Ovo će biti 773. premijerna predstava u 75 godina postojanja zeničke pozorišne kuće, čiji je direktor Miroljub Mijatović na današnjoj pres-konferenciji istakao kako su ovu pozorišnu sezonu gotovo u potpunosti posvetili ženama i tematici ženskih prava.
Ideja za ovu predstavu, kazao je, bila je redatelja Pejanovića, ali se u potpunosti uklapala u sve što su u zeničkom pozorištu htjeli da rade ove godine te da imaju predstavu u kojoj preovladavaju žene.
- Svi mi smo, kroz svoje školovanje, naučeni da bi predstava trebala da bude kolektivni čin. E, sada, kako od nas ko razumije i kako je koji predmet od nas tražio da razumijemo šta je kolektivni čin u pozorištu, svako je tumačio na svoj način. Međutim, moram reći da sam tek sinoć, gledajući generalnu probu, postao svjestan jednog nivoa te kompletne definicije da je pozorište, odnosno pozorišna predstava kolektivni čin. Drago mi je da pored glumica koje su u predstavi - za njih znamo da su to izvrsne glumice koje prave velike stvari za BNP Zenica, moram pohvaliti i našu tehničku ekipu koja je u ovoj predstavi zaista na visini zadatka - kazao je Mijatović te naveo da je ponosan na ovu predstavu, u kojoj se pokazalo da imaju veliki, jak i ujednačen glumački ansambl.
Reditelj predstave Crnogorac Damjan Pejanović, istakao je kako je predstavu radio prema tekstu iz 30-ih godina prošlog stoljeća, ali je istakao kako s dramaturginjom Nedžmom Čizmo nije nastojao da tekst zadrže u toj epohi niti da rekonstruišu vremenski kontekst u koji ga je smjestio Lorka.
- Pokušali smo da se, kroz optiku sadašnjeg trenutka, zamislimo nad tim pitanjima koja je pred nas postavio Lorka. Kao i svaki veliki komad i veliki pisac, ispostavlja se da se ljudi ne mijenjaju, već da iste probleme nosimo kao neko breme i ne uspijevamo da ih preskočimo. Tako da prostor jeste pomjeren prema, nekom, najšire rečeno meta-prostoru - htjeli smo da izbjegnemo bilo kakvu epohu i da bi tim putem označili vanvremenost ove ženske patnje i represije nad ženama, koja postoji danas kao i u vrijeme Frankove Španije ili te Sekcije za žene koja je krenula od 1936. godine - kazao je Pejanović.
Glavnu ulogu u predstavi igra Faketa Salihbegović-Avdagić, koja je podvukla kako je sva tematika utisnuta u lika Bernarde Albe.
- Dakle, represija, opresija sistema prema ženama, jednostavno, sve je to utjelovljeno u lik Bernarde Albe, kao jedne hladne, rigidne majke koja, jednostavno, preuzima brigu o svojim kćerima. Ali, ne iz toga što preuzima brigu o svojim kćerima, jednostavno ona preuzima način na koji se ponaša i koji je i ona sama osjetila u djetinjstvu na svojoj koži, kroz odgoj i vaspitanje. Ona je, ako ne, i najveća žrtva tog opresivnog djelovanja. Možda i više od svojih kćeri - istakla je Salihbegović-Avdagić.
Ona je također podvukla da je za nju lično proces na radu u predstavi bio jako bolan te da joj je trebalo dosta motivacije i snage da istraje u radu na predstavi, jer je željela uraditi nešto da ovakav kakav je današnji svijet doživi promjenu.
Osim Fakete Salihbegović-Avdagić, glumački ansambl ove predstave još čine: Uranela Agić, Snežana Vidović, Lana Delić, Adna Kaknjo, Tamara Miličević-Stilić, Lamija Salihović i Sabina Kulenović.
(Vijesti.ba / FENA)