Direktor Umjetničke galerije BiH: Kao da prodajemo paštete pa nas upućuju na tržište

Prvi put su, ističe on, imali na raspolaganju novac koji je stabilan, što je značajno pomoglo.

Grant Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo je iznosio 215.000,390 KM i to je novac dostatan za nešto manje od polovine potrebnih sredstava da bi Galerija preživjela jednu godinu. Ovih dana, uz sredstava Kantona Sarajevo, Galeriji je i od Federalnog ministarstva kulture uplaćeno 18.000 KM.

- Ostatak naprosimo na najrazličitije načine. Međutim, mi javnosti moramo objasniti jednu važnu stvar. Nama je od novca važniji status, a došli smo u sitaciju da rješavamo preživljavanje, umjesto stausa. Ja nemam pravo više prema ovoj ustanovi da hodam okolo i da prosim. Ovi ljudi su ovdje godina dana radili bez jednog jedinog pfeninga. I para i doprinosa. I sačuvali su ovu ustanovu. Nas zanima status, zanima nas dignitet nacionalne galerije BiH - naglašava Krsmanović.

Navodi kako ova ustanova, kao i druge bh. institucije kulture, trideset godina žive uslovno rečeno od sadake.

- Nekad je ona manja, neked nešto veća, ali je i dalje sadaka. To je nešto što ubija naš dignitet i srozava dignitet značajne ustanove kulture s tradicijom. Radi ilustracije: pokušajte zamisliti ministarstvo, bilo koje i na bilo kojem nivou, a da ministar i uposlenici nemaju planirane bruto plate u budžetu. I da im neko kaže, zaradite novac na tržištu. Eto, to je naša situacija u posljednjih trideset godina - kaže Krsmanović.

On ističe da je posao zaposlenih u Umjetničkoj galeriji BiH javan, kao i posao ministarstava, društveno je jednako važan, kao i posao ministarstva.

- Ali nas ne planiraju u budžetima, već nas upućuju na konkurse za projekte, pa ako prođemo, prođemo. A nerijetko, temeljni uslovi u tim konkursima su da se novac ne može trošiti na plate. I upućuju nas na tržište, kao da prodajemo paštete ili eksere. A mi smo angažovani od države da čuvamo njeno, možda najznačajnije blago koje posjeduje. I radimo to savjesno, sve nadajući se da će se neko jednom smilovati i riješiti nam status. Da se ne osjećamo kao siročadi koja ne pripadaju nikome, koja nema osnivača niti osnovne instrumente upravljanja kao što su upravni i nadzorni odbori - naglašava Krsmanović.

On kaže da ga je zaboljelo što se "odjednom počelo spinovati da su sada direktori krivi i odgovorni za ono što traje 30 godina i zbog pozicije u koju su ih dovele vlasti".

Komentirao je i navode da institucije kulture "vrte neke netransparetne pare, a da kukaju“, navodeći da pet mjeseci "naši ljudi nisu mogli ovjeriti zdravstvenu knjižicu, liječiti svoju djecu, podizati lijekove na recept", te poziva da se u Galeriju ako treba pošalje i finansijska inspekcija.

- Ako naš izvještaj koji smo poslali Ministarstvu kulture FBiH nije bio dobar, trebalo ga je vratiti na doradu. A ne proglašavati nas lopovima. Ja čak molim da se pošalje finansijska inspekcija, da se vidi pravo stanje stvari - dodao je Krsmanović.

Kaže da Galerija izdaje poslovni prostor, što traje nekoliko godina, i prije njegovog mandata. Tu je precizno definisana visina kirije, koja je prema ugovoru koji je javan izračunata prema odnosima u Starom gradu. Po toj cijeni se iznajmi prostor galerije, što iznosi 5.000 KM mjesečno.

Kad je riječ o vlastitim prihodima koje ostvaraju Umjetnička galerija, Krsmanović navodi da je on sigurno veći od evropskih standarda. Po tim standardima, davanja za slične ustanove su 80 posto javnog novca i 20 posto komercijalnih sredstava.

- Mi prelazimo tih 20 posto. Na različite načine. I iznajmljujući prostor i prodajući ulaznice, kataloge, suvernire i izdavanjem prostora za evente. I to sve stane u nekih 450.000 KM koliko je nama potrebno da godinu dana preživimo u ovom sastavu sa ovim platama koje su ispod svakog nivoa - kazao je Krsmanović, napominjući da u Galeriji rade kustosi s doktoratima.

Osvrnuo se i na problem imenovanja direktora institucija kulture od značaja za državu BiH. Primjera radi, direktor NUBBiH je povučen s te pozicije, ali, kako kaže, nema načina da se postavi drugi.

- Počelo se kopati po sudovima kako smo mi direktori registrovani, imenovani. Pa nisam se ja imenovao na ovu funkciju. Mene je vrlo konkretno imenovala Federalna vlada. Rješenje glasi 'imenuje se na pozicuju privremenog direktora do rješenja statusa ustanove'. Ja sam čak i svoje imenovanje registrovao. Dvanaest mjeseci su ovdje ljudi bili bez direktora i bez primanja. Tačno 12 mjeseci i onda je Vlada FBiH da bi zaustavila propast važne ustanove donijela odluku o imenovaju. Nisu direktori tu od svoje volje da radimo bez plate. Moja plata je 1500 KM, kad je dobijem. Mislim ni kod drugih kolega nije veća, o nekima neću da govorim. Nismo ni mi isti. Ni sedam institucija nije isto, ali je isti problem statusa - ističe Krsmanović.

Kako je kazao, dvoje direktora institucija Mirsad Sijarić, Zemaljski muzej, i Elma Hašimbegović, Historijski muzej nosioci su Ordena viteza umjetnosti i književnosti, priznanja koje Francuska dodjeljuje osobama koje su dale značajan doprinos očuvanju i obogaćivanju kulturnog naslijeđa, dok je aktuelni direktor Umjetničke galerije dobitnik priznanja za najboljeg menadžera u kulturi.

Krsmanović smatra da je očuvanje Umjetničke galerije, kao i drugih institucija važnije od svakog pojedinca te poručuje da rješenje postoji i da je ono na dohvat ruke. Treba samo imati, mišljenja je, malo više razumijevanja, strpljenja i dobre volje.

- Ja sam duboko uvjeren da je jedino moguće za sedam institucija kulture i obrazovanja privremeno prihvatanje osnivačkih prava od strane Vlade Kantona Sarajevo. Zašto Kanton Sarajevo? Svi mi imamo politiku jačanja državnih institucija, to kao politika stoji. Ali, ne može biti politika to da samo nas sedam ne primamo plate 30 godina da bi napravili tu državu. Ako to može u redu, ali to očito nije rješenje. Ova država nema minstarstvo kulture i mi kao javna ustanova kulture, nemamo kome pripasti u Vijeću ministara ovakvom kakvo jeste - smatra Krsmanović.

On također podsjeća i na značaj institucija kulture za identitet države.

- Naš depo sadrži blizu 7.000 djela neponovljive, neprocjenjive vrijednosti. To je slika države, njenog bitka, njene tradicije. Bez toga ova država nije to - kaže Krsmanović, dodajući da se to odnosi i na druge institucije.

Problem s kojim se susreću kulturne ustanove je i to što nisu po federalnom zakonu ustanove od posebnog društvenog interesa, te plaćaju "fabričku cijenu struje“ .

- Dovedeni smo u komercijalni status po pitanju plaćanja struje. Mi imamo federalni zakon o električnoj energiji koji predviđa ustanove od posebnog društvenog interesa. I tamo su, između ostalih, humanitarne organizacije, vjerske ustanove sve, i svih nivoa. A nisu kulturne ustanove. Ja lično mislim da jesmo od interesa, a zakon misli da nismo. To je strašna sramota u konkretnom slučaju - ocijenio je Krsmanović, dodajući da postoji inicijativa pojedinih poslanika u Federalnom parlamentu za promjenu spornog člana zakona u korist kulturnih ustanova.

(Vijesti.ba / FENA)