Osamdeset godina od oslobađanja Auschwitza obilježeno tribinom u Sarajevu

Uz naučnu tribinu otvorena je i izložba “Moja porodica u holokaustu” autora dr. sc. Elijasa Taubera.

Na naučnoj tribini uvodna obraćanja održali su rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Tarik Zaimović i direktor Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava dr. sc. Muamer Džananović.

Tarik Zaimović je, između ostalog, istakao: „Kolega Tauber nam je dao ljudsku dimenziju kroz fotografije koje su dio izložbe. Razgovor o holokaustu, odnosno o svemu onome što nismo uspjeli uraditi kada smo rekli da to više nikada nećemo dopustiti u proteklih 50 godina je tema koju neprekidno moramo ponavljati, jer mi se čini da u političkim kompromisima u kojima živimo zaboravimo ove fotografije i snažnu poruku koju one nose.“

Muamer Džananović, tokom svog izlaganja, između ostalog je rekao: “Nakon Drugog svjetskog rata izrečeno je obećanje ‘nikad više’, inspirisano stravičnim razmjerama zločina i holokaustom nad Jevrejima. Usvajanjem Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida 1948. godine, genocid je pravno definisan kao zaseban zločin, što je omogućilo podizanje optužnica i suđenje počiniocima. Ipak, uprkos cilju da se čovječanstvo oslobodi od takvih zločina, oni su počinjeni u mnogim dijelovima svijeta tokom ostatka XX stoljeća, uključujući Bosnu i Hercegovinu, gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima. Zločini sa svim elementima genocida nisu zaustavljeni ni u XXI stoljeću, što svjedočimo kroz brutalna ubistva i zločine u Gazi, Ukrajini i drugim dijelovima svijeta, što praktično današnji svijet gleda u 'live' prijenosu. Realnost našeg doba pokazuje da 'čovjek' svakodnevno ulaže sve veće intelektualno-finansijske resurse u usavršavanje i povećanje proizvodnje oružja za 'efikasno' uništavanje ljudi. Ovo je realnost te predstavlja paradoks s dubokom antihumanom crtom. Auschwitz i brojni drugi memorijali posvećeni holokaustu danas svjedoče ne samo o razmjerama zločina već i o važnosti čuvanja sjećanja na stravične zločine, što je važno za jačanje svijesti o značaju borbe protiv svih oblika nasilja, netolerancije i diskriminacije.“

Učesnici tribine bili su dr. sc. Elijas Tauber, direktor Arhiva jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je održao prezentaciju na temu „Moja porodica u holokaustu“, dr. sc. Sabina Subašić Galijatović, viša naučna saradnica Univerziteta u Sarajevu - Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, predstavila je svoj rad na temu “Stradanje Jevreja Bosne i Hercegovine tokom holokausta”, i MA, LL.M Lamija Muftić, viša stručna saradnica Univerziteta u Sarajevu - Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, predstavila je svoj rad na temu “Neizbrisani tragovi holokausta”.

Elijas Tauber je govorio o posljedicama holokausta u Bosni i Hercegovini, osvrnuvši se i na stradanje vlastite porodice. Tauber je istakao da su progoni i masovna ubistva Jevreja u

Sarajevu ostavili duboke rane ne samo na preživjele i njihove porodice već i na cjelokupnu zajednicu. Govoreći iz lične perspektive, podsjetio je na sudbinu svoje porodice, koja je, poput drugih sarajevskih Jevreja, bila žrtva sistematskog uništenja tokom Drugog svjetskog rata.

Subašić Galijatović je rekla: “Iskazi rijetkih preživjelih logoraša moraju ostati zabilježeni u kolektivnoj memoriji. Naši sugrađani ubijeni su zbog imena i prezimena, zbog pripadnosti određenoj grupi, u gradovima u kojima su živjeli, kao i u drugim brojnim logorima kroz koje su prošli, a koje smo dužni spomenuti – Gospić, Sajmište, Banjica, Kampor na Rabu, Ferramonti, Bergen-Belsen, Auschwitz-Birkenau i brojni drugi. U Bosni i Hercegovini danas više ne postoje prezimena Adler, Arneti, Ast, Augenstein, Carfati, Cindrof, Daniti, Ebenstein, Hahn,Hausner, Hazan, Kajon, Kampus, Kario, Katan, Kalderon, Kohen, Konforte, Kamhi, Pesah, Najman, Neuer, Perera, Singer, Sojcher, Spitzstein, Temes, Trinki, Tuvi, Nahmijas, Volach, Zeit i mnoga druga. Ovo je samo dio prezimena 1308 djece Sarajeva stradalih tokom holokausta... U našem gradu ne postoji nijedna spomen-ploča, nijedna ispričana priča ove djece, što nas obavezuje na dalji rad na sjećanju i memoralizaciji.”

Lamija Muftić je, između ostalog, kazala: “Obrazovanje i pouka o strahotama i dubokim podjelama te gubicima kojima je rezultirao holokaust posebno je aktuelna danas, s porastom antisemitizma i općenito netrpeljivosti i predrasuda kako u globalnom društvu, tako i u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovačko društvo koje je pretrpjelo još jedan genocid i duboku etničku podjelu ima snažan interes u pogledu dugoročne izgradnje demokratskog i stabilnog društva da čuva sjećanje na vlastitu pluralnost, čiji sastavni dio čini jevrejska populacija. U tom pogledu, sjećanje na ogroman gubitak ljudskog kapitala, kao posljedice mržnje, netrpeljivosti, rasizma i predrasuda u Drugom svjetskom ratu od kojeg se njegova jevrejska populacija, ali ni cjelokupno bosanskohercegovačko društvo, nikada nisu u potpunosti oporavili predstavlja aktivni čin borbe za pluralni identitet i veliku lekciju za sadašnje i buduće generacije. Posljedice osiromašenja kulturnog pluraliteta drastičnim smanjenjem jevrejske populacije odrazio se na sve aspekte društva koje i danas uči lekcije opasnosti ultranacionalističkih ideologija i religijske netrpeljivosti odnosno mržnje.”

(Vijesti.ba)