Da se eksplozija desila u New Yorku, to bi bila top vijest na samom početku njemačkog dnevnika

Piše: SERGIO ŠOTRIĆ

U utorak, 4. avgusta, u luci glavnog grada Libana – Bejrutu, desila se katastrofalna eksplozija, koja je (po trenutnim podacima) usmrtila čak 135 ljudi, a lakse i teže povrijedila oko 5000 ljudi. Stotine ljudi još nisu pronađeni, a vjeruje se da su zatrpani ispod ruševina i najvjerojatnije mrtvi. U vezi sa ovom tragedijom, veliki broj njemačkih gledalaca se javno – uglavnom preko interneta – pobunio protiv nedopustive i neprofesionalne prakse njemačkih državnih medija.

Slučajni snimci (kao što je napr. i ovaj snimak) stanovnika glavnog grada Libana su – samo nekoliko minuta nakon dvije zastrašujuće eksplozije (kratko nakon 17 časova) – obišle svijet. Na žalost, ovo ni nakon nekoliko sati nije bila vijest dostojna interesovanja njemačkih državnih medija. Razmjer ove tragedije je u časovima koji su slijedili, naslućivala apokaliptičke dimenzije razaranja. Broj poginulih i povrijeđenih je rastao iz časa u čas. Ipak, milionska publika najgledanijih informativnih emisija (dnevnika) Njemačke, na kanalima državnih medija ARD i ZDF, koje su uslijedile nekoliko sati nakon ove eksplozije, bila je prisiljena pratiti vijesti o napr.: kritici demonstracija, koje su održane 1. avgusta u Berlinu, protiv Corona- mjera njemačke vlade, te naglabanja o zabrani ovih demonstracija u budućnosti, mogućoj dozvoli prisustva gledalaca pri fudbalskim utakmicama Bundeslige, političkoj sudbini jednog regionalnog političara desničarske stranke AfD itd. O ovim i sličnim temama su moćni njemački mediji u utorak veče izvještavali opširno i detaljno, ali za napr. “sitnicu” koja se taj dan desila u Bejrutu, odlično plaćeni novinari su imali samo par kratkih-šturih riječi.

Pokušavam zamisliti, kako bi taj dan izgledali glavni dnevnici njemačkih državnih medija, da se ovakva jedna tragedija par sati ranije (ne daj Bože) kojom nesrećom dogodila napr. u.: Americi, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španiji itd.

Još su mi urezane u pamćenje slične tragedije (napr. teroristički napadi, velike eksplozije pirotehničkih sredstava itd.) iz zapadnih zemalja, sa kojima su njemački državni mediji tada otvarali i zatvarali udarne programe, šaljući nas na spavanje sa alarmantnim slikama, sa najnovijim informacijama – držeći nam pažnju danima, često sedmicama, a ponekad i mjesecima sa specijalnim emisijama, intervjuima i Live- uključenjima reportera sa najnovijim saznanjima o najsitnijim detaljima ovih tragedija.

Ovaj pristup i ovu praksu i u kontekstu aktuelnosti, važnosti, ali i u skladu sa pravilima medijskog zanata, smatram potpuno ispravnom, te sam se i sam, kao i milioni građana Njemačke čudio (uopšte mi nije privi put da se čudom čudim na temu njemačkih medija), postavljajući javno pitanje:

Koji je razlog, da se tragedije pojedinih naroda redovno prioritiziraju dok se istovremeno trgedije drugih naroda redovno ignoriraju?

Čak 3 sata nakon eksplozije u Bejrutu i bujice informacija u velikom broju svjetskih medija, centralni dnevnik njemačke državne televizije – “Tagesschau”, tragediji u Libanu posvećuje samo 1,5 minutu, na samom kraju dnevnika (tako reći kao usputnu kratku vijest), neposredno prije vremenske prognoze.

Prije ove vijesti njemački centralni dnevnik opširno izvještava i o napr.:” mogućem stavljanju van snage upozoronjenja putovanja u Tursku za njemačke turiste, najnovijim Corona- statistikama iz Velike Britanije itd.

Puno drugačije se prema ovoj tragediji ne odnosi ni ZDF (2. program njemačke državne televizije), koji u svom primarnom dnevniku “Heute-Journal” (današnji žurnal) 4. avgusta u 21:45h – znači 4,5 sata nakon ove tragedije – uz jos veću vremensku distancu, poklanjajući ovoj temi samo 2 minute u 30minutnom dnevniku.

U vrijeme ovog dnevnika, njemačke državne televizije, bili su već poznati mnogi pouzdani detalji ove libanske tragedije, uključujući i podatke o dramatičnom porastu broja mrtvih i povrijeđenih.

Milioni njemačkih gledalaca su u utorak veče morali biti izrazito strpljivi, u slučaju da su željeli da se informišu o najvažnijoj planetarnoj vijesti tog dana, koja se dogodila u ne tako udaljenom Libanu, bivajući prisiljenim, da na njemačkoj državnoj televiziji ZDF, u najvažnijem dnevniku ove televizije, ipak prvo odgledaju napr. „puno važniji prilog“ o mogućem povratku gledalaca na njemačke fudbalske stadione u dužini od 8 minuta.

U novinarstvu i u medijima važi neosporno pravilo – najvažnije na prvo mjesto!

Ovo pravilo je poznato i novinarima i urednicima i gledaocima / slušaocima / čitaocima.

Mnogi od nas su u utorak veče bili najblaže rečeno vrlo začudjeni i razočarani u vezi redosljeda i važnosti prioriteta dnevnih tema najvažnijih njemačkih državnih medija. Veliki broj Nijemaca je ovo sramno ponašanje njemačkih državnih medija, ubrzo potom oštro kritikovao na društvenim mrežama, a i telefoni redakcija su neprestano zvonili pozivima nezadovoljnih građana.

Jedan korisnik je napr. napisao: „da teška eksplozija u Bejrutu u dnevniku „Tagesthemen“ tek bude kratko spomenuta u zadnjem bloku vijesti, nakon što je dnevnik otvoren sa “Bundsligom” uopšte nije za razumjeti“. Drugi nezadovoljni gledalac je napr. zapisao: „jedan kompletan grad leži u ruševinama i jedan izvještaj od 60 sekundi je sve što imate ponuditi? Ovo je velika sramota za njemačke državno-javne medije“!

Nakon oštre kritike velikog broja njemačkih gledalaca zbog ovog (amaterski) kratkog i zakašnjelog izvještavanja njemačke drzavne televizije, glavne redakcije dnevnika 1. njemačkog programa ARD: „Tagesthemen“ i „Tageschau“ su se javno izvinule priznajući spopstvenu gresku. U obavještenju glavnih i odgovornih urednika redakcija (Marcus Bornheim, Helge Fuhst i Juliane Leopold) na oficijelnom blogu dnevnika „Tagesschau“ u popodnevnim časovima 5. avgusta, njemačka javnost je mogla pročitati:

…„ Teško možemo objasniti, iz kojeg razloga juče nismo tako postupili, jer radilo se o tako očiglednoj stvari. Marginalne stvari na kraju dovedu do greške. Timovi TV dnevnika „Tagesschau“ i „Tagesthemen“ žale, da njihovo šturo i kratko izvještavanje nije bilo u skladu sa važnosti ovog događaja.

Jedna od javnih pritužbi jednog gledaoca, na društvenim mrežama (koja je u skladu i sa mojim stavom) glasi:

„Da se eksplozija nije desila u Bejrutu, nego u New Yorku, onda bi to sigurno bila i TOP-vijest na samom početku vašeg dnevnika. Jesam li u pravu“?

PS:

U Libanu (Libanska Republika) živi oko 6,18 miliona stanovnika – od toga skoro polovina u glavnom gradu Bejrutu.

U Libanu je priznato 18 religijskih zajednica: muslimani (Siiti, Suniti) hrišćani (maroniti, ortodoxni, armensko-apostolski, armensko-katolicki, protestanti), Drusi, Kopti itd.

Procjenjuje se (od 1932 nije izvršen popis stanovnistva), da 60% stanovnistav Libana čine muslimani.

Mali Liban je zadnjih godina primio ogroman broj – skoro 2 miliona – izbjeglica rata u Siriji. Čak više od četvrtine stanovništva Libana čine izbjeglice.

U direktnom poređenju, u (po broju stanovnika) 14 puta većoj Saveznoj Republici Njemačkoj (83. miliona stanovnika) trenutno živi 4 puta manje (490.000) izbjeglica iz Sirije.


(Vijesti.ba / Tacno.net)