Imaju li krave svoj vlastiti jezik? Evo šta kaže holandska naučnica

Leonie Cornips je već odavno trebala pauzu za kafu. Hladan jesenji zrak činio je vruć napitak primamljivim. No, Cornips je bila zauzeta. Provela je nekoliko sati s malim stadom mliječnih krava. Ako bi sada otišla, izgubila bi nešto što bi bilo teško ponovo steći. Cornips i stado su ušli u delikatan, zajednički prostor koji ona naziva "ritmom krave".

Piše: Christopher J. Preston / BBC

Cornips je sociolingvistkinja u Meertens Institutu u Amsterdamu u Holandiji. Naučnici koji prolaze kroz ukrašeni ulaz instituta obično se specijaliziraju za proučavanje holandskog jezika i kulture. Tihih i mirnih manira, istraživačica je stekla akademsku reputaciju devedesetih godina prošlog vijeka, a i dalje proučava varijacije u sintaksi između različitih dijalekata u Holandiji. Ali pored toga, njen rad je nedavno ušao u ono što stručnjaci nazivaju "životinjskim obratom".

Cornips je godinama provodila letnje odmore na farmi. Od samog početka bila je zapanjena različitim ličnostima pojedinačnih krava. Pročitala je esej jednog filozofa koji je pitao zašto lingvisti nikada ne proučavaju životinje. To je duboko uticalo na nju. Cornips je osjetila da krave poseduju inteligenciju i socijalne navike koje ih čine dobrim istraživačkim subjektima za lingvistu. Kao Holanđanka, takođe je znala da su one kulturni simboli u naciji koja obožava sir. Tako je svoje profesionalne veštine okrenula proučavanju krava.

Šta je "logocentrizam"?

Ljudi su vijekovima pretpostavljali da je sposobnost korištenja jezika mjerilo naše superiornosti. Postoji čak i akademski izraz za to: "logocentrizam", što znači da oni koji koriste riječi (od grčkog logos, što znači "riječ" ili "razlog") zauzimaju privilegovanu poziciju. Jezik, tvrde mnogi lingvisti, ono je što nas čini ljudima. Životinje mogu mrmljati, lajati ili cvrčati, ali nemaju ništa što bi se moglo smatrati jezikom.

Cornips koristi svoj rad sa mlečnim kravama kako bi osporila ovu ideju. To je produžetak pet decenija truda koji je započeo rad Jane Goodall sa šimpanzama i snimanje humpback kitova Rogera Paynea 1960-ih godina u pokušaju da pokažu da ljudi možda nisu toliko jezički jedinstveni kako smo pretpostavljali.

Mnogi Cornipsini kolege bili su skeptični kada je predložila da primjene lingvistički okvir na životinje.

"Problem je što ljudi nemaju jasnu predstavu o jeziku", kaže ona.

"Kada govore o jeziku, uvek se odnose na ono što izlazi iz usta." No, nakon što je šest godina temeljno uronila u život krava, Cornips misli da je jezik bolje razumjeti kao "distribuiran" između usta, tijela i okoline, čineći ga embodied, multimodalnim i senzornim.

"Skrbim za krave, dodirujem ih, ljubim ih, hodam, grlim", kaže ona.

Kako izgleda njihov ritual pozdravljanja?

Većina istraživanja o jeziku krava fokusira se na zvuke. Na primjer, istraživanje iz 2015. godine u Holandiji proučavalo je ton zvukova krava kako bi se vidjelo da li su povezani s njihovim ponašanjem, a zaključeno je da bi to mogao biti način za određivanje njihovog blagostanja. I istraživanje iz 2019. godine u Australiji otkrilo je da krave ne samo da imaju prepoznatljive pojedinačne vokalizacije, već ih zadržavaju u različitim kontekstima.

Cornips i farmeri koje angažuje za pomoć snimaju frekvenciju, trajanje i intenzitet zvukova koje krave proizvode. No, ona se takođe fokusira na druge načine na koje značenje izražavaju među govedima. Njene metode su često etnografske, način proučavanja kultura koji se u velikoj mjeri oslanja na posmatranje istraživača. Cornips pažljivo posmatra ponašanja i interakcije krava uz zvuke kako bi utvrdila kako komuniciraju.

"Primjećujem da tijelo koristi instrument da bi upoznalo drugo", kaže ona. Prepoznavanje toga navodi Cornips da govori manje o "jeziku", a više o "praksama jezika".

Krave, na primer, imaju složen ritual pozdravljanja koji Cornips mora pratiti kako bi uspješno ušla u ritam stada, kaže ona. To je postalo očigledno sa Pijetom, mladim mužjakom Holštajn pasmine iz intenzivno upravljanog zatvorenog objekta kojeg je Cornips dovela u stado sa još pet drugih krava na otvorenom pašnjaku.

"Bila sam uvijek sretna kada sam ga vidjela, pa kad sam došla u njegovu livadu, odmah sam krenula prema njemu i pokušala ga dodirnuti", kaže Cornips. Kada je to učinila, Piet bi se povukao.

Cornips je postepeno shvatila potrebu da poštuje Pietov lični prostor, kao što bi to učinila s nekim drugim ljudima. Naučila je da drži ruke uz tijelo i koristi kontakt očima samo povremeno, naizmenično gledajući Pijeta, a zatim skrećući pogled.

"Treba mi neko vrijeme", kaže ona.

"Bila sam jako glupa. Oni su me učili kako da se povežem s njima." Cornips je shvatila da mora naučiti etiketu. Bez strpljenja i pažnje, kaže ona, nikada ne bi uspela.

Komunikacija kod krava - strpljenje je ključno

Strpljenje je takođe ključno kada krave komuniciraju međusobno. Kada majka pozove svoju telad, ponekad prođe 60 sekundi prije nego što teleta odgovori. Razmak između ispunjavaju tjelesni gestovi. Studije iz Austrije pokazuju da su pozicija ušiju i istezanje vrata ključni za jezik krava. Ljudi smatraju da je sposobnost pomjeranja ušiju trik za zabavu. Za kravu, to je osnovni element komunikacije. Prva rečenica u razgovoru s kravom vjerovatno će uključivati pokretanje ušiju i pogled.

Krave nisu jedine životinje koje se proučavaju zbog svojih složenih načina komunikacije. Michelle Fournet, pomoćnica profesorica koja se specijalizovala za akustičku ekologiju mora na Univerzitetu New Hampshire u SAD-u, naučila je da nije korisno nametati ljudska očekivanja vrstama poput kitova i foka.

Životinje koriste zvuk potpuno drugačije od nas, kaže ona.

"Ako želimo da shvatimo kako životinje komuniciraju i zašto komuniciraju, trebamo usvojiti njihov pogled."

(Vijesti.ba)