Za 41-godišnjeg filmskog reditelja Yu Boa iz Pekinga, smrt je dugo bila apstraktan pojam – nešto dramatično, gotovo filmsko. Iako je godinama dokumentovao životne borbe pacijenata u intenzivnoj njezi, sve se promijenilo kada je u jednoj godini doživio tri teška napada akutnog pankreatitisa.
– Sve sam to sam sebi prouzrokovao – alkohol, društveni život – kaže Yu. – Ali tada sam shvatio da je smrt zajedničko odredište svih nas. Htio sam je razumjeti i odlučiti kako ću joj pristupiti.
Prošlog mjeseca Yu je potpisao dokument o životnoj volji putem online platforme, pridruživši se sve većem broju Kineza koji formalno bilježe svoje želje o postupanju u završnoj fazi života. U slučaju da njegovo zdravstveno stanje postane nepopravljivo, odlučio je odbiti reanimaciju, mehaničku ventilaciju i prehranu putem sonde.
Kako životni vijek u Kini raste – 2024. godine prosječna starost iznosi oko 79 godina – sve više ljudi se suočava s izazovima hroničnih bolesti i dostojanstvenog starenja. U tom kontekstu, planiranje kraja života postaje sve prisutnije u javnim raspravama, iako je to donedavno bila tabu tema, piše Xinhua.
Najveći broj onih koji potpisuju životne volje dolazi iz redova obrazovanih, urbanih i tehnološki pismenih osoba u dobi od 30 do 59 godina. Ova grupa čini dvije trećine od preko 60.000 ljudi koji su od 2010. godine registrovali svoje životne volje preko Udruženja za promociju životne volje iz Pekinga, ranije poznatog kao platforma "Izbor i dostojanstvo".
– U našim godinama dobijaš sve manje pozivnica za svadbe, a sve više osmrtnica – kaže Yu. "Vidio sam previše ljudi koji su bespotrebno patili, poput mog djeda koji je osam godina bio vezan za krevet. To nije bio život. To je bila produžena agonija#.
Iako interes raste, tradicionalni stavovi i dalje predstavljaju izazov. U kineskoj kulturi razgovor o smrti se često izbjegava jer se smatra nesrećnim. Odbijanje liječenja zna biti percipirano kao nepoštovanje prema porodici, koja često insistira na agresivnim intervencijama zbog emotivne potrebe ili straha od osude.
Doktorica Qin Yuan iz centra za palijativnu njegu u Pekingu kaže da je gotovo svakodnevna praksa pomiriti želje pacijenata i očekivanja njihovih porodica.
Shenzhen je 2023. godine postao prvi kineski grad koji je pravno priznao životne volje, omogućivši stanovnicima da odbiju invazivne tretmane na kraju života. Ovaj potez izazvao je povećano interesovanje, posebno među mladima i parovima bez djece.
Kako kineska populacija stari – više od 310 miliona ljudi ima 60 i više godina – vlada širi dostupnost palijativne njege. Broj bolničkih odjela za takvu njegu porastao je sa 510 u 2020. na 4.259 u 2022. godini, a cilj je da do 2025. godine svaki pilot region ima barem jedan takav odjel.
Uprkos pomacima, mnogi još uvijek izbjegavaju temu smrti. Medicinska sestra i volonterka Xiang Qiaozhen kaže da ljudi često odbacuju razgovor kao da će ih sam spomen smrti približiti njenom dolasku.
– Ali čekanje do samog kraja često znači da se razgovor nikada ni ne dogodi – kaže Xiang, koja iako nema vlastitu životnu volju, zna da joj je kćerka spremna poštovati želje.
I Yu Bo je naišao na nesporazume. Kada je objavio na WeChatu da je potpisao životnu volju, prijatelji su mislili da je teško bolestan.
– Nisu mogli vjerovati da sam to učinio samo da bih bio spreman – kaže on.
Ova tiha revolucija u razmišljanju o smrti u Kini tek je na početku, ali pokazuje da, iako se kraj života ne može izbjeći, način na koji ga dočekujemo – možemo birati.
(Vijesti.ba / FENA)