Studenti iz Srbije kandidovani za Nobelovu nagradu za mir!

"Upravo je od Nobelovog komiteta stigla potvrda da je prihvaćena kandidatura za Nobelovu nagradu za mir, kojom smo gospođa Dijana Stojković, advokat i ja kandidovali srpske studente. Zaslužili su je“, naveo je Kovačević.

Upravo je od Nobelovog komitera stigla potvrda da je prihvaćena kandidatura za Nobelovu nagradu za mir,kojom smo gospođa Dijana Stojković,advokat i ja kandidovali srpske studente.Zasluzili su je.

— Sinisa Kovacevic (@SinisaKovacevi6) January 31, 2025

Radar ekskluzivno, uz saglasnost Siniše Kovačevića i Dijane Stojković, objavljuje integralno obrazloženje u kome su Nobelovom komitetu predložili da na spisak potencijalnih dobitnika ovogodišnje nagrade za mir uvrste i studente iz Srbije.

„Posljednjih 13 godina Srbija je bila u čeljustima autokratskog režima koji je ukinuo slobodne medije, hapsio i ubijao neistomišljenike, prožet korupcijom koju je inicirao i minuciozno sprovodio, mefistofelovskom vještinom krao na izborima, zloupotrebljavajući sve medije, biračke spiskove, ucjenjući birače radnim mjestima, prijetnjama članovima porodice, uključujući čak i djecu, koristeći batinaše koji su u crnim džipovima bez registarskih oznaka kružili Srbijom pred svake izbore.

Uzurpator na mjestu predsjednika Srbije imao je cjelovečernje nastupe na televizijama sa nacionalnom frekvencijom 400 puta u toku jedne godine, izgrađen je kult ličnosti pri čemu je Vođa odlučivao bukvalno o svemu. O zakonima, o tome ko će biti prvak države u fudbalu, ko ministri, a ko predsjednici dalekih provincijskih opština, kakve će se presude i kada donositi. Krao se ogroman novac koji se mjeri milijardama eura, put do bogatstva podrazumijevao je člansku kartu vladajuće stranke. Srećna nova 1933. godina. Formirana je kasta prebogatih i nedodirljivih, koji su u pravnom smislu bili nekažnjivi.

Nasuprot njima, postojala je politički impotentna opozicija, bez pristupa medijima i vrlo često pod kontrolom diktatora. Činilo se da će to stanje trajati vječito, pri čemu se sloboda nije dobijala ni na kašičicu. Nakon tragičnog rušenja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, koja se srušila zbog korupcije, nestručnosti, ugradnje nekvalitetnih materijala od strane kineskih izvođača i loše izvedenih radova brojnih podizvođača, srpski studenti su brutalno napadnuti prilikom odavanja počasti poginulima. Tada su ustali srpski univeziteti. Sve se pretvorilo u nezaustavljivu bujicu slobode i toliko logičnih zahtjeva za pravdu, oslobađanje zarobljenih i otetih institucija i izvođenje pred lice pravde svih odgovornih za rušenje tek obnovljene stanične zgrade.

Uslijedio je brutalan odgovor režima. Nazivani su izdajnicima, stranim plaćenicima, petom kolonom, hapšeni su, prebijani u zatvorima, prilikom uličnih blokada na ulicama, o tempora o mores, gaženi automobilima u punoj brzini, prebijani bejzbol palicama, lomljene su im vilice i lobanje, pri tom je veći broj studentkinja među stradalima.

Kao odgovor uslijedile su blokade fakulteta, duh i poezija, hrabrost i nepokolebljivost, saosjećanje, solidarnost, osjećaj posebnosti i saosjećanja.

Danas su na srpskim ulicama, zahvaljujući njima, stotine hiljada ponovo uspravljenih i uspravnih ljudi, koje je srpska mladost ujedinila i oslobodila straha. Nijednim činom nasilja nije odgovoreno na užasno nasilje režima i njegovih falangi. Krv na srpskim ulicama bila je samo i isključivo studentska. Kao odgovor uslijedile bi reakcije koje su svojom inventivnošću potpuno razoružavale diktatora i policijske kordone. Pri tom nije razbijena nijedna čaša, nije zgažen nijedan cvijet. Ulice i trgovi na kojima se skupljalo nekoliko stotina hiljada ljudi, nakon demonstracija, bile su čistije nego prije samog početka.

Teško je pripadati uplašenom i neslobodnom narodu. Javlja se osjećaj tjeskobe, stida i bespomoćnosti, kao posljedica toga desio se stravičan egzodus mladih ljudi, 600.000 mladih intelektualaca napustilo je Srbiju u posljednjih deset godina, prije svega u potrazi za slobodom. Zato je ovaj studentski pokret, gandijevski nenasilan, dragocijen za opstanak jedne evropske nacije, povratak digniteta svih građana Srbije, opstanak države koja je formirana na evropskom tlu prije skoro cijelog milenijuma, ali i uspostavljanje trajnog mira u turbulentnom regionu.

Imponuje studentska upornost, apsolutna moralna konzistentnost, nepokolebljivost, svijest o tome da je na njihovim plećima budućnost zemlje koju ne žele da napuštaju, nego da je učine slobodnom i demokratskom, baštineći pritom sve tradicionalne, savremene, ali vanvremenske vrijednosti.

Ova nagrada ubrzala bi pad posljednjeg diktatorskog režima u Evropi, stimulisala i ohrabrila mladost u Srbiji da bude još hrabrija u oblikovanju vlastite budućnosti, afirmišući mir i nenasilje kao osnovnu paradigmu!“

U potpisu:

Siniša Kovačević, pisac

Dijana Stojković, advokat


(Vijesti.ba)