Borba za moć unutar EPP-a: Unutrašnji konflikti među vodećim figurama

Spor oko kadrova otkrio je sukob između utjecajnog Manfreda Webera, koji se suočava s rijetkim izazovom od strane drugog moćnog igrača u EPP-u, Thanakisa Bakolasa.

Ovo dolazi u trenutku kada Weber — koji je i vođa EPP grupe u Evropskom parlamentu i predsjednik evropske političke stranke istog imena — pokreće razgovor o reformi potonje tokom drugog dana EPP-ove političke skupštine u Briselu.

Prošlog petka, Bakolas, generalni sekretar EPP-a, obavijestio je rukovodstvo stranke da će morati smijeniti Toma Vandenkendelaerea. Belgijanac, koji je nedavno izgubio mjesto u Evropskom parlamentu, tek je nekoliko sedmica ranije započeo kao Weberov odabranik za poziciju "direktora za angažman članica stranke."

Međutim, kako je Bakolas naveo u e-mailu, Weber je brzo reagovao slanjem novog organigrama i objavivši u poruci da će Vandenkendelaere umjesto toga raditi kao šef kabineta stranke.

„Ne mogu se obavezati i provesti zahtjeve predsjednika,” napisao je Bakolas kao odgovor na Weberov potez.

Pozicija šefa kabineta, kako je opisana, nije dozvoljena prema pravilima stranke ili belgijskom zakonu, a kao generalni sekretar Bakolas bi bio zakonski odgovoran za prekršaje, tvrdio je, piše Politico.

Nakon što je neuspješno pokušao postati predsjednik Evropske komisije i odustao od planova za kandidaturu za predsjednika Evropskog parlamenta, Weber se okrenuo akumuliranju moći unutar stranačke mašinerije EPP-a.

Postavio je lojaliste na ključne pozicije unutar EPP-a i udaljio moguće kritičare i rivale. Na primjer, u EPP grupi, generalni sekretar Simon Busuttil je na izlaznim vratima kako bi ustupio mjesto Weberovoj šefici kabineta, Ouardi Bensouag.

Weber je jedna od najuticajnijih osoba u Briselu, možda čak i drugi po utjecaju samo iza predsjednice Komisije Ursule von der Leyen. Odluka o imenovanju Vandenkendelaerea bila je posljednja u nizu poteza koje je Weber izveo kako bi učvrstio svoju kontrolu nad mašinerijom EPP-a. Međutim, Bakolasovo otvoreno nepoštovanje je bez presedana.

Iza ovog sporadičnog sukoba leži veći sukob oko pravca EPP-a, koji se pod Weberovim vodstvom sve više približava ekstremno desnim liderima poput Giorgie Meloni. Ova približavanje — Weber se sastao s Meloni u Rimu ovog ljeta — naljutilo je neke unutar EPP-a koji smatraju da Bavarski političar previše pomjera stranku ulijevo.

Weberovi saveznici tvrde da je odlučan da potpuno iskoristi rastuću moć EPP-a i da vidi kako njegovi članovi u institucijama EU bolje sarađuju s nacionalnim strankama.

Predsjedništvo stranke sastalo se u ponedjeljak prije početka političke skupštine. Ishod sastanka bio je da će Weber, kao predsjednik EPP-a, potpisati ugovor koji će Vandenkendelaerea postaviti za njegovog šefa kabineta, prema izvodu iz dokumenta koji je cirkulisao i usvojen na tom sastanku, a koji je pregledao Playbook.

Dok je EPP grupa posvećena poslanicima u Evropskom parlamentu, EPP stranka postoji da služi nacionalnim liderima i strankama. Bakolas, koji je blizak grčkom premijeru Kyriakosu Mitsotakisu, čini se da se kocka na to da će lideri povezani s EPP-om, kao što su poljski premijer Donald Tusk, finski premijer Petteri Orpo i lider njemačke Kršćanske demokratske unije Friedrich Merz, stati na njegovu stranu i intervenisati kako bi ukrotili Webera.

Ako to ne učine, to bi učvrstilo Weberovu poziciju kao nepobitnog vođu EPP-a.

„Gospodin Weber obično pobjeđuje u ovim malim bitkama,” primijetio je jedan visoki član EPP-a, koji je dobio anonimnost da bi mogao komentarisati osjetljive stranačke dinamike.

Bakolas je odbio komentarisati, a portparol EPP-a nije odgovorio na poruku u kojoj se tražio komentar. Vandenkendelaere je uputio pitanja Weberovom timu, a Weber nije mogao biti dostupan za komentar.

Ove borbe za moć i međusobne optužbe dolaze u trenutku kada EPP ostaje jak. Stranka je na junskim izborima u Evropskom parlamentu došla na prvo mjesto, ponovo je instalirala von der Leyen s konzervativnijom platformom i na putu je da poveća svoj dominantan utjecaj u Evropskom savjetu.

Viši član EPP-a citiran ranije primijetio je da je Vandenkendelaere „izuzetno dobro ocijenjen.” Ipak, član je dodao: „Ove vrste borbi za moć ... mogu nepotrebno izazvati probleme koji nisu potrebni.”

(Vijesti.ba)