Godišnjica napada u Banjskoj: Srbija štiti napadače

Poginule su četiri osobe a broj izvršilaca kao i članovi grupe koja se udružila radi počinjenja krivičnog djela još uvijek nisu poznati javnosti.

Odgovornost za krivično djelo preuzeo je Milan Radoičić, potpredsjednik stranke Srpska lista.

Gdje je nabavljeno oružje koje je korišteno prilikom napada u Banjskoj? Da li je prije zapljenjivanja čuvano u Srbiji? Da li je i kako u Srbiji izvršeno udruživanje radi počinjenja krivičnih djela? Ko su bili članovi grupe i koja su krivična djela mogla biti učinjena?

Luka Jovanović, programski direktor Foruma za bezbednost i demokratiju iz Srbije smatra da ovim pitanjima treba intenzivno da se bavi tužilaštvo u Republici Srbiji.

„Posebno valja naglasiti da već samo formiranje grupe predstavlja radnju izvršenja krivičnog dela i kao takvo je kažnjivo po zakonima Srbije. Pitanje od značaja za utvrđivanje nadležnosti institucija Srbije u ovom slučaju tiče se mjesta djelovanja grupe – konkretno da li je ona djelovala i u Srbiji ili samo na Kosovu? Ukoliko je neka od krivičnih dela zarad čijeg je izvršenja bila formirana grupa izvršila u Srbiji to bi moglo da predstavlja dovoljan osnov za uspostavljanje nadležnosti Srbije za krivično gonjenje u ovom slučaju. Najzad, mora se na ovom mjestu razmotriti pitanje kvalifikacije dela događanja u Banjskoj kao terorističkih aktivnosti. Iako kosovski istražni organi događanja u Banjskoj nedvosmisleno kvalifikuju sukob Radoičićeve grupe sa kosovskom policijom kao teroristički akt takva kvalifikacija nije obavezujuća za pravosudne organe Srbije“ – smatra Jovanović.

Terorizmom se smatra djelo čija je namjera da prinudi Srbiju, stranu državu ili drugu međunarodnu organizaciju da učini, ne učini neko djelo ili na drugi način ozbiljno ugrozi ili povrijedi osnovne ustavne, političke, ekonomske ili društvene strukture države Srbije, druge države ili međunarodne organizacije, propisuje član 391. Krivičnog zakona.

„Malo je vjerojatno da će Srbija, koja ne priznaje Kosovo kao suverenu državu, postupke Radoičića i njegove grupe okarakterisati kao terorističke i da će pokretati bilo kakvu istragu koja bi vodila ka tome. Ipak, bez obzira na to da li Srbija ono što se dogodilo u Banjskoj smatra terorističkim činom ili ne, pitanje odgovornosti za ono što se tamo dogodilo neće moći da bude odgađano u nedogled. Ukoliko Srbija ne bude bila u stanju da u okviru svojih nadležnosti i poštujući vlastite zakone istraži aktivnosti Radoičića i njegove grupe to će u svojim okvirima činiti institucije Kosova i u tome će gotovo sigurno imati podršku međunarodne zajednice“ – tvrdi Jovanović.

Nakon saslušanja Milana Radoičića u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, pojedina pitanja u vezi sa daljim razvojem pravne situacije i sa napadom u Banjskoj više ne spadaju u predmet spekulacije, smatra Jovanović.

„Koliko god se suđenje Radoičiću za bilo šta u ovakvoj situaciji činilo nameštenom igrom, dela za koje ga tužilaštvo sumnjiči ozbiljna su i ne izlaze u bitnijoj meri izvan okvira pravno mogućeg, u današnjim uslovima. Međutim jedna dilema koja još uvek predstavlja predmet javnih rasprava jeste - može li Milan Radoičić biti izručen vlastima Kosova? Ovo pitanje dodatno čine aktuelnim najave iz Ministarstva pravde Kosova da će za njim biti raspisana poternica kao i da će vlasti Kosova insistirati na tome da on bude predat kosovskim vlastima. U više navrata sam iznosio svoje viđenje da ne postoji delotvoran zakoniti način na koji bi Srbija bila u stanju da izruči g. Radoičića vlastima Kosova. Ovom prilikom bih želeo da detaljnije pričam o tim razlozima kako bi se diskusija o ovoj temi izmestila iz političkih u pravne okvire. I opet - krenimo redom. Izručivanje okrivljenih/osuđenih predstavlja jedan od oblika međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima koja je regulisana posebnim zakonom. U okviru osnovnih odredbi ovog zakona propisane su neophodne pretpostavke za pružanje međunarodne pravne pomoći (čl. 7 Zakona) koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se postupak za izručenje vodio, kao i bilo koji drugi oblik međunarodne pravne pomoći“ – ocjenjuje Jovanović.

Vodi se istraga o krivičnim djelima koje je Radoičić počinio na teritoriji Srbije, pa je pravno gotovo nemoguće da on bude izručen Kosovu, smatra Jovanović.

„Učestalije pominjanje međunarodne istrage predstavlja odraz nezadovoljstva dela međunarodne zajednice – konkretno posrednika u briselskom dijalogu – dosadašnjim tokom istrage u postupku protiv Radoičića u Srbiji kao i jasan znak da dosadašnje mere koje je preduzela Srbija u rasvjetljavanju ovog slučaja nisu ispunile njena očekivanja. Pored kontroverznih odluka u prethodnom postupku koji se tiču predlaganja i (ne)određivanja pritvora u ovom slučaju, detalj koji gotovo sasvim sigurno ne uliva povjerenje međunarodnoj zajednici u ozbiljnost istrage u Beogradu je okolnost da je sam Milan Radoičić i dalje jedino imenovano lice u ovom postupku i da se više od dvije sedmicenakon događanja u Banjskoj nisu znala imena ostalih (preživjelih) članova njegove grupe“ – podsjeća Jovanović.

Više javno tužilaštvo u Beogradu pokrenulo je 3. oktobra 2023. godine istragu protiv Milana Radoičića i NN lica zbog osnovane sumnje da su izvršili sljedeća krivična djela: 1) udrživanje radi vršenja krivičnih djela, 2) nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet vatrenog oružja i eksplozivnih materija i 3) teška djela protiv opšte sigurnosti

Uzimajući u obzir da se tužilaštvo redovno oglašava u vezi sa mnoštvom drugih postupaka koji se vode pred Višim sudom u Beogradu, naročito ako postoji interesovanje javnosti, neprimjereno je što tužilaštvo još nije saopćilo ništa u vezi s utvrđivanjem identiteta pripadnika Radoičićeve grupe, podsjeća Jovanović.

„Nije se oglasilo ni oko utvrđivanja okolnosti - kako su Radoičić i njegova grupa došli do oružja koje je bilo korišteno u Banjskoj, a ni kako je to oružje prebačeno na teritoriju Kosova. Upravo zbog toga je i bila veoma zapažena vest o podizanju optužnice protiv Radoičića i ostalih od strane tužilaštva u Prištini. Sama činjenica da je ta optužnica uopće podignuta postala je neprijatan podsjetnik na činjenicu da u istrazi o istom događaju i njegovim akterima koju vodi srpsko tužilaštvo nije bilo vidnih pomaka skoro godinu dana. Zato je tužilaštvo u Beogradu - bez vidljivijeg uspjeha - odmah po objavljivanju vesti o podizanju optužnice u Prištini pokušalo da relativizuje ovu činjenicu osporavanjem nadležnosti kosovskih institucija za vođenje bilo kakvih postupaka u vezi sa Banjskom“ – kaže Jovanović.

Situacija je, s obzirom na okolnosti, podstiče sumnje u sposobnost srpskog pravosudnog sistema koji je suočen s najvećim izazovom nakon suđenja ubicama Zorana Đinđića, smatra Jovanović.

„Propust Srbije da u okviru vlastitih institucija i poštujući sopstvene zakone rasvijetli zbivanja u Banjskoj i oko tog događaja, kao i da sankcioniše odgovorne , rizik je da Srbija dospije u poziciju u kojoj će od nje biti (za)traženo da taj zadatak „prepusti“ institucijama na Kosovu. Štaviše, Peter Stano, portparol Evropske unije, u saopćenju kojim je ispred EU pozdravljeno podizanje optužnice u Prištini, naveo je i da se od Srbije očekuje „puna saradnja“ u postupku koji vode kosovske institucije, kao i - „saradnja u privođenjenju odgovornih za taj čin.“ Sličnosti sa nekadašnjom saradnjom sa Haškim tribunalom (ni)su sasvim slučajne, ali upravo ovo je situacija koju je Srbija morala da izbjegne. Na kraju Srbija ne samo što to nije izbjegla nego je svojim propustom da sankcioniše odgovorne za incident u Banjskoj nesmotreno (ili možda i prkosno?) već zakoračila u nju. Da li je uzrok što je Srbija u takvoj situaciji odsustvo političke volje, nedostatak institucionalnih kapaciteta, pogrešna politička kalkulacija ili nešto sasvim drugo to više nije bitno. Ono što postaje bitno jeste da bi veoma konkretne posljedice takvog spleta okolnosti mogle da zakucaju na vrata mnogo brže nego što to i mislimo. A tada bi se valjalo sjetiti da su one mogle biti izbjegnute da su rasvjetljavanje incidenta u Banjskoj i primjenu zakona Srbije i Srbija i Više javno tužilaštvo u Beogradu shvatili malo ozbiljnije“ – zaključuje Jovanović.

(Vijesti.ba)