Kesić: Razbijaju vam vilice pa bi da igraju šah sa vama

„Ćao ljudi, ćao Nobelovci, ćao Oslobodioci! Zahvaljujem na pozivu da vam se obratim, čast mi je i veliko hvala na svemu što činite za našu zemlju i naš narod. Inače u slobodno vrijeme sam obožavatelj novosadskih mostova, pogotovo Varadinskog koji me je mnogo puta vodio preko dana gore do Tvrđave na Trikija, Roni Sajza i Prodidži, pa onda u cik zore od Tvrđave pa gdje već završim, a gdje bi Beograđanin prvo u Novom Sadu – nego na indeks sendvič.

Niko međutim danas ovdje nije došao zbog sendviča…ovdje smo došli zbog indeksa – vaših indeksa!I zato vas u duhu tih mojih divnih, mladih novosadskih jutara na mostu… pozdravljam sa ‘Dobro jutro Novi Sade! Dobro jutro Srbijo!’

Jesmo se probudili? Rekao bih da jesmo. Probudili smo se iz košmara. Iz jedne velike tragedije i jedne velike tuge, ali ne samo te tragedije i ne samo te tuge, rodilo se nešto blistavo, dragocjeno i čisto. Nešto što ima samo četiri slova i zove se NADA.

Tu nadu, kako i treba da bude uvijek i svuda, donijeli ste vi. Studenti, srednjoškolci…mladi ljudi, oni kojih se budućnost najviše i tiče. Tu nadu donio je čuveni Ćaci! Hvala Ćaci.

I ako smo godinama unazad u ovoj našoj zemlji, zemlji koju volimo najviše na svijetu, navikli da plačemo od tuge, danas zahvaljujući vama i zahvaljući NADI plačemo od sreće.

Vas koji ste iz Beograda marširali ka svojim kolegama u Novom Sadu građani su pozdravljali bukvalno kao oslobodioce. Vidjeli ste i sami, stariji vas gledaju kao neočekivani zrak svjetlosti i plaču od sreće, uzbuđenja i nade.

Vi prepoznajete koliko starijima značite i plačete od ponosa i svesti da ste prva generacija koja je poslije dugo, dugo, dugo vremena ustala, uzela stvari u svoje ruke i počela da mijenja. Da popravlja. Da svoju zemlju pravi onakvom u kakvoj je vrijedno rasti, učiti, raditi, voljeti, stvoriti porodicu…

Najveći izraz patriotizma danas je u vašoj odluci da našu zemlju napravite takvom da sutra nikuda ne odete od nje.

Domovina se brani blokadom!

Domovina se brani odlukom da se kaže DOSTA.

Domovina se brani vašim humorom, kad beogradske kolege dočekujete transparentom “Di ste Beograđani”.

Domovina se brani istinom.

Istina je vaše oružje, istina je vaš neprobojni pancir. I zato se od vas odbijaju svi mogući i nemogući napadi. Pokušaju da vas optuže da ste plaćenici – ne ide. Pokušaju da vas podmite stanovima – ne ide. Zaprijete vam Kobrama – ne ide. Nazivaju vas ustašama i antisrbima – ne ide. Gaze vas pa pozivaju na dijalog, razbijaju vam vilice pa bi da igraju šah sa vama. Pošalju čak i srednji prst na vas – pretvorite ga u prelijepu kitu cvijeća.

Vi danas stojite uspravno, gledate nas pravo u oči i ne skrećete pogled. Zato što nemate čega da se stidite. Zato što su istina, pravda, poštenje, solidarnost i hrabrost na vašoj strani. Budućnost je na vašoj strani.

I od ovog trenutka… od one Slavije, od one Autokomande, od svih vaših ćutanja i stajanja uspravno, od onog marša ka Novom Sadu i od ovih novosadskih mostova večeras više nema nazad. Odavde možemo samo naprijed.

To je neizvjestan put, to može biti i opasan put, ali to je put u kome vi mladi nikako niste sami. Vaši profesori marširaju sa vama, vaši roditelji marširaju sa vama, građani marširaju sa vama, da vidim koji je taj kome nije čast i privilegija da maršira sa vama.

I nemoj da bi neko banalizovao ovo vaše ujedno i ‘ajmo mi ono naše’ svodeći protest na smjenu jedne vlasti. Jer vjerujem da svi zajedno ovdje pričamo o smjeni jednog sistema. Jedne trule konstrukcije bez upotrebne dozvole koja počiva na laži, udvorištvu, nasilju i korupciji i izgradnji normalne države u kojoj se poštuje Ustav, u kojoj se poštuju zakoni i u kojoj ‘ko laže taj i krade, a ko krade ide u zatvor’.

I za kraj, dozvolite da kao nekadašnji propali fudbaler napravim i jednu fudbalsku paralelu.

Već godinama gledamo ovde fudbalsku utakmicu u kojoj jedan tim dominantno vodi, ali s tim da ima više igrača i plaćenog sudiju i batinaše sa strane koji po potrebi ulijeću na teren i biju protivnike…i onda, kada je publici već muka od takvog fudbala, kad već počinju da napuštaju stadion, a mnogi i zemlju, potpuno neočekivano u tim koji gubi ulazi podmladak. Omladinska škola.

Hvala vam Novi Sad, volim vas.“.

(Vijesti.ba / Nova.rs)