Nerad sudova postaje najveća prijetnja domaćoj ekonomiji

I dok privreda kao posljedicu nerada sudova, trpi ogromne gubitke, sudije za svoj nerad budu kažnjenje blagim kaznama, a neki čak i napreduju te budu promovisani na značajnije pozicije.

No, problem nije samo u sporosti i neefikasnosti. Naime, to tek rezultuje frapantnom činjenicom da sudije krše zakon. Evo i kako. Federacija BIH ima Zakon o izvršnom postupku koji u svom Članu 5. propisuje “hitnost i redoslijed postupanja” - 1.) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno; (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.





Prije konkretnih primjera prodaje nekretnina, a za bolje razumijevanje problematike, potrebno je citirati još neke članove istog zakona.

Član 86. odnosi se na davanje osiguranja: Ponuđačima čija ponuda nije prihvaćena, osim za tri najbolja ponuđača, vratit će se osiguranje odmah nakon zaključenja javnog nadmetanja.

Članom 89. propisana je prodajna cijena: Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kojem nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.

Član 90. Stav 5. “Ročište za nadmetanje i prodaja”: Nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje se lista ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponuđaču ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti. Kao na ovom PRIMJERU.

Član 92. odnosi se na Polaganje cijene: (2) Ukoliko ponuđač sa najvećom ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u predviđenom roku sud će zaključkom proglasiti prodaju tom ponuđaču nevaljanom i novim zaključkom odrediti da je nepokretnost prodana drugom po redu ponuđaču koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema tog zaključka, sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponuđač ne položi cijenu u predviđenom roku sud primjenjuje ova pravila i na trećeg ponuđača. (3) U slučaju da sva tri ponuđača sa najvišom ponudom ne ispune svoje obaveze plaćanja prodajne cijene u određenim rokovima, sud može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište koje treba da se održi u skladu sa čl. od 84. do 90. ovog zakona.

Tako je po zakonu. No, u praksi se zakon krši, pa se izvršni postupci vode po nekoliko godina i s pravom se postavlja pitanje čemu zakonski propisi ukoliko ih sudovi, odnosno sudije ne poštuju.

Redakciji Vijesti.ba se javio potencijalni kupac nekretnine “FA Autocentar” u Sarajevu čija prodaja traje od 2014. godine, skoro deset godina. Kupac u konkretnom predmetu ima deponovan depozit i čeka proglašenje pobjednika, ali nema uvid stanje sa ponudama, koje su nerealno visoke u ovom predmetu i ne zna da li su ih ponuđači uplatili. Na to je na samom ročištu upozoravao Općinski sud u Sarajevu te tražio da se postupi po Članu 90. stav 5. što je sutkinja odbila i na taj način grubo prekšila Zakon, a što se dokazuje presudama Kantonalnog suda u dva slučaja (Predmet broj: 65 0 Ip 195036 18 Pž 2 i Predmet broj: 65 0 Ip 231396 18 Pž 2) gdje je prošao istu već uhodanu „shemu“ zloupotrebe propisa, tumačeći Zakon na način da samo prva tri ponuđača imaju pravo biti na rang listi. Međutim, ponuda konkretnog kupca zadovoljva uslov iz Člana 90. stav 5. i traži od sutkinje Mirsade Helić  da predmet privede kraju.

Inače, disciplinska komisija VSTV-a je sutkinju Helić već ranije kažnjavala smanjenjem plaće. Razlog kažnjavanja -  nerad na četiri predmeta, o čemu više možete pročitati OVDJE.

Postavlja se pitanje štete koja se nanosi potencijalnom kupcu, dobiti koju neopravdano stiče dužnik korištenjem nekretine, štete koju trpi država jer  nema plaćanja poreza na promet nepokretnosti. Naime, na ovaj način, neaužurnim vođenjem postupaka, poreske uprave propustile su naplatiti ogromna sredstva i prihode u javne budžete.

Također, dužina trajanja postupaka ne prati vanjske faktore, odnosno dinamične promjene na tržištu, pa procjene koje su prije sedam godina u odnosnu na današnje više nisu relevantne. Svi smo svjedoci povećanja cijena na tržištu nekretnina.

Niko se ne pita ko će nadoknaditi nastalu štetu po potencijalnog kupca, niti postaviti pitanje dobit koju je ostvario dužnik koji je cijelo vrijeme trajanja postupka imao mogućnost neosnovanog bogaćenja, a na što je  direktni uticaj imao sud. Ta i takva šteta nanesena državi i kupcu, zasigurno se neće namiriti blagom kaznom predmetnom sudiji.

Na koncu, sudije se nerijetko u javnosti žale na pritisak na sud, što je potpuno netačno. Naime, u ovom i nizu drugih sličnih slučajeva, umjesto da se čeka godinama, od sudija se traži samo da donesu odluku, bez prejudiciranja kakva će ona biti.


(Vijesti.ba)