Zašto okeani postaju sve tamniji?

Ova pojava, poznata kao "tamnjenje okeana", rezultat je promjena u površinskom sloju mora koje otežavaju prodor svjetlosti kroz vodu.

Gornji sloj okeana, nazvan fotička zona, ključno je stanište za oko 90% morskog života i igra značajnu ulogu u održavanju globalnih biohemijskih ciklusa. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Global Change Biology, od 2003. do 2022. godine, 21% svjetskih okeana doživjelo je tamnjenje.

Šta uzrokuje tamnjenje?
Uzroci ovog fenomena uglavnom se vežu za promjene u rastu algi, temperaturi površinske vode, kao i učestale i intenzivne padavine koje u more donose hranjive materije i sedimente s kopna. Ove promjene naročito su izražene u obalnim regijama, gdje dolazi do izraženog cvjetanja planktona.

Na otvorenom okeanu, tamnjenje je često povezano s višim temperaturama površinske vode, koje mogu podstaći rast planktona, dodatno blokirajući prodor svjetlosti.

Najpogođenije oblasti
Studija je otkrila da je više od 9% svjetskih okeana – površina uporediva s veličinom Afrike – doživjelo smanjenje dubine prodora svjetlosti za preko 50 metara, dok je kod dodatnih 2,6% to smanjenje veće od 100 metara.

Najveće promjene zabilježene su na vrhu Golfske struje, te u Arktičkom i Antarktičkom okeanu – područjima koja su već pod snažnim utjecajem klimatskih promjena. Tamnjenje je uočeno i u zatvorenim morima poput Baltičkog.

Zanimljivo, istraživači su zabilježili i da je oko 10% okeana u istom periodu postalo svjetlije, što ukazuje na kompleksnost i raznolikost faktora koji utiču na bistrinu okeanskih voda.

Uticaj na morski život
Iako se potpune posljedice još uvijek proučavaju, naučnici upozoravaju da tamnjenje može imati ozbiljne posljedice za mnoge morske vrste. Fotička zona je stanište mikroskopskih biljnih organizama – fitoplanktona – koji vrše fotosintezu, proizvodeći kisik i čineći osnovu morskog lanca ishrane.

Promjene u količini svjetlosti direktno utiču na mogućnosti preživljavanja i razmnožavanja morskih organizama koji ovise o svjetlosti Sunca i Mjeseca.

„Naši rezultati pokazuju da se površina okeana mijenja u boji, potencijalno kao posljedica promjena u zajednicama planktona. To izaziva široko rasprostranjeno tamnjenje koje smanjuje prostor gdje životinje mogu koristiti svjetlo za životne potrebe“, objašnjava dr. Thomas Davies, docent na Univerzitetu u Plimutu.

Fitoplanktoni su odgovorni za gotovo polovinu svjetskog kisika, a njihovo zdravlje direktno utiče na ljudsko disanje, prehrambene resurse i sposobnost planeta da se bori protiv klimatskih promjena.

Kako je provedeno istraživanje?
Istraživači su analizirali gotovo dvadeset godina NASA-inih satelitskih podataka, koristeći algoritme za mjerenje dubine prodora svjetlosti u morsku vodu. Pomoću piksela od 9 kilometara, pratili su promjene na svakoj lokaciji, kombinirajući to s modelima solarnog i mjesečevog zračenja.

Iako su promjene svjetlosti tokom noći bile manje izražene nego danju, one su ipak značajne s ekološkog aspekta.

Profesor Tim Smyth zaključuje da bi se mnoge vrste koje zavise od svjetla mogle pomaknuti bliže površini, što bi povećalo konkurenciju za hranu i druge resurse, potencijalno izazivajući velike promjene u cijelom morskom ekosistemu.

(Vijesti.ba)