Srbijanski pisac i sociolog Stefan Simić boravio je proteklih dana u Sarajevu te podijelio na društvenim mrežama emotivne utiske.
Između ostalog, Simić je pisao i o Izetu Sarajliću, našem čuvenom pjesniku.
"Po ko zna koji put sam došao u Sarajevo,
a nikako da vidim mesto
gde je živeo moj omiljeni pesnik, Izet Kiko Sarajlić.
Jednom sam obišao sve knjižare u Sarajevu.
Nisam mogao da pronađem nijednu njegovu knjigu.
Prošli put sam posetio njegov grob.
A sad bi red bio da vidim i mesto,
gde su nastale sve te pesme.
Pominjao je Tvrtkovu i još neke druge adrese.
Pesme su mu toliko lepe, da kada ih neko čita,
misli da je Kiko živeo u najrajskijem raju,
Da je za nepoverovati da su na taj grad godinama mogle
da padaju bombe i da se puca.
Kiko nije hteo iz Sarajeva za vreme rata, a mogao je svuda,
omiljen od najvećih svetskih pesnika tog vremena.
Danas sam odlučio da nađem zgradu u kojoj je živeo.
Nešto malo iznad groblja Lav.
Ulica Marcela Šnajdera.
Tražim, gledam, razgledam.
Pitam, mlađi ne znaju, stariji se jedva sećaju.
Tražim na interfonu prezime Sarajlić.
Kiko je odavno preminuo, još 2002.
Prijatelj mi je poslao sliku njegove zgrade,
Išao sam od vrata do vrata sa prijateljicom,
da nam kažu gde je tačno živeo.
Niko ne otvara.
Osim jedne žene, dole, koja je rekla:
'Zgrada pored.'
I zaista, na interfonu piše – "Sarajlić I."
Zvonim.
Nema Kike.
Nema Mikice.
Nema svega onoga što je bilo u njegovim pesmama.
Stojim sa strane, posmatram.
Sve me podseća na njega,
i ništa me ne podseća na njega.
Sve je tu, i ništa nije tu.
Stojim još malo, gledam ka njegovoj terasi.
Ništa se ne dešava,
kao da niko više ne živi.
Odlazim, a dušom ostajem.
Kako da ostaviš dragog pesnika,
koji je toliko lepih stihova dao,
da je zaslužio da na zgradi
bude bar jedan njegov stih, ili mural, ili nešto?
Nema ničega.
Nema nigde ničega.
Kao da nije ni postojao.
Ovo nije vek pesnika.
U XX veku je Kiko bio svet,
u XXI je ništa.
Kao i poezija.
A možda kao i život.
Ako je Sarajevo zaboravilo Sarajlića, ja nisam.
Najdivnija duša jugoslovenske poezije.
Jedan od retkih pesnika kome je svaka pesma dobra.
Kada pročitate jednu, upoznate ga.
Kada pročitate drugu, zavolite ga.
A kada pročitate treću, već ste prijatelji".
(Vijesti.ba)