nikada nismo imali. Čak je i za vrijeme Miloševića pritisak bio manji - dodaje Korać.

U Srbiji iščupan korijen demokratije

Ocjenjuje da je u Srbiji iščupan sam korijen demokratije. Medijsko uništavanje svakoga ko drugačije misli onemogućava politički život.

- Ljudi ne žele da se bave politikom, a i oni koji se njome bave u situaciji su da se neprekidno brane. Prisustvujemo, rekao bih, jednoj institucionalizovanoj apatiji građana. Posljedica svega toga je i strahovit cinizam među ljudima, koji kaže da ne vrijedi ništa, da su svi isti, da se ništa ne može promijeniti - govori Korać.

Prema njegovim riječima, u Srbiji su devedesete godine izbrisane, bar kada je riječ o kritici i javnoj polemici. I normalno je da su izbrisane kada su na vlasti mlađi članovi ekipe koja je drmala našim životima u posljednjoj deceniji prošloga stoljeća.

- Tipičan primjer je, naravno, sam predsjednik Vučić, koji je bio Miloševićev ministar informisanja, kao i Ivica Dačić, nekadašnji portparol Socijalističke partije Srbije i nekadašnji lider beogradskog odbora ove stranke.

U ovakvom političkom ambijentu je rasprava o devedesetim, uzrocima rata, ratnim zločinima, tadašnjoj ekonomskoj katastrofi – zabranjena, jer bi ta rasprava bila i rasprava o njihovoj odgovornosti i njihovim karijerama.

Osim njih dvojice, praktično su na visoke položaje vraćeni svi politički, ekonomski i medijski lideri iz Miloševićevog vremena, osim onih koji su umrli ili su odabrali da se više ne bave politikom.

Pogledajte, recimo, Milorada Vučelića ili Ratka Dmitrovića, sadašnjeg ministra. To su ljudi koji su bili najgrublji mogući propagandisti Miloševićevog režima.

Čak su i ratni zločinci vraćeni u politički život poslije odsluženih kazni. Nikola Šainović je postao član glavnog odbora SPS-a – kada se vratio sa robije, odmah je kooptiran. Veselin Šljivančanin i još neki osuđeni ratni zločinci članovi su glavnog odbora Srpske napredne stranke.

Čovjek koji ima ogromne zasluge za ratnu katastrofu na Kosovu, koji se takođe vratio sa odsluženja haške zatvorske kazne, general Vladimir Lazarević, neprekidno nam objašnjava rat sa NATO-paktom. Ušao je u carstvo fantazmagorije, i tvrdi da smo mi u tom ratu zapravo pobijedili - poručuje Korać.

O devedesetima se ne razgovara

Ponavlja da se o devedesetima ne razgovara, već da se one koriste samo za propagandu. A u propagandu Vučićevog režima su, odmah po odsluženju kazne, uključeni i ratni zločinci…

- Pored svega, zatvorene su medijske mogućnosti da se razgovara od devedesetima, jer u Srbiji ima jako malo nezavisnih medija u kojima je moguće otvoriti tu priču. Srbija ne vodi taj razgovor, ona je zatvorila tu temu. I to vrlo svjesno - dodaje Korać.

Ističe kako je već u ranijem odgovoru pojasnio zašto Srbija odbija da se suoči sa svojom nedavnom prošlošću.

-A podsjetimo zašto je to, toliko puta spominjano, suočavanje neophodno. Narodi koji razgovaraju i kritički se odnose prema svojim historijskim greškama, iz njih mogu nešto da nauče, u najmanju ruku neće ponoviti istu grešku, a otvoriće i sebi šansu za demokratsku budućnost.

- I ne mora to da bude samo neposredna prošlost, može da bude i daleka. Navešću primjer koji je možda zanimljiv. Krajem 15. vijeka u Španiji su se desile tri velike stvari: Kolumbo je za nas Evropljane otkrio Ameriku, ujedinjenjem je stvorena moderna Španija, ali su istovremeno iz nje protjerani svi Jevreji. Oni su protjerani i iz Portugala, dakle sa cijelog Pirinejskog poluostrva.

Na 500. godišnjicu protjerivanja, španski parlament je donio rezoluciju koja kaže da je progon bio potpuno pogrešna stvar, da je to velika sramota za Španiju, da su Jevreji bili građani ove zemlje. Kralj je otišao u sinagogu i poklonio se, a donesena je i odluka da potomci protjeranih imaju pravo na špansko državljanstvo.

Neki će reći, nije mnogo, ali ja smatram da je to jako važno. Amerika je, takođe, relativno nedavno po prvi put pokušala da kompenzuje one Japance koji su tokom Drugog svjetskog rata bili smješteni u američkim logorima, jer se smatralo da su oni sami po sebi – „peta kolona“. To je bila jedna užasna, antidemokratska odluka - navodi Korać.

Ističe da i Britanija veoma kritički sagledava svoju kolonijalnu prošlost, ruše se i spomenici onih koji su bili trgovci robljem.

- Karakteristika je zrelih ljudi i zrelih društava sposobnost da se iskreno i otvoreno raspravlja o sopstvenim greškama iz prošlosti. Mi to nismo u stanju, mi – naprotiv – odbacujemo najbolje iz svoje prošlosti, kao što je to Narodno-odlobodilačka borba, a glorifikujemo najgore periode, kao što su to, recimo, devedesete.

Ne možete imati demokratsku i humanu budućnost, a da ne progovorite i odbacite ono što je bilo antidemokratsko i antihumano u vašoj prošlosti.

Naveo sam personalne razloge zašto se u Srbiji kritički ne razgovara o nedavoj prošlosti, ali bih dodao još nešto. Srbija, naime, nema kapaciteta da ozbiljno otvori tu temu.

U ovom trenutku, većinsko stanovništvo nema kapacitet da se kritički odredi prema sopstvenim zabludama i historijskim greškama. Nisam potpuni pesimista i ne mislim da će zauvijek tako biti, ali u ovom trenutku stvari tako stoje - zaključio je Korać.

(Vijesti.ba/ Al Jazeera)