Svjedoci tvrde da je Vlada radila po zakonu, a tužioci da je premijer zloupotrijebio položaj?!

A Tužilaštvo je završilo svoj dokazni postupak.

Tačkom 1 optužnice Tužilaštva BiH premijer Fadil Novalić se zbog nabavke 100 respiratora za Federaciju BiH u vrijeme pandemije koronavirusa tereti za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, odnosno da je zloupotrebljavajući položaj osmislio plan kako da stekne korist od tih nabavki, a onda s ciljem realizacije u plan uključio Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića.

U vrijeme istrage SIPA je provjeravala sve račune i transakcije nakon čega je sačinila izvještaj u kome stoji da nije bilo nikakvih sumnjivih transakcija na premijerovim računa koji bi dokazali tvrdnje tužilaca. Iako su imali taj izvještaj u vrijeme pisanja optužnice, tužioci su premijera optužili da je korištenjem službenog položaja sebi i “pripadnicima Udruženja“ pribavio imovinsku korist koja “prelazi 50.000 KM“, te da je novac pribavljen krivičnim djelom, a koji “prelazi iznos od 200.000 KM“, prikrivao “a takav novac je pribavljen počinjenjem krivičnog djela na području dva entiteta i u inostranstvu.“

Nikakav novac, stečen na način opisan u optužnici nije spomenut u dosadašnjem suđenju, ni u jednom entitetu a ni u inostranstvu, a ponovimo da su tužioci završili sa izvođenjem svojih dokaza i svjedoka. O sredstvima građana pokradenim nabavkom respiratora puno se govorilo u javnosti tokom istrage, a objavljivanjem optužnice postalo je jasno i otkud te informacije. No, čini se da su tužioci “naprasno“ zaboravili jednu od najtežih tački optužnice zbog kojih je premijer Novalić mjesecima meta žestokih kritika javnosti i što je potpuno urušilo povjerenje građana u premijera jer je slika o njegovom radu stvarana kroz informacije i optužnicu Tužilaštva BiH, a ne kroz realne rezultate i Vlade i premijera. Teško da bi i jedan prosječni građanin mogao navesti dokaz Tužilaštva da je premijer zloupotrijebio položaj iako je javnost mjesecima imala bezbroj informacija sa suđenja u predmetu respiratori.

Tužilaštvo je kao svog svjedoka saslušalo bivšeg vršioca dužnosti direktora Agencije za javne nabavke BiH Đenana Salčina koji je naglasio “da je u martu 2020. godine vladala panika i neznanje, te da su se svi pribojavali talijanskog scenarija“.

Govoreći o sastanku od 16. marta 2020. godine na kojem su, između ostalih, prisustvovali ministri u Vladi Federacije, kantonalni premijeri i direktori kliničkih centara, Salčin je potvrdio da je rekao da Zakon o javnim nabavkama ne treba mijenjati kako bi se hitno nabavljala medicinska oprema. Na pitanja tužioca, Mirze Hukeljića, Salčin je potvrdio da Zakon nikog ne sprečava da sutra, ili čak u nekoliko sati nabavi bilo šta, pojašnjavajući da postoje dvije metode za ubrzani proces javnih nabavki i to putem pregovaračkog postupaka bez objave obavještenja i putem izuzeća od primjene zakona što se, kako je ispričao, može koristiti u situaciji krajnje hitnosti, a pandemija koronavirusa iziskivala je hitnost.

Među svjedocima Tužilaštva nije bio Željko Silađi, direktor Ureda Vlade Federacije BiH za zakonodavstvo i usklađenost s propisima EU, ali je juče svjedočio kao svjedok odbrane premijera Novalića. Na početku je rekao da on ili neko od njegovih pomoćnika uvijek prisustvuju sjednicama Vlade, te da je on bio na sjednici od 16. marta 2022. godine. Dalje je pojasnio da proglašenje stanja prirodne nesreće ima prvorazredan značaj, da se tada aktiviraju službe koje su u funkciji zaštite stanovništva u stanju prirodne nesreće, te se aktiviraju štabovi civilne zaštite, koji su operativno-stručna tijela, koji dobijaju razne funkcije. Akcijama zaštite i spašavanja, kako je pojasnio, rukovode štabovi civilne zaštite, odnosno službe koje djeluju po naređenjima Federalnog štaba civilne zaštite, odnosno Federalne uprave civilne zaštite, dok Vlada Federacije BiH osigurava potrebna sredstva.

Na pitanje advokatice Vasvije Vidović da li je išta neobično u tome što je Federalna uprava civilne zaštite u stanju nesreće nabavljala medicinsku opremu, odgovorio je da je to “bilo u okviru njihovih nadležnosti u skladu sa Zakonom o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća“.

Silađi je govorio i o izmjeni uredbe kojom je smanjen broj članova Federalnog štaba civilne zaštite, a koju su tužioci ranije problematizirali tumačeći je premijerovom zloupotrebom, odnosno promjenama kako bi se Solaku povećale ovlasti zahvaljujući čemu je nabavio respiratore. No, Silađi je bio vrlo jasan: odluka je utemeljena u zakonu zbog čega Ured ni na ovu odluku nije imao primjedbi. Na pitanje Vidović da li su ovom uredbom promijenjena suštinski ovlaštenja komandanta, odnosno dopremijerke Jelke Milićević u korist načelnika Štaba civilne zaštite Fahrudina Solaka, Silađi je odgovorio da nisu “jer da jesu, mi bismo na to prigovorili“: „Nismo vidjeli ništa sporno, niti da to predstavlja neko proširenje ovlasti. Nismo ukazali na to jer nismo imali na šta.“

Na izjave svjedoka, očito u nedostatku argumentacije, bahato su reagirali tužioci zbog čega je reagovao član sudskog vijeća, sudija Branko Perić upozoravajući ih da se ponašaju profesionalno.


(Vijesti.ba)