Mitovi i činjenice: Razotkrivanje ruskih dezinformacija o NATO-u

Strateški koncept NATO-a navodi da je Rusija najznačajnija i direktna prijetnja sigurnosti saveznika i miru i stabilnosti u euro-atlantskom području.

Rusija želi uspostaviti sfere utjecaja i kontrolisati druge zemlje putem prinude, subverzije, agresije i aneksije. Koristi konvencionalna, kibernetička i hibridna sredstva, uključujući dezinformacije, protiv saveznika i partnera NATO-a.

NATO ne traži konfrontaciju i ne predstavlja prijetnju Rusiji.

Savez će nastaviti odgovarati na ruske prijetnje i djelovanja na ujedinjen i odgovoran način. Značajno jačamo svoje sredstva odvraćanja i obrane, podržavamo svoje partnere i povećavamo svoju otpornost.

To uključuje osuđivanje djelovanja Rusije i suprotstavljanje dezinformacijama, saopćili su iz NATO-a, uz konkretne mitove i činjenice, koje prenosimo.

Mit:

NATO je u ratu s Rusijom u Ukrajini

ČINJENICA

NATO nije u ratu s Rusijom. Mi ne tražimo konfrontaciju s Rusijom. NATO podržava pravo Ukrajine na samoobranu, kako je utvrđeno Poveljom UN. U odgovoru na agresivna djelovanja Rusije, nastavljamo jačati naša sredstva odvraćanja i obrane kako bismo osigurali da nema prostora za nesporazume da je NATO spreman štititi i braniti svakog saveznika.

NATO je savez obrambenog karaktera. Naša osnovna zadaća je osigurati sigurnost naših država. Na summitu u Vilniusu, saveznici su potvrdili svoju čvrstu obvezu da brane svaki centimetar savezničkog teritorija u svako doba. Nastavit ćemo štititi milijardu ljudi i čuvati slobodu i demokraciju, u skladu sa Člankom 5 Washingtonskog ugovora.

Setting the record straight on Russia's top myths about NATO

The Alliance will continue to respond to Russian threats and actions in a united and responsible way. We are significantly strengthening our deterrence and defence, supporting our partners, and enhancing our… pic.twitter.com/ZCuLhneMuo

— NATO (@NATO) January 16, 2024

Mit:

NATO je obećao Rusiji da se neće širiti nakon Hladnog rata

ČINJENICA

Takav dogovor nikada nije postignut. Vrata NATO-a bila su otvorena za nove članice od osnivanja 1949. godine, i to se nikada nije promijenilo. Nijedan ugovor potpisan između saveznika NATO-a i Rusije nije uključivao odredbe o članstvu u NATO-u. Odluke o članstvu u NATO-u donose se saglasno među svim saveznicima, pri čemu Rusija nema pravo veta.

Ideja o proširenju NATO-a izvan ujedinjene Njemačke nije bila na stolu 1989. godine, posebno s obzirom na to da je Varšavski pakt još uvijek postojao do 1991. godine. Mihail Gorbačov je izjavio u intervjuu 2014. godine: "Tema 'proširenja NATO-a' uopće nije bila razmatrana i nije bila iznesena tih godina. To tvrdim s punom odgovornošću. Nijedna istočnoeuropska zemlja nije postavila pitanje, čak ni nakon prestanka postojanja Varšavskog pakta 1991. godine. Zapadni lideri nisu je ni pokrenuli."

Pojedinačni saveznici ne mogu sklapati sporazume u ime NATO-a. Predsjednik Clinton dosljedno je odbijao ponudu Borisa Jeljcina da se obaveže da se nijedna bivša sovjetska republika neće pridružiti NATO-u: "Ne mogu preuzeti obaveze u ime NATO-a, i neću se naći u poziciji da sam ili bilo ko drugi vetira proširenje NATO-a u vezi s bilo kojom zemljom, a kamoli da dopustim vama ili bilo kome drugom da to učini... NATO djeluje kroz saglasnost", rekao je.

Izraz "proširenje NATO-a" već je dio mita. NATO nije tražio nove članice niti želio "širenje prema istoku". NATO poštuje pravo svake nacije da odabere vlastiti put. Odluka o članstvu u NATO-u donosi se zajednički između saveznika NATO-a i zemalja koje žele pristupiti samostalno.

Mit:

NATO je agresivan

ČINJENICA

NATO je savez odbrambenog karaktera. Ne traži konfrontaciju i ne predstavlja prijetnju Rusiji, niti bilo kojim drugim nacijama. NATO nije napao Gruziju. NATO nije napao Ukrajinu. To je učinila Rusija.

NATO je uložio značajne napore tokom mnogo godina kako bi uspostavio strateško partnerstvo s Rusijom. Ustanovili smo NATO-Rusko vijeće i sarađivali smo na pitanjima od suzbijanja narkotika i borbe protiv terorizma do spašavanja podmornica i planiranja civilne vanredne situacije, čak i tokom perioda proširenja NATO-a.

Rusija je postupno razarala svaku nadu u mirnu saradnju svojim uzastopnim povećanjem agresivnog ponašanja, od Groznog do Gruzije i Alepa do Ukrajine.

Saveznici NATO-a su se kontinuirano angažirali u diplomatskim naporima kako bi uvjerili Rusiju da promijeni svoj smjer. NATO je održao posljednji sastanak NATO-Rusko vijeće u januaru 2022. godine kako bi pozvao predsjednika Putina da se povuče s ruba. Predsjednik Putin je izabrao rat.

Mit:

NATO-ova raspoređivanja predstavljaju prijetnju Rusiji

ČINJENICA

Kao odgovor na nezakonitu aneksiju Krima i destabilizaciju istočne Ukrajine 2014. godine, NATO je obustavio praktičnu saradnju s Rusijom, dok je održavao politički i vojni dijalog. U 2016. godini smo rasporedili četiri multinacionalna borbene grupe u Baltičke zemlje i Poljsku. Prije agresivnih postupaka Rusije 2014. godine, nije bilo raspoređivanja borbenih spremnih trupa NATO-a u istočnom dijelu Saveza.

Nakon potpune invazije Rusije na Ukrajinu 2022. godine, NATO je dodatno ojačao svoj odvraćajući i odbrambeni stav. Povećali smo broj multinacionalnih borbenih grupa na istoku Saveza sa četiri na osam i stavili 40.000 vojnika pod direktnu komandu NATO-a. Nastavit ćemo činiti ono što je potrebno kako bismo zaštitili svaki centimetar savezničkog teritorija.

Vježbe i vojni rasporedi NATO-a nisu usmjereni protiv Rusije ili bilo koje druge zemlje. Izvan teritorija NATO-a, Savez ima misiju održavanja mira KFOR na Kosovu na temelju ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a i misiju obuke i pomoći u Iraku koja doprinosi borbi protiv terorizma na zahtjev iračke vlade.

To su agresivni postupci Rusije koji su razbili mir u Evropi i podrivaju međunarodnu sigurnost i stabilnost. Osim agresije prema Ukrajini, Rusija ima vojne baze i vojnike u Gruziji i Moldaviji bez pristanka njihovih vlada.

Mit:
NATO opkoljava Rusiju

ČINJENICA

Rusija je geografski najveća zemlja na svijetu. Gotovo je dvostruko veća od SAD-a i Kine.

Kada se Finska pridružila savezu u aprilu 2023. godine, kopnena granica NATO-a s Rusijom više se nego udvostručila. Čak i nakon pridruživanja Finske, samo 11% kopnene granice Rusija dijeli sa zemljama članicama NATO-a.

Niko nije gurnuo Rusiju u ćošak. Teško je opkoliti zemlju koja ima jedanaest vremenskih zona.

Mit:

Ukrajina neće postati članica NATO-a

ČINJENICA

Ukrajina će postati članica NATO-a. NATO podržava pravo svake zemlje da odabere vlastite sigurnosne aranžmane, uključujući i Ukrajinu. Vrata NATO-a ostaju otvorena. Saveznici NATO-a odlučuju o članstvu u NATO-u, a Rusija nema pravo veta.

Na summitu u Vilniusu, saveznici su potvrdili obavezu koju su preuzeli na summitu u Bukureštu 2008. godine, da će Ukrajina postati članica saveza kad se ispune uslovi i saveznici se slože. Dogovoreno je uklanjanje zahtjeva za Planom djelovanja za članstvo, mijenjajući put članstva Ukrajine iz dvostepenog u jednostepeni proces.

NATO pojačava političku i praktičnu saradnju s Ukrajinom. Predsjednik Zelenskyy učestvovao je na prvom sastanku NATO-Ukrajina Vijeća na summitu u Vilniusu, platformi za konsultacije i donošenje odluka između jednakih partnera u kriznim situacijama.

NATO je također dogovorio novi višegodišnji program pomoći kako bi pomogao ukrajinskim oružanim snagama u prelazu s sovjetskih na NATO standarde i ojačao sigurnosni sektor i odbranu Ukrajine kako bi odolio daljnjim ruskim agresijama. Ukrajina je sada bliža NATO-u nego ikad. Na summitu u Vilniusu, saveznički lideri ponovili su da je budućnost Ukrajine u NATO-u.

Mit:

NATO-ove operacije izvan područja dokazuju da savez nije defenzivan

ČINJENICA

NATO je intervenirao u bivšoj Jugoslaviji kako bi zaustavio krvoproliće i spasio živote. Od 1992. do 1995. godine, NATO je proveo nekoliko vojnih operacija u Bosni, uključujući provođenje zabrane letenja i pružanje zračne podrške mirovnjacima UN-a.

Ove aktivnosti bile su ovlaštene od strane Vijeća sigurnosti UN-a, čiji je član i Rusija. NATO-ovi zračni udari protiv položaja bosanskih Srba 1995. godine pomogli su otvoriti put Daytonskom mirovnom sporazumu, koji je okončao rat u Bosni u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi.

Od 1996. godine, NATO je predvodio multinacionalne snage mirovnih trupa u Bosni, koje su uključivale trupe iz Rusije. Evropska unija preuzela je tu misiju 2004. godine.

NATO-ova operacija na Kosovu 1999. godine slijedila je godinu intenzivnih međunarodnih diplomatskih napora, uključujući i Rusiju, kako bi se okončao sukob. Vijeće sigurnosti UN-a ponovljeno je proglasilo etničko čišćenje na Kosovu i rastući broj izbjeglica kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Misija NATO-a pomogla je okončati masovna i dugotrajna kršenja ljudskih prava i ubijanje civila. KFOR, NATO-ova trenutačna misija održavanja mira na Kosovu, ima mandat Vijeća sigurnosti UN-a (UNSCR 1244) i podržavaju je i Beograd i Priština.

NATO-ova operacija u Libiji 2011. godine pokrenuta je pod autoritetom dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (UNSCR 1970 i 1973), koje nije osporila Rusija. UNSCR 1973 ovlastio je međunarodnu zajednicu "poduzeti sve potrebne mjere" kako bi "zaštitila civile i civilna naselja pod prijetnjom napada". To je upravo ono što je NATO učinio, uz političku i vojnu podršku regionalnih država i članica Arapske lige.

 
(Vijesti.ba)