Godišnjica zadnje oslobodilačke operacije Armije RBiH - 'Sana 95'

U 6.30 sati snage Armije Republike Bosne i Hercegovine probile su neprijateljsku liniju odbrane na nekoliko mjesta. Iza ponoći, jedinice 502. viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga srpskog agresora.

Nakon naređenja komandanta Petog korpusa generala Atifa Dudakovića, jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene prema Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade, koji su vodili uspješne borbe na prvcu Begova Glava - Veliki Ljutoč - Dubovsko - Vrtoče - Bosanski Petrovac.

Pripadnici 510. oslobodilačke brigade, na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić, pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 kilometara, sve vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.

Dolaskom u Krnjušu, ova jedinica osiguravala je lijevo krilo, čime je omogućeno napredovanje 517. slavne brdske brigade prema Sankom Mostu, a 510. slavna i 501. slavna brdska brigada krenule su prema Ključu. Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu oko 21.00 sati jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ.

Već narednog dana u ranim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu. U donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i u rejonu Krasulja, a nakon njihovog oslobođenja na red je došlo i Vrhpolje.

Borci su se pobjedonosno vraćali u svoj zavičaj. Svjesni snage jedinica Petog korpusa Armije, četnici su rejonu Sanskog Mosta organizovali odsudnu odbranu. Nešto prije dolaska snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine, u rejon Vrhpolja agresorske snage uspjele su minirati most u Vrhpolju i time usporiti napredovanje jedinica Petog korpusa.

Maršom iz srednje Bosne preko Drvara stizala je već legendarna 17. viteška krajiška brigada iz sastava Sedmog korpusa Armije, približavao se trenutak fizičkog spajanja dva najslavnija korpusa Armije - Petog i Sedmog - dvojice legendarnih komandanata i generala, Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića.

General Alagić 19. septembra 1995. godine izdao je naređenje za marš u pravcu Bosanskog Petrovca, 17. viteškoj krajiškoj brigadi pod komandom majora Sakiba Forića. Formirana je kolona od 125 motornih vozila i krenula pravcem Travnik - Novi Travnik - Bugojno - Kupres - Livno - Bosansko Grahovo - Bosanski Petrovac.

I pored izvjesnih zadržavanja kolone ispred Kupresa i Drvara jedinica je u Bosanski Petrovac stigla u 23.00 sata 20. septembra 1995. godine. HVO se suprotstavljao odluci generala Alagića da preko teritorija pod njihovom komandom uputi svoju jedinicu za Bosansku Krajinu. Bilo je i prijetnji da će kolona biti izložena topničkoj vatri. Komandant Sedmog korpusa bio je čvrst u svojoj odluci. Smotru jedinice izvršio je 20. septembra 1995. godine u Bosanskom Petrovcu general Atif Dudaković. Smotra je izvršena u 12.00 sati, a raport je predao komandant 17. viteške krajiške brigade, major Sakib Forić. Nakon smotre jedinice ove brigade upućene su u rejon razmještaja.

Nakon teških borbi sa neprijateljskom vojskom i oslobođenja Bosanskog Petrovca i Ključa, osjetio se zamor kod boraca Armije.

Komandant Alagić izdao je naredbu da kompletna 77. divizija izvrši pripreme za prebacivanje svojih snaga Krajinu. Također, izdana je naredba za pripremu 308. brigade, a potom je traženo od komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine generala Delića da se na pravac Krajine upute i dijelovi snaga iz ostalih korpusa Armije.

Period od 18. septembra do 10. oktobra 1995. godine, karakterističan je po tome da su četničke snage svim raspoloživim ljudstvom uz angažiranje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga pokušavali sve vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije.

Zajedničkim dejstvima, jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9. oktobra 1995. godine, žestoko udarile pravcem Banjići - Smajino Brdo - Donji Dabar - Sanski Most.

Napadna djelovanja odvijala su se prema planu i agresorska vojska je bila prinuđena na povlačenje, a jedinice Armije pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja, čije su se snage povlačile u neredu. U Pilipovićima je došlo do fizičkog spoja 502. viteške brdske brigade i Prve Gardijske brigade Generalštaba Armije i ove dvije jedinice zajedno silovito kreću ka Sanskom Mostu. Veliki udio u ovom napredovanju snaga dali su artiljerci Petog korpusa.

Bježeći od Armije koja je nadirala prema Sanskom Mostu, četnici su minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja kako bi ih tako zaustavili u silovitom napredovanju.

Neprekidno vodeći borbe, uvečer 9. oktobra 1995. godine, oko 23.30 sati, dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada. Neprijatelj je još pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim ne dugo. Neposredno nakon oslobođenja grada, sa drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe, pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Obavještajni podaci govorili su da su stvoreni izvanredni preduslovi za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banje Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.

(Vijesti.ba)