Historičarka: Putinov režim može nestati u par sati

„Naši zadaci rastu kao gruda snijega, ali mi smo Rusija, mi smo zimska zemlja, volimo snijeg, pogledajte koliko ga je palo."

Sredinom decembra je Vladimir Putin na kongresu svoje stranke Jedinstvena Rusija bio pun optimizma što se tiče naredne godine. Najveći politički događaj će biti predsjednički izbori u martu, iako je njihov ishod vjerovatno već sada jasan. Putin se kandiduje peti put, ni ovaj put nema konkurenciju koje bi se morao plašiti.

Jedina trgovina u selu

Moskovski politolog Aleksandar Kinev kaže da pritom ne igra nikakvu ulogu to koliko je Putin u narodu popularan poslije dvije godine rata i gubitaka u Ukrajini.

„Ako selo ima samo jednu trgovinu neće vam pasti na pamet mjeriti njenu popularnost“, kaže Kinev.

„Doduše, ljudi su mnogo čim nezadovoljni. Ali političko polje je očišćeno. Zemlja je ogromna i niko nema resurse da se bori za predsjedničku dužnost."

Niko osim Putina. Zato će za njega najveći izazov biti mobilizovanje birača da izađu na izbore kako bi se postigla što veća izlaznost i time njegovom reizboru dao makar privid legitimnosti. Sociolog Denis Volkov iz ruskog Levada centra kaže da cilj Kremlja nije povećanje Putinove popularnosti nego poticanje građana da uopće izađu na izbore.

„Putinova zadaća je da previše ne naljuti ljude“, objašnjava Aleksandar Kinev. Većina Rusa je, prema njemu, ionako oduvijek apolitična i boji se promjena. On dodaje da je društvo umorno od „vojne specijalne operacije" kako se u Rusiji službeno naziva rat u Ukrajini.

„Ljudi žele da to što prije prođe."

Brojni Rusi su optimistični

Denis Volkov procjenjuje da u Rusiji vlada atmosfera sa značajno više optimizma nego početkom rata. Broj onih koji svoju situaciju procjenjuju kao značajno pogoršanu u odnosu na prethodnu godinu pao je za polovinu. Ovaj sociolog smatra da će se taj trend nastaviti i to iz više razloga.

Vlada je učinila mnogo kako bi ublažila učinke zapadnih sankcija i stabilizirala ruski financijski sistem. Ruska privreda do sada nije doživjela kolaps i tako će biti i 2024. Moskovska ekonomska stručnjakinja Natalja Subarevič zastupa taj stav.

„Ruska privreda je robusno. Sankcije Evropske unije neće djelovati drugačije nego do sada. One zapravo uopće ne djeluju, jer za sankcioniranu robu postoje brojni drugi putevi isporuke izvan Evropske unije."

Izvozi se sve više u Kinu, Indiju i na Srednji Istok. Subarevič računa da će prihodi od izvoza energenata tokom godine biti „manje-više redoviti". Ova profesorica Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov pretpostavlja da će Rusija biti u stanju povećati izdatke za „podršku specijalnoj vojnoj operaciji".

Rat? Koji rat?

Prema riječima sociologa Volkova neuspjeh ukrajinske kontraofenzive doprinosi dobrom raspoloženju u Rusiji. On to objašnjava iščezavanjem straha od vojnog poraza i posljedica. Isporuke oružja Ukrajini koje stižu sa Zapada Rusima su samo na početku bile povod za zabrinutost. U međuvremenu je porastao broj onih koji vjeruju da Rusija uspješno vodi rat.

„Rat je postao rutina, pozadina na koju se odavno naviklo, a u njega najveći broj ljudi nije uključen“, kaže Volkov.

“Da, negdje se vodi rat, ali to je daleko."

Aleksandar Kinev kaže da je početkom rata, u februaru i martu 2022., postojala makar teoretska šansa za smjenu vlasti „da su svi oni koji inače organizuju proteste masovno izašli na ulice, umjesto da masovno napuste Rusiju". Radi se o stotinama hiljada Ruskinja i Rusa koji su početkom rata napustili zemlju iz protesta protiv Putinove politike ili iz straha od mobilizacije.

Divovska mašinerija za represiju

Historičarka Irina Šerbakova, koja živi u inozemstvu, žestoko osporava ovakvo tumačenje. Ona je među osnivačima organizacije za zaštitu ljudskih prava Memorijal, koja je 2021. u Rusiji zabranjena, a godinu dana kasnije dobila Nobelovu nagradu za mir.

Šerbakova ukazuje na atmosferu straha u Rusiji: „Divovska mašinerija za represiju je pokrenuta. Duga ruka diktature sve dublje prodire u život ljudi, pokušava sada iz kulturnog života ukloniti neprilagođene i one koji ne pristaju da ih se isključi i difamira." Šerbakova navodi primjer zakona koji međunarodni LGBT pokret označava kao „ekstremistički“. Ona zato ne vidi pozitivne perspektive u sljedećoj godini.

Ona dodaje da u pogledu rata u Ukrajini mnogi ljudi u Rusiji naprosto bježe od stvarnosti: „Pokušavaju se distancirati od njega koliko god mogu, recimo tako što neke stvari ne izgovaraju glasno." Prema njezinom mišljenju, ljudi u Rusiji više ne vjeruju u institucije i demokratiju. „Oni umjesto toga vjeruju u stabilnost Putinovog režima, pa se boje da bi sve bilo još gore ako bi dodatno zaljuljali brod."

Ipak, Irina Šerbakova pokušava s optimizmom gledati u budućnost. Kaže kako se ne treba prepustiti osjećaju „da će rat trajati dugo i da će Putin vječno živjeti“. Ona ukazuje na historijska iskustva kao što je pad Berlinskog zida – takvi režimi mogu nestati za nekoliko sati, kada je vrijeme za to zrelo i u odgovarajućim okolnostima, piše Deutsche Welle.

(Vijesti.ba)