BBC: Nova istraživanja povećavaju šanse za otkriće života na Uranovim mjesecima

Umjesto toga, oni možda imaju okeane, a mjeseci bi čak mogli biti sposobni podržavati život, kažu naučnici.

Većinu onoga što znamo o njima prikupila je NASA-ina svemirska letjelica Voyager 2 koja je posjetila Uran prije skoro 40 godina.

No, nova analiza pokazuje da se Voyagerova posjeta poklopila s jakom solarnom olujom, što je dovelo do pogrešne slike o tome kakav je zaista Uranov sistem, piše BBC.

Uran je prelijep, ledeni svijet s prstenovima na vanjskim dijelovima našeg Sunčevog sistema. Među najhladnijim je planetama i nagnut je na stranu u odnosu na druge planete – kao da je oboren – čineći ga, možda, najčudnijim.

Prvi put smo ga izbliza vidjeli 1986. godine, kada je Voyager 2 proletio pored njega i poslao senzacionalne slike planete i njegovih pet glavnih mjeseca.

Ali ono što je još više iznenadilo naučnike bili su podaci koje je Voyager 2 poslao, ukazujući na to da je Uranov sistem čak čudniji nego što su mislili.

Mjerenja instrumenata letjelice pokazala su da su planete i mjeseci neaktivni, za razliku od drugih mjeseca u vanjskom Sunčevom sistemu. Također su pokazali da je Uranovo zaštitno magnetsko polje neobično iskrivljeno. Bilo je stisnuto i odgurnuto od Sunca.

Magnetno polje planete hvata sve plinove i druge materijale koji dolaze s planete i njenih mjeseca. Ti materijali mogu dolaziti iz okeana ili geoloških aktivnosti. Voyager 2 nije pronašao ništa, sugerirajući da su Uran i njegovih pet najvećih mjeseca sterilni i neaktivni.

To je bilo ogromno iznenađenje jer se razlikovalo od drugih planeta i njihovih mjeseca u Sunčevom sistemu.

Miranda, jedan od mjeseca Urana, fotografisan od strane Voyagera 2. Nova istraživanja sugeriraju da mjesec možda ima okean ispod površine i čak može biti dom života.

Ali nova analiza riješila je misteriju koja traje desetljećima. Pokazuje da je Voyager 2 proletio u lošem trenutku.

Nova istraživanja pokazuju da je baš kada je Voyager 2 proletio pored Urana Sunce bilo u fazi jake aktivnosti, stvarajući snažan solarni vjetar koji je možda otpuhnuo materijal i privremeno iskrivio magnetsko polje.

Dakle, 40 godina smo imali pogrešnu sliku o tome kakvi su zapravo Uran i njegovih pet najvećih mjeseca, prema dr. Williamu Dunnu sa Univerzitetskog koledža u Londonu.

"Ovi rezultati sugeriraju da bi Uranov sistem mogao biti mnogo uzbudljiviji nego što smo prethodno mislili. Moguće je da postoje mjeseci koji bi mogli imati uvjete potrebne za život, možda imaju okeane ispod površine koji bi mogli biti puni riba!".

Linda Spilker bila je mlada naučnica koja je radila na programu Voyager kada su stigli podaci o Uranu. Sada još uvijek radi kao naučnica za Voyager misije. Rekla je da je oduševljena čuvši za nove rezultate, koji su objavljeni u časopisu Nature Astronomy.

"Rezultati su fascinantni i zaista sam uzbuđena vidjeti da postoji potencijal za život u Uranovom sistemu," rekla je za BBC News.

"Drago mi je i što se toliko radi s Voyagerovim podacima. Nevjerovatno je da naučnici gledaju unazad na podatke koje smo prikupili 1986. godine i otkrivaju nove rezultate i nova otkrića".

Dr. Affelia Wibisono sa Instituta za napredne studije u Dublinu, koja nije dio istraživačkog tima, opisala je rezultate kao "veoma uzbudljive".

"Ovo pokazuje koliko je važno gledati stare podatke, jer se ponekad u njima krije nešto novo što može pomoći u osmišljavanju naredne generacije svemirskih misija za istraživanje".

Upravo to i NASA radi, dijelom zahvaljujući novim istraživanjima.

Prošlo je skoro 40 godina otkako je Voyager 2 zadnji put proletio pored ledenog svijeta i njegovih mjeseca. NASA planira lansirati novu misiju, Orbiter i sondu za Uran, koja će se vratiti na detaljniji pregled za deset godina.

NASA Plimovi materijala koji dolaze iz Enceladusa, jednog od Saturnovih mjeseca, indikacija okeana ispod površine. Može li isto važiti za Uranove mjesece?

Prema NASA-inom dr. Jamieju Jasinskom, koji je došao na ideju da ponovo analizira podatke Voyagera 2, misija će morati uzeti njegove rezultate u obzir prilikom dizajniranja instrumenata i planiranja naučnog istraživanja.

"Neki od instrumenata za buduću letjelicu su dizajnirani s idejama iz onoga što smo naučili od Voyagera 2 kada je proletio sistemom u trenutku kada je bio pod uticajem neobičnog događaja. Zato trebamo ponovo osmisliti kako tačno dizajnirati instrumente na novoj misiji kako bismo mogli prikupiti podatke potrebne za nova otkrića".

NASA-ina sonda za Uran očekuje se da će stići 2045. godine, kada naučnici nadaju da će otkriti imaju li ovi daleki, ledeni mjeseci, koji su nekada smatrani mrtvim svjetovima, mogućnost da budu dom života.

(Vijesti.ba)