Šta znate o stečaju: Zašto postupci u BiH traju dugo i kako ih ubrzati

Glavnina tereta pada na stečajne upravnike, no je li to baš tako u stvarnosti. Za Vijesti.ba govori stečajni upravnik Enis Džihanić.

Prvo smo ga pitali da li je tačno da je Udruženje stečajnih upravnika u stečaju.

- Tačna je informacija da je Udruženje stečajnih upravnika BiH pod stečajem. Nažalost, pokušalo se nekim zastarjelim informacijama napraviti neke senzacionalne vijesti. Dakle, 2020. godine je Udruženje otišlo u stečaj i krajem 2020. godine, je zaključen stečaj nad tim društvom. Tako da objava sada, te neke vijesti, ne predstavlja neku senzacionalnu vijest, kao što su neki željeli da ispadne. To je bilo prije tri godine, stečaj je zaključen u roku od tri mjeseca, zbog nepostojanje stečajne mase društva. Moram pojasniti kako i zašto je došlo do stečaja društva. Naime, mi smo Udruženje koje se financira iz članarina i dajemo nešto malo nekih donacija. Kolega koji je radio tu je greškom ostao prijavljen u Udruženju i kada je došla kontrola Porezne uprave, oni su primijetili tu grešku. Nisu htjeli da uvaže našu žalbu, koja je pisana u ime Udruženja. I razrezali su poreze, na taj puni iznos prinosa i doprinosa sa zateznim kamatama. Tako da se taj podatak sada vodi na stanici Porezne uprave FBiH, kao obaveza Udruženja. No, ja evo kažem da je stečajni postupak zaključen, nema se puno šta oko toga više reći. Nažalost mi nismo imali sredstava u Udruženju da taj dug pokrijemo i da ispravimo tu grešku, Porezna uprava nije imala sluha. I morali smo to uraditi, što smo uradili, navodi Džihanić.

On naglašava da je pravilnik Porezne uprave u sukobu sa mnogih drugih zakona iz financijskog dijela.

- Ako sud donese rješenje o zaključenju stečajnog postupka, izbriše firmu iz sudskog registra, time je sve postalo pravosnažno. Kakav pravilnik može zabraniti da se firma briše iz sudskog registra i biti iznad sudske vlasti? Znači ako sud izbriše firmu i sudskog registra, kakav je to pravilnik koji će reći „ja te neću brisati“. Kad tad će Porezna uprava, koja već ima problema s tim, morati izbrisati firme iz svojih registara i onda otpisati ta potraživanja, kaže Džihanić.

On navodi da se dešavaju situacije da se otvore stečajni postupci nad firmama, koje nisu 10-15 godina ili čak nikada uradile financijski izvještaj.

- Onda se otvori stečajni postupak i onda vi morate, "hvatati" šta se dešavalo u firmi, a nemate niti jedan jedini financijski pokazatelj ili imate pokazatelje stare po 10-15 godina, u najboljem slučaju dvije-tri godine stare, kaže Džihanić, a na pitanje koliko je uopće moguće raditi u takvim uslovima, odgovara:

- Vi uradite koliko možete, sa saznanjima koja uspijete dobiti, od suda - da li ima upisane imovine. I to su problemi o kojima možemo pričati. Nažalost, ZK uredi nisu uvezani, svaka firma kada se 'umatičava', ne unosi se u sisteme ID brojem. Pa da vi sada možete u Općinskom sudu u Sarajevu, 'dajte mi za tu i tu firmu ID broj i da li postoji ikakva imovina igdje upisana pod njenim imenom'. Nažalost, vi to nemate, pa se mora sve to istražiti. Da li neka firma ima negdje upisanu imovinu; da li u gurntu, pa ako nema u gruntu da li ima u katastru, to su istraživački radovi, koji bi trajali godinama. A sve se to može vrlo lako riješiti, na jedan klik, što se tiče imovine grunta, katastra itd.

Smatra da bi se zakonom trebalo regulisati da se stečaj u nekim složenim situacijama produži.

- Jer u slučaju neke složene firme, iz bivše Jugoslavije, koja je u stečaju to su godine materijala i nema šanse da se to završi u roku od dvije godine. Zakon o stečaju kaže da je stečaj hitan i hitno se moraju rješavati sudski postupci i prvostepeni i drugostepeni, koji su proizašli iz stečajnog postupka, čak i prije stečaja. Analogno tome, ima slučajeva gdje sam ulaglao urgencije, Kantonalnom sudu i gdje mi Kantonalni sud odgovori 'da nakon pribavljanih mišljenja pravnog odjela, ovaj postupak nije hitnog karaktera'. I onda se dođe u situaciju da vi vučete neki stečaj po sedam godina, zato što se "kiseli" ta neka žalba na Kantonalnom sudu, kaže Džihanić.

Onda se postavlja pitanje ko će platiti troškove, što se toliko dugo vodi stečajni postupak?

- Samo uzmite da morate da imate račun, održavanje računa, računovodstvenu agenciju i još niz troškova, to su veliki mjesečni troškovi, da ne govorim godišnji. Drugo, mi tu kao stečajni upravnici imao odgovornost, snosimo i materijalnu i krivičnu odgovornost za postupak. A u većini slučajeva ti troškovi nisu priznati. Neke kolege vode postupak po osam godina, i od tih osam godina, predmet se šet godina "kiseli " u sudu, i čeka presudu, navodi.

Zakon je odličan ali instance koje su zadužene za provođenje tog zakona nisu kooperativne.

- Znači sav pritisak je stavljen na stečajnog upravnika. Dešavaju se apsurdne situacije, naprimjer "ja hoću sada da izvadim poreznu karticu i da prodam neku svoju privatnu imovinu, svoju djedovinu i onda na mojoj poreznoj kartici kaže, da ja nemam duga, ali da sam odgovorno lice u x-y firmi imam dužan preko sto miliona". Kako ja da prodam tu neku nekretninu, jer se porezni dugovi fimi u kojima sam stečajni upravnik, upisuju na naše ime. Imam sada firmu koja ima duga sedam miliona i taj dug stoji na mom imenu dok se ne zaključi stečajni postupak. Pa kasnije kada se završi stečajni postupak, opet je problem skinuti. Na kraju krajeva, upravo je zbog ovog pravilnik o ID broju problem na koga će se taj dug prenijeti, navodi.

Smatram da će u bliskom periodu, kako se budemo približavali EU, da će nas Brisel natjerati da se stanje uredi.

 - Vi ako pogledate spisak blokiranih računa na stranici Centralne banke BiH, tu sada ima sigurno nekih 60 hiljada blokiranih firmi, to je preko 100 hiljada računa. Tu ima firmi koji su blokirani i devedesetih godina, svi živi uslovi su ispunjeni da ta firma ide u stečaj, ali niko ne pokreće postupke. Odgovorna osoba u firmi mora da pokrene stečajni postupak u roku od 60 dana od nastupanja platežne nesposobnosti. To je najbanalnije, vi možete i ako vidite da će vam nastupiti platežna nesposobnost, bolje je pokrenuti stečajni postupak ranije, dok niste nabrali poreznih obaveza i svega ostalog. Zašto čekati da vas neko blokira, aktivnim metodama pokrenuti stečaj firme, jer znate da za dva mjeseca nećete moći platiti dospjele obaveze, kaže.
 
Dodaje ograničavanje stečajnih upravnika,  po novom zakonu, na dva postupka nije bilo potrebno.

- Tempom koji sudovi rade, ali opet oni su ovisni od priliva predmeta, ovim tempom kojim mi sad radimo, u čitavoj državi, da bi samo ovih 70 hiljada koji su vidljivi, a ima sigurno još 40-50 posto koji nisu vidljivi, na za sve to treba, 20 do 25 godina, da bi počistili to tržište! I da nema nijednog novog slučaja, kaže Džihanić i dodaje:

- Naprimjer, zamislite kada jedan strani investitor želi da uloži u Bosnu i Hercegovinu. I on želi da vidi kakvo je financijsko stanje i vidi da ima 70 hiljada blokiranih firmi i 100 hiljada blokiranih računa. Kakvu tu pravnu sigurnosti prikazujemo mi prema tom investitoru. Prikazuje se opća nelikvidnost u državi, preko tih računa. A niko ne gleda da je to staro 20 godina, kaže nam Džihanić.

Dodaje da sud mora ubrzati stvari.

- Sad su se počele da pišu prekršajne prijave, za one koji nisu podnijeli finacijske izvještaje, prošlo je 60-90 dana od blokade računa, nisu podnijeti zahtjevi za stečaj, idu prijave. A onda će sad nastati drugi vid problema "što ja? Ja sam ovdje samo, direktor, nisam vlasnik." A taj direktor je odgovorna osoba i on mora to znati.

Pitali smo ga i kako se prodaje imovina firme u stečajnom postupku.

- Kada iznađemo imovinu u stečajnom postupku prvenstveno je potrebno da tu imovinu zaštitimo, pogotvo ako je pokrentna imovina. Nakon toga, skupština povjerilaca ili odbor povjerilaca, zavisi koji organ ima, donosi odluku o procjeni vrijednosti te imovine. Izlazi sudski vještak koji procjenjuje vrijednost te imovine. I onda se na tu procjenjuju vrijednosti donosi odluka da se ta imovina prodaje ili ne prodaje. Skupština povjerilaca ili odbor povjerilaca daje saglsnost stečajnom upravniku da objavi oglas o prodaji. Ako neka imovina vrijedi 500 KM, ako se na prvom javnom pozivu ne pojavi kupac za tu cijenu nama se daje saglasnost da se iznos smanji. Odbor povjerilaca donosi odluku, za koliko posto se to smanji, kaže Džihanić i dodaje:

- Mi kao stečajni upravnici, nismo ovlašteni da donosimo odluke. To donose organi, koji su iznad nas. I zatim objavljujemo drugi, treći ili četvrti oglas, dok se ne pojavi kupac te imovine. I tog razloga se puno diže fama, da su stečajni upravnici prodali nekome nešto za jeftine pare. Nismo mi ti koji će reći, „hajmo nešto što vrijedi 500 hiljada KM, prihvati za 150 hiljada direktne nagodbe“. Možda je ta direktna nagodba uslijedila nakon 20 objava, imate slučajeva npr. u Kaknju firme koja već 24 puta objavljuje prodaju iste imovine i niko se ne javlja. I onda ako to na kraju, ako vrijedi milion proda za 200 hiljada, kažu stečajni upravnik prodao, navodi.

Dodaje da stečajni upravnik samo objavi oglas, a odbor povjerilaca odlučeuje da li će se nešto prodati na neki iznos ili se neće prodati.

Isto tako može i da se ne proda...

- Upravo tako, može se desiti da vi pet godina objavljujete oglas da nešto prodajete. I ono vrijedi, ali nema zainteresiranog kupca ili svi znaju ovo je stečaj, vrijednost će da pada. Pa vrijednost će padati, ali imate slučajeva, gdje ponovo procijenite vrijednost pa prodate po dvaput većoj cijeni. Jer je prošlo nekoliko godina, u međuvremenu je došlo do rasta cijena nekretnina na tržištu, zaključuje Džihanić.


(Vijesti.ba)