Katastrofalno stanje na Skenderiji, nemar nadležnih!

Izuzev renoviranog platoa koji je već oštećen i spomenika velikom Mirzi Delibašiću, sve ostalo je u katastrofalnom stanju i golim okom je vidljivo da ovaj kulturno-sportski i poslovni kompleks vapi za rekonstrukcijom i to ozbiljnom.

Ispucane cigle, neugledni, prljavi i grafitima išarani neiskorišteni poslovni prostori, smeće, polupani krovovi, limovi, lišajevi na betonu, žbunje, trava, hrđa... Sve to možete vidjeti prošetate li ovim, nekada kultnim, sarajevskim centrom.

Vidljivo je da su čak i neke novije instalacije poput klupa i kućica išarane i uništene, pa sve to ukupno ostavlja dojam pravog rugla kojim bi se vlasti morale što prije pozabaviti.

Ništa bolje nije ni u Privrednom centru, koji posjetiocima odavno nije atraktivan kao nekada ranije.

Dobrim dijelom je to zbog mnogo veće (i bolje) konkurencije koja objektivno nudi više i kvalitetnije, ali to nije razlog da poslovni prostori i kafići unutar Skenderije izgledaju kao s početka milenijuma. O dvorani koja nosi ime po već spomenutom Mirzi Delibašiću suvišno je trošiti riječi. Dovoljno je samo pogledati drvene (također išarane i polomljene) stolice na tribinama. Vrijeme je pregazilo ovu dvoranu do te mjere da je doslovno sramota porediti sa Arenama u regionu, pa čak i nekim drugim bh. gradovima poput Zenice.

Porazno je i što još uvijek nije obnovljen krov Ledene dvorane koji se srušio još 12. februara 2012. godine. Dvanaest i po godina.

Da bi Skenderija ponovo postala centar okupljanja potrebno je mnogo rada, vjerovatno i finansija i vremena, ali od nečega se mora početi i to što prije.

Svi koji se vole busati kako vole Sarajevo moraju raditi u njegovom interesu. Kad već žive od nostalgije i obilježavaju svaku godišnjicu Olimpijskih igara, ne bi bilo loše da se potrude da ovaj olimpijski centar konačno dobije izgled kakav zaslužuje. Ili je nekome u interesu da Skenderija ostane ruglo grada, što već dugi niz godina i jeste.

(Vijesti.ba)