Bageri sa prostora nekadašnjeg hotela odvoze građevinski otpad, te pripremaju teren za izgradnju luksuznog objekta koji će obuhvatati luksuzni hotel sa 200 soba i dvije kule - rezidencijalni toranj visine 42 sprata i poslovni toranj visine 34 sprata, od kojih nijedan neće prelaziti visinu od 150 metara.
Novi hotelski kompleks bit će vrijedan između 400 i 500 miliona eura.
I dok se region modernizuje i ide naprijed, glavni grad Bosne i Hercegovine, makar njegovi bučniji dio, još je zagledan u prošlost. Tako u centru Sarajeva još uvijek “egzistira” Skenderija. Jedina je razlika u tome što Skenderija izvana, a posebno iznutra, izgleda gore nego prije 10, 20 ili više godina. Ispucane cigle, neugledni, prljavi i grafitima išarani neiskorišteni poslovni prostori, smeće, polupani krovovi, limovi, lišajevi na betonu, žbunje, trava, hrđa...
Sve to možete vidjeti prošetate li ovim, nekada kultnim, sarajevskim centrom. Ništa bolje nije ni u Privrednom centru, koji posjetiocima odavno nije atraktivan kao nekada ranije. Građani idu u nove, moderne, bolje i ovom vremenu prilagođene objekte.
O dvorani koja nosi ime po već spomenutom Mirzi Delibašiću suvišno je trošiti riječi. Dovoljno je samo pogledati drvene (također išarane i polomljene) stolice na tribinama. Vrijeme je pregazilo ovu dvoranu do te mjere da je doslovno sramota porediti sa Arenama u regionu, pa čak i nekim drugim bh. gradovima poput Zenice. Porazno je i što još uvijek nije obnovljen krov Ledene dvorane koji se srušio još 12. februara 2012. godine.
Primjeri hotela Jugoslavija i Skenderije, oslikavaju zašto je i koliko BiH u podređenom položaju u odnosu na susjede. Možda bi sarajevske vlasti konačno trebale razmisliti i o raspisivanju neke vrste referenduma, kroz koji bi građani mogli da odluče žele li na tom mjestu moderni kompleks i arenu, ili staru dvoranu i ostanak brutalizma.
(Vijesti.ba)