Predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE (BH K CIGRE) Zijad Bajramović izjavio je da uspješno provedena energetska tranzicija daje realne šanse da Bosna i Hercegovina održi energetsku nezavisnost i sigurnost, te pouzdano snabdijevanje kupaca električnom energijom.
Bajramović je u Sarajevu na okruglom stolu BHK CIGRE o mogućnostima korištenja tehnologija nuklearnih reaktora za proizvodnju električne energije, rekao da nuklearna energija (iako pripada niskougljičnim alternativnim fosilnim gorivima) čini četvrtinu električne energije proizvedene u EU, odnosno desetinu u svijetu.
- Međutim, zbog posljedica nesreće u Černobilu 1986. godine i nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. godine, korištenje nuklearne energije je postalo upitno. Zakonodavstvom EU nastoje se poboljšati sigurnosni standardi nuklearnih elektrana te garantovati da sigurno upavljaju nuklearnim otpadom. Na državama članicama EU je da odluče hoće li nuklearnu energiju uključiti u svoju strukturu izvora energije. Zagovornici nuklearne energije ističu da se ovom tehnologijom proizvodi najjeftinija električna energija sa veoma niskim emisijama štetnih gasova - naveo je Bajramović.
S druge strane, kako je naglasio, aktuelnim se čine izazovi povezani sa sigurnosnim aspektima kao i tretmanom nuklearnog otpada.
- Iako se električna energija iz nuklearnih reaktora proizvodi trenutno u 32 zemlje, sve više zemalja je naklonjeno ovom rješenju u cilju dostizanja zacrtane dekarbonizacije. Shodno tome, naša inženjerska zajednica stavlja u fokus nuklearnu energiju i mogućnost njene interakcije s obnovljivim izvorima energije u drugoj fazi energetske tranzicije. Zato, treba naći adekvatan odgovor oko eventualnog uključivanja nuklearne energije u energetski bilans zemlje – istakao je Bajramović.
Svijet se mijenja, rekao je glavni sekretar Hrvatskog ogranka CIGRE Goran Slipac, kao što se mijenja i svijest o potrebi očuvanja okoliša, zaštiti klime, a mijenjaju se navike potrošača. Kad je riječ o nuklearnoj energiji, naglasio je Slipac, sve treba detaljno analizirati.
- Ne smijete nijednu tehnologiju unaprijed odbaciti, ali ne smijete nijednu tehnologiju unaprijed prihvatiti, bez kritičkog sagledavanja. Ono što je potrebno za jednu takvu stratešku odluku, jer je to doista ogroman objekt i elektrotehnički i finansijski, jeste konsenzus unutar države o potrebi za takvim objektom – rekao je Slipac napominjući da može pružiti dugoročna rješenja. Posebno je naglasio potrebu da se sagledaju promjene u distrubutivnoj mreži, posebno u smislu njene digitalizacije.
Prema riječima Đorđa Lazarevića sa Instituta Nikola Tesla iz Beograda, postoji određeni cjenovni rang po kojima se kreću današnje elektrane i to ide od pet do deset hiljada eura ili dolara po kilovatu snage. Jedno postrojenje od 1.000 megavata tako bi koštalo otprilike pet do deset milijardi eura.
- To jeste najveći izazov kad su u pitanju nuklearne elektrane s obzirom na toliku cijenu inicijalnog ulaganja, odnosno kapitalnih troškova. Međutim, rad i kasnije održavanje same elektrane daleko je povoljnije od drugih baznih izvora energije. Pri tome, kada radi nuklearna elektrana, ona ne emituje ugljen dioksid, što je takođe jedna od većih prednosti. Nuklearnu elektranu možete da iskorištavate u toku godine više od 90 posto vremena, dakle 300 i više dana, 24/7 možete dobijati struju iz nuklearne elektrane. To je stabilan, bazni izvor energije – dodao je Lazarević.
U okolnostima niskougljičnih ciljeva koje si postavlja Evropa i cijeli svijet, kako je rekao poslovni direktor Gen Energije i vođa projekta JEK2 (Krško 2) Bruno Glaser, Slovenija se opredijelila za kombinaciju između obnovljivih izvora i resursa i nuklearne energije.
- Sve naše poslovne odluke idu u tim pravcima. Dakle, obnovljivi izvori, koliko ih možemo napraviti i koliko je ekonomski opravdano i na drugoj strani stabilni izvor nuklearne energije – rekao je Glaser dodajući da ovaj projekt pretpostavlja da će druga jedinica (Krško 2) biti smeštena pored postojeće, te da se rješenja usklađuju sa lokalnim infrastrukturama.
Generalni direktor Instituta za nuklearne nauke Vinča u Beogradu Slavko Dimović je rekao da je pitanje nuklearnog ili radioaktivnog otpadnog materijala najnegativnije u kontekstu izgradnje nuklearnih elektrana.
- Mi apsolutno možemo da kažemo da nuklearni otpad možemo da bezbjedno zbrinemo, da li u krugu nuklearnih elektrana ili izgradnjom podzemnih, nadzemnih ili čak sklanjanja radioaktivnih otpadnih materijala u duboke geološke formacije – dodao je Dimović.
S obzirom da radioaktivnog otpada ima u cijelom regionu, kako je dodao, može se razmišljati o nekom regionalnom skladištu nuklearnog otpada, s tim da pitanjima tehnologije i lokacije trebaju predhoditi opsežna istraživanja.
Ovaj vijek će, kako je rekao generalni direktor Elektroprivrede Srbije Dušan Živković, obilježiti električna energija i trebaće obezbijediti dovoljnu količinu za stanovništvo i potrebe ekonomskog razvoja. U uslovima postavljenih niskogljičnih ciljeva do 2050. godine treba sagledati sve mogućnosti, kao i potencijal nuklearne energije.
Naglasio je da Elektroprivreda Srbije i energetske kompanije u regionu trebaju biti otvorene za taj novi potencijal, za nova rešenja.
- Izazov za svaku od energetskih kompanija biće kako će pristupiti tom programu, da li razmatrati opcije velikih nuklearnih elektrana ili opcije malih modularnih reaktora, a poseban izazov se tiče finansiranja takvih projekata – dodao je Živković.
Na današnjem skupu bit će predstavljene potrebe za energijom do 2050. godine, energetski sistemi budućnosti, uloga nuklearne energije u narednim decenijama, nove generacije nuklearnih elektrana, izbor tehnoloških rješenja, životni vijek nuklearne elektrane, optimalne lokacije, seizmički zahtjevi, sigurnost korištenja, rokovi izgradnje i osposobljavanje kadrova.
Pored toga, učesnici konferencije će razmotriti troškove pripremnih aktivnosti i izgradnje nuklearnih elektrana, modele finansiranja i ekonomske opravdanosti izgradnje nuklearne elektrane, te razgovarati o osnovnim principima, načinima i tehnologiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva.
Usvajanjem legislative EU i prihvatanjem Sofijske deklaracije, Bosna i Hercegovina se opredijelila za provedbu energetske tranzicije do potpune neto dekarbonizacije 2050. godine.
(Vijesi.ba / FENA)