Kurti za New York Times: Ne sumnjajte u NATO, spasio je moj narod

Kurti je u poznatim američkim dnevnim novinama ukazao na ogromne pozitivne posljedice koje je imala NATO intervencija na Kosovu, kao ključni trenutak u stabilizaciji i demokratizaciji regiona.

"Neki u Sjedinjenim Državama su umanjili važnost NATO-a. Mnogi evropski partneri brinu da će američko predsjednički izbori u novembru oslabiti američku predanost savezu. Ali dok se NATO priprema za početak svog samita u Washingtonu u utorak, obilježavajući 75 godina od svog rođenja, želim podsjetiti svijet kako je NATO urezan u kulturni i politički identitet jedne zemlje u Evropi: moje vlastite, Kosova.

Godine 1999. nemilosrdna srpska kampanja pod vodstvom srpskog lidera i jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića donijela je masakre, silovanja i protjerivanje oko polovine većinski albanske populacije Kosova. To je bio humanitarni katastrofa. NATO-ova kontinuirana vazdušna bombardovanja srpskih snaga i pozicija zaustavila je horor. Savez je odmah poslao gotovo 50.000 vojnika.

Ko od mojeg naroda može zaboraviti prizor NATO vojnika kako se pozdravljaju dok dolaze? Tokom proteklih 25 godina, dok je NATO pomogao oslobađanju Kosova i održavao mir, mi smo zauzvrat izgradili demokratiju kako bismo unutar nje njegovali mir. Proglasili smo nezavisnost 2008. godine, ideja koja će odjeknuti kod Amerikanaca koji su upravo proslavili Dan nezavisnosti. Većina svijeta sada priznaje državu poznatu kao Kosovo, iako ja preferiram albansko pisanje, Kosova.

Za nas nije bilo sumnje, s obzirom na svježe sjećanja na genocid u Ruandi i Bosni, da bi se situacija na Kosovu brzo pogoršala bez NATO-a. Kao Kosovar, bolno je čak i zamisliti koliko bi to moglo biti gore.

NATO-ova intervencija bila je humanitarna od početka. Ali humanitarna intervencija također služi nacionalnim interesima, koliko god bismo željeli misliti da su odvojeni. Mir u Evropi i zaustavljanje ljudske patnje služili su nacionalnim interesima članica NATO-a. Sukob na Balkanu povećava rizik od prelijevanja u zapadnu Evropu, ne samo kroz izbjegličke krize, već i privlačenjem stranih aktera u ovaj istorijski značajan geopolitički granični pojas, što prijeti sigurnosti Evrope.

NATO nije apstraktna entitet koji djeluje samostalno. On zahtijeva političku volju. U slučaju Kosova, imali smo političku volju mnogih velikih sila, uključujući Sjedinjene Države, najveću vojnu silu NATO-a. Državna sekretarka Madeleine Albright poznavala je region i strahote evropskih ratova. Iako je snažno povezana s administracijom Clintona, intervencija je bila prekobrojna. U Kongresu, senator Bob Dole, republikanac, bio je snažan zagovornik.

My opinion piece in the @nytimes today on the crucial role of @NATO, and its achievements in Kosova.https://t.co/ShuT9v1U8G

— Albin Kurti (@albinkurti) July 5, 2024

Vojna intervencija uvijek bi trebala biti posljednje sredstvo, a u slučaju Kosova bila je. Visokorangirani sastanci ponavljano su propali, uključujući razgovore u zamku Rambuje u Francuskoj između srpskih i albanskih predstavnika i američkih, evropskih i ruskih zvaničnika. Diplomatija je bila iscrpljena dok su ljudi bili ubijeni. Rat na Kosovu bio je četvrti koji je Milošević vodio u bivšoj Jugoslaviji.

Stepen okrutnosti zahtijevao je snažan odgovor. Nakon 78 dana vazdušnog bombardovanja, najveći vojni napad saveza od njegovog osnivanja 1949. godine, srpske vojne snage su se povukle. NATO je ostao na Kosovu, a povratak izbjeglica uslijedio je pod upravom i zaštitom Ujedinjenih nacija i Evropske unije.

NATO-ova prisutnost osigurala je mir i omogućila nam obnovu. Vojska je štitila našu granicu, ali nam je također pomogla da se zaštitimo, uključujući izgradnju naše vojske, Kosovske sigurnosne snage. Početna misija bila je podijeljena između Francuske na sjeveru, Italije na zapadu, Njemačke na jugu i Sjedinjenih Država na istoku, s Ujedinjenom Kraljevinom na centralnom istoku. Tokom godina, kako je rasla naša stabilnost, NATO je znatno smanjio svoje trupe sa prvobitnih 50.000 na nekoliko hiljada.

Zapad bi trebao biti ponosan na ovaj uspjeh. Kosovo je sada prepoznato kao najbolje rangirana demokratija na Zapadnom Balkanu. Ova transformacija nije bila samo djelo NATO-a; zahtijevala je napore mnogih strana i, što je najvažnije, odlučnost kosovarskog naroda koji je uključen u politički proces. Ali NATO je ovu stvarnost učinio mogućom, i nije slučajno što se rat u Ukrajini označava kao prvi veliki evropski rat u posljednjih 100 godina u kojem zemlje Zapadnog Balkana nisu učestvovale. Mir je težak rad, dinamičan - mora se stalno održavati.

Ipak, iako je demokratija Kosova u porastu, tako su i prijetnje njegovoj sigurnosti. U septembru, teško naoružane srpske paravojne trupe koje smo vjerovali da dolaze iz Srbije zauzele su položaje u pravoslavnom manastiru Banjska, u onome što je američka vlada nazvala visoko organiziranim naporom koji je uključivao sofisticirano oružje. Srpske vojne snage mobilizovale su se blizu naše granice, potez koji je kritikovala Sjedinjene Države kao "destabilizirajući". Prošle godine NATO je povećao svoje trupe sa 3.770 na oko 4.500 zbog sve većih prijetnji miru.

Politčki izazovi također ostaju. 2017. godine, Aleksandar Vučić, bivši ministar propagande pod Miloševićem, postao je predsjednik Srbije. Njegov uspon označio je povratak autoritarnoj, etnonacionalističkoj politici Miloševića, posebno ekspanzionističke vrste. Autoritarna politika Beograda otežala je život etničkim Srbima na Kosovu. Morali su navigirati svoju ulogu kao manjina u novoj zemlji s približno 93 posto albanske etničke populacije i 7 posto drugih manjina, uključujući Rome i Turke. Srbija je ometala tu integraciju. Trebala je hrabrost etničkim Srbima da se pridruže institucijama i postanu aktivni sudionici u zemlji.

Novi front na Balkanu služio bi i Rusiji i Srbiji: Srbija bi mogla pokušati dobiti teritoriju agresijom, a Rusija bi mogla dobiti jači uticaj na Srbiju kao satelit, osim što bi odvratila svijet od rata koji vodi u Ukrajini. Pod gospodinom Vučićem, Srbija je snažno ulagala kako u svoju vojsku, tako i u vojnu suradnju s Rusijom. Izvještaj Ministarstva odbrane Sjedinjenih Država iz 2019. godine zaključio je da "Srbija pruža najpovoljnije okruženje za ruski uticaj na Zapadnom Balkanu." Kosovo, nasuprot tome, ne bi moglo pružiti manje povoljno okruženje. Ostali smo čvrsto prozapadni.

Četvrt vijeka nakon svoje intervencije, uloga NATO-a na Kosovu dokazuje da je organizacija sada važnija nego ikad. Njegova snažna evidencija u zemlji pokazuje da je demokratiju i institucionalnu podršku koju je pomogao uspostaviti, zajedno s vanjskim prijetnjama koje je spriječio, uspješno održavao mir. Nažalost, 25 godina kasnije, ponovno se suočavamo s ratom i prijetnjama rata u Evropi. Ovdje, mir se održava samo našom sposobnošću da ga branimo kada je direktno izazvan, a prijetnja takvom izazovu je realnija nego ikad", naveo je Kurti u svom autorskom tekstu.

(Vijesti.ba/New York Times)