Vllasi: Dodik ima dobre šanse da završi u Moskvi

Danas, decenijama kasnije, u razgovoru za Vijesti.ba kaže da se u Srbiji od vremena haškog optuženika za ratne zločine Slobodana Miloševića, ništa nije promijenilo.

VIJESTI: Kako komentarišete ofanzivno političko djelovanje Milorada Dodika, je li secesija samo 'političko strašilo' ili izvjestan potez vlasti u Banjaluci?

VLLASI: Dodik je naručeni igrač iz Moskve da, uz pomoć Beograda, radi na devastiranju Bosne i Hercegovine kao cjelovite i suverene države i da održava tenzije u regiji kako bi se skrenula pažnja od ruske agresije na Ukrajinu. On se služi entitetom Republika Srpska kao svojom igračkom i od nje pravi karikaturu. Dosljedno ide putem svojih prethodnika koji su 9. januara 1992 u šest tačaka sačinili projekt rasturanja Bosne. U realizaciji tog projekta počinili su strašne zločine i genocid nad Bošnjacima. I zna se kako su završili. Zato je Dodiku taj datum tako drag iako sve to radi i na štetu bosanskih Srba. Mislim da ni njima nije do belaja, da i oni žele normalan život u saradnji sa drugima u Bosni. Ali, za razliku od svojih prethodnika koji su završili sa međunarodnim osudama i zatvorima, zatvorima on to radi u miru, po uputama poznatog zlog ,,oca nacije'' Dobrice Ćosića, po njegovom Memorandumu 2, dakle mirnim putem, politikom, diplomatijom i lobiranjem i drugim sredstvima. Suočava se pri tome sa činjenicom da se Bosna neće i ne može ni mirno ni nikako raspasti zbog čega se bahati, prijeti, vrijeđa, pljuje, psuje. To su znaci njegovog bliskog političkog kraja kojega je i on svjestan. Bosnu će uvijek, kao ono prije trideset godina, braniti oni kojima je ona jedina domovina, jer nemaju drugu, rezervnu. Dodik ima dvije rezervne, a RS mu i nije neka domovina, ona je po Dejtonskom projektu tek entitet u okviru nezavisne, suverene međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

To je jedina realnost koliko god on govorio da mrzi tu međunarodno priznatu državu za čije se visoke funkcije kandiduje i bori svim sredstvima.

Pošto još uvijek nije izazvao takvim tvrdnjama i politikom nove žrtve, za ono zbog čega mu se sada sudi neće dobiti visoku kaznu. Ne mora ni u zatvor zbog toga. Ipak Dodik ima dobre šanse da završi u Moskvi kao zaslužni ruski azilant. S obzirom na to da se, kako se to kaže u narodu 'nagepao' na račun RS, najbolje što mu se može desiti je da zajedno sa svojom porodicom tamo ugodno provede ostatak života. U tom slučaju odahnuće Bosna, odahnuće bosanski Srbi i svi građani Bosne i Hercegovine. Tako bi mogli živjeti normalno, sarađujući, a ne gledajući se preko nišana. Dosta je cijelom regionu i Bosni bio jedan Karadžić, dosta je svima i Dodika koji onemogućava građanima da žive normalno u svojoj državi.

VIJESTI: Kako gledate na to da je Srbija, aktivno učestvovala u proslavi 9. januara, kroz organizovanje vatrometa u Beogradu i slanje visoke delegacije na proslavu u Banjaluku?

VLLASI: U Srbiji se od vremena haškog optuženika za ratne zločine Slobodana Miloševića, ništa nije promijenilo. Samo što njega više nema, kao i što su se okolnosti promijenile, pa Srbija više ne može i ne smije ni na koga nasrnuti. U vrijeme Miloševića stremili su ,,Velikoj Srbiji'' snagom oružja JNA i strašnim zločinima. Bilo je sve to uzalud, Srbija je ono što je bila i prije toga. Sada se govori o ,,Srpskom svetu'', dakle da je Srbija država svih Srba, Ali, ako može, mirnim putem. Nema ništa od toga. Mi potencijalne žrtve te ideje, Bošnjaci, Albanci, Crnogorci... razumijemo to i oprezni smo. Preko naših država to neće moći. Nemamo ništa protiv da Srbija, inače poluprazna, bude država svih Srba, ako svi žele da tamo žive. Ali oni Srbi, izvan Srbije, u našim državama, mogu samo kao ravnopravni građani da žive sa nama koji nismo Srbi, sa drugima. Nekakva odcjepljenja, nošenja dijelova drugih država u Srbiju, ne dolaze u obzir. Tim planovima i težnjama samo stvaraju nemir u okruženju. Umjesto da živimo u saradnji, u miru, što bolje, normalno kao svi u Evropi, mi komšije, susjedi oko takve Srbije moramo da strepimo. I naravno da se branimo.

VIJESTI: Lideri u regionu sve češće istupaju u javnosti s izrazito militarističkom retorikom, kupovina naoružanja i uvođenje vojnog roka itd.. Da li je to podilaženje glasačkoj bazi ili prenaglašeno hvaljenje oružanih snaga vlastite države?

VLLASI: Nažalost, od ruske agresije na Ukrajinu više se strahuje od rata nego li što se govori o miru. Sve ozbiljne ocjene govore da je Rusija zainteresirana da preko svoje saveznice Srbije izazove nemir i nestabilnost u našoj regiji. Srbiji ne prijeti opasnost od nijedne zemlje u njenom okruženju, a Vučić se hvali kako Srbija vojno jača, svjestan pri tome da je NATO svuda oko Srbije. Ipak, mi na Kosovu, Bosna, Crna Gora moramo biti na oprezu da nam se Srbija ne pojavi iznutra preko ekstremnih Srba u našim državama. Kao onaj slučaj u Banjskoj gdje je bio očigledan pokušaj Srbije da destabilizuje Kosovo i njen sjeverni dio odcijepi. Srećom, efikasna akcija naše policije suzbila je taj teroristički napad, pa je valjda Srbija iz toga izvukla neke pouke. Postalo je jasno da Kosovo nije ni tzv, ni lažna već prava država sposobna da se brani. Priča o vojnom jačanju Srbije Vučiću služi i za učvršćenje vlasti. Njegovi sljedbenici vole to da čuju, a i da se hvale kako se drugi plaše toga.

VIJESTI: Kako doživljavate cjelokupna prošlogodišnja dešavanja na Kosovu, od niza blokada, barikada, tablica za automobile pa do izbora i na kraju dešavanja u Banjskoj?

VLLASI: Za nas ništa od toga nije neočekivano. Srbija ne odustaje, stalno radi i radiće na izazivanju kriza i nestabilnosti na Kosovu ne bi li time dokazala da Kosovo nije nikakva država. Preko beogradskih medija širi se lažna propaganda kako su Srbi na Kosovu permanentno ugroženi te da im samo Srbija može pomoći. Tačno takvu propagandu su širili prije nego što su na silu pogazili prije 35 godina legalnu ustavnu autonomiju Kosova koje je (mnogi su zaboravili) bilo jedna od osam federalnih jedinica prema posljednjim legalnom Ustavu SFRJ iz 1974. Sve ekscesne situacije, uključujući i teroristički napad u Banjskoj inscenirane su iz Beograda i služe tom cilju, a za to se koriste grupe ekstremnih Srba koji za svaki postupak naloge dobijaju iz Beograda. Na njih se žale i zastrašeni kosovski Srbi, oni građani koji su željni mirnog i normalnog života.

Vučić i naš premijer Kurti krajem februara postigli su sporazum u Briselu o daljnjoj normalizaciji međudržavnih odnosa između Kosova i Srbije. U martu su u Ohridu utvrdili putokaz za realizaciju tog Sporazuma. Po tom Sporazumu Srbija faktički priznaje nezavisnost Kosova, jer je i po smislu i po faktički to međudržavni sporazum.

Vučić je to prihvatio da bi pridobio naklonost EU i SAD, a onda se prepao od domaće javnosti pa brzo požurio da nadigne grupe ekstremnih Srba sa sjevera Kosova da organizuju ekscese, barikade ni zbog čega, samo da bi skrenuo pažnju sa tih sporazuma.

I zaista uspio je u tome. U EU i Washingtonu to vide, ali još toleriraju Vučića, neće da mu ugroze vlast jer ne vide u opoziciji bolju alternativu.

Prije neki dan je iz Beograda u Brisel stigla i pismena obavijest da Srbija neće provoditi ono sto je u Briselu dogovoreno. Čeka se naredna provokacija dirigovana iz Beograda protiv Kosova. Srećom, naše su vlasti spremne da se sa tim suoče.

VIJESTI: Nadovezano na prethodno pitanje, hoće li Kosovo imati mirnu 2024. godinu i da li, poučeni historijom, možemo reći da je mir na Kosovu jednako i mir na Balkanu?

VLLASI: Što se namjera Srbije tiče, može i ove godine biti provokacija prema Kosovu. Ali Kosovo je u svakom pogledu sposobno da se suoči sa time. To je pokazao i obračun naše policije sa terorističkom grupom u Banjskoj. Tu je i kontingent NATO-a koji je na Kosovu siguran. Uz to, Kosovo se dodatno naoružava odbrambenim naoružanjem. Vucić se nedavno mnogo nasekirao što će Kosovo kupiti 260 protivtenkovskih raketa od SAD čiji domet nije dalji od četiri km ali su veoma precizne u uništavanju svakog borbenog vozila koje eventualno pređe granicu Kosova. Nikada više Kosovo neće biti laka meta Srbije i biti lak plijen bez adekvatne odbrane.

VIJESTI: Javnost u regionu bila je šokirana hapšenjem i zlostavljanjem srbijanskog opozicionog političara Nikole Sandulovića. Kako Vi kao nekadašnji 'politički zatvorenik', ali i kao ugledni advokat doživljavate pomenuti slučaj?

VLLASI: Gospodin Nikola Sandulović posjetio je mezarje pedesetak članova familije Jašari u Prekazu, porodicu koje su srpske snage pobile u martu 1999. godine u njihovoj kući. Ne na ratištu. On je položio cvijet na mezar ubijene sedmogodišnje djevojčice Blerine i izrazio žaljenje zbog stradalih civila. Srpske vlasti su ga uhapsile i žestoko pretukle kao opomenu svakome ko se eventualno usudi da prizna srpske zločine počinjene tada na Kosovu i ko se uopšte usudi da iskaže neko izvinjenje kao korak ka pomirenju. U Srbiji se i u školama uči kako je Srbija branila Kosovo od terorista, ali su je NATO-zlikovci oteli od nje i predali na upravljanje teroristima. Osim časnih pojedinaca u Srbiji niko ne smije reći da su njene vojne snage i bande počinile bilo kakav zločin na Kosovu, u Bosni ili Hrvatskoj. Po slovu režimskih medija, u udžbenicima historije Srbi su se samo branili i bili žrtve, zato što ih svi drugi navodno mrze. Tome se ne vidi kraj, ali to neka bude problem Srbije. Neka nas ostave na miru.

A. Dedić
(Vijesti.ba)