Analiza napada: Iranski balistički projekti i odbrambeni sistemi Izraela

Zračni napad, daleko ozbiljniji od sličnog napada u aprilu, pojačao je regionalni sukob na Bliskom istoku.

CNN donosi analizu iranskih balističkih projektila i kapaciteta odbrambenih sistema koje koriste izraelske i druge snage u regiji.

Teheran ima hiljadu balističkih i krstarećih projektila različitih dometa, prema izvještaju Projekta raketne prijetnje Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz 2021. Točan broj projektila nije poznat, ali general američke ratne avijacije Kenneth McKenzie rekao je Kongresu 2023. godine da Iran ima više od 3000 balističkih projektila.

Putanja balističkih projektila kreće se oko granica Zemljine atmosfere prije nego što se teret bojeve glave odvoji od rakete koja ga je nosila i sjuri natrag u atmosferu na svoju metu. Stručnjaci za oružje koji su analizirali snimke društvenih medija s mjesta događaja rekli su za CNN da je Iran u najnovijem napadu na Izrael koristio varijante balističkog projektila Shahab-3.

Shahab-3 je temelj za sve iranske balističke rakete srednjeg dometa koje koriste tekuće gorivo, tvrdi Patrick Senft, istraživački koordinator u Službi za istraživanje naoružanja (ARES). Projekt raketne prijetnje objašnjava da je Shahab-3 ušao u službu 2003. godine, da može nositi bojevu glavu od 760 do 1200 kilograma i da se može ispaljivati ​iz mobilnih lansera kao i iz silosa.

Iran Watch kaže da najnovije varijante raketa Shahab-3, rakete Ghadr i Emad, imaju preciznost od 300 metara oko svojih predviđenih ciljeva. Iranski mediji izvijestili su da je Teheran u napadima koristio novu raketu Fattah-1. Teheran opisuje Fattah-1 kao hipersoničnu raketu - što znači da putuje brzinom od pet maha, odnosno pet puta brže od zvuka (6100 kilometara na sat).

Ali analitičari ističu da gotovo sve balističke rakete postižu hipersoničnu brzinu tokom svojih putanja. Izraz "hipersonični" često se koristi za označavanje onoga što se zove hipersonična klizna sredstva i hipersonične krstareće rakete, vrlo napredno oružje koje može manevrirati hipersoničnom brzinom unutar Zemljine atmosfere. Takvo je oružje izuzetno teško oboriti.

Fattah-1 nije ni jedno ni drugo, kaže Fabian Hinz, istraživač na Međunarodnom institutu za strateške studije, koji je pisao o ovoj temi prošle godine. Hinz kaže da se čini da Fattah-1 ima bojevu glavu na "manevarskoj raketi", što mu omogućuje da izvrši prilagodbe kako bi izbjegao odbranu od projektila tokom jednog dijela svog poniranja do cilja.

Ipak, ova bi odlika značila da su poboljšani neki prijašnji iranski projektili, tvrdi Hinz. Ali analitičari su skeptični prema mogućnosti da je Iran u utorak navečer prvi put upotrijebio novu raketu.

"To je jedan od njihovih najnovijih balističkih projektila i mogu puno izgubiti budu li ga koristili. Izrael može steći predodžbu o njihovim sposobnostima. Također postoji šansa da ne funkcionira, što Izraelu omogućava još bolji uvid. Iranci dobivaju besplatnu propagandu i ništa ne riskiraju govoreći da je projektil korišten", rekao je Trevor Ball, bivši stručnjak za eksplozivna sredstva američke vojske.

Izrael upravlja nizom sitema za blokiranje napada od raznih prijetnji, od balističkih projektila s putanjama izvan atmosfere do niskoletećih krstarećih projektila i raketa. Mnogo je pažnje posvećeno njegovom vrlo učinkovitom sistemu Iron Dome (Željena kupola), koji se koristi za borbu protiv nadolazećih raketa i atiljriskog oružja.

Međutim, Željezna kupola predstavlja donju razinu izraelske proturaketne odbrane i nije sistem koji bi se koristio za borbu protiv balističkih projektila lansiranih u utorak navečer, tvrdi Organizacija za odbranu od projektila (IMDO). Sljedeća stepenica na ljestvici proturaketne odbrane je David's Sling (Davidova praćka), koja štiti od prijetnji kratkog i srednjeg dometa, navodi IMDO.

Davidova praćka je zajednički projekt izraelskog RAFAEL Advanced Defense Systema i američkog odbrambenog diva Raytheona, koji koristi kinetičke presretače Stunner i SkyCeptor za uništavanje ciljeva udaljenih do 450 kilometara.

Iznad Davidove praćke nalaze se izraelski sistemi Arrow 2 i Arrow 3, razvijeni u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama. Arrow 2 koristi fragmentacijske bojeve glave za uništavanje nadolazećih balističkih projektila u njihovoj završnoj fazi - dok poniru prema svojim ciljevima - u gornjoj atmosferi.

Arrow 2 ima domet od 80 kilometara i maksimalnu visinu od 50 kilometara i smatra se poboljšanom verzijom američkog sistema Patriot koji je Izrael također nekoć koristio. Arrow 3 koristi "hit-to-kill" tehnologiju za presretanje nadolazećih balističkih projektila u svemiru, prije nego što ponovo uđu u atmosferu na putu do ciljeva.

Tokom napada u utorak navečer američka vojska je ispalila najmanje 12 proturaketnih sredstava na nadolazeće iranske projektile. Američka reakcija stigla je s mornaričkih razarača s navođenim projektilima USS Cole i USS Bulkeley koji su djelovali u istočnom Sredozemnom moru, objavio je glasnogovornik Pentagona, general-bojnik Pat Ryder.

Pentagon nije precizirao presretače koji se koriste, ali američki razarači opremljeni su odbrambenim sistemom od balističkih projektila Aegis, s projektilima presretačima koji mogu pogoditi i uništiti nadolazeće balističke projektile u njihovim srednjim ili završnim fazama.

Jordanske zračne snage također su presrele iranske projektile u utorak navečer, rekao je jordanski zvaničnik, ali nisu navedeni detalji.

Tokom iranskog napada na Izrael u aprilu, izraelski i američki ratni avioni oborili su veliki broj projektila. Ali Iran je izveo taj napad uglavnom sa sporijim bespilotnim letjelicama, koje je mnogo lakše presresti nego balističke bojeve glave koje padaju okomito na mete u Izraelu.

(Vijesti.ba)