Velika analiza BBC-ja: U invaziji na Ukrajinu poginulo desetine hiljada Rusa

Svakodnevno se širom Rusije u medijima i na društvenim mrežama objavljuju imena, osmrtnice i fotografije poginulih vojnika. BBC i nezavisna web stranica Mediazona analizirali su dostupne podatke i identificirali imena 70.112 ruskih vojnika poginulih u Ukrajini.

No smatra se da je stvaran broj poginulih Rusa znatno veći. Neke porodice ne dijele javno pojedinosti o smrti svojih bližnjih, a ova analiza ne uključuje imena koja nisu provjerena, kao ni poginule pripadnike ruskih milicija u Donjecku i Luhansku, regijama pod ruskom okupacijom u istočnoj Ukrajini.

Među poginulima je 13.781 dobrovoljac (oko 20%), kojih je na tom crnom popisu sada više nego ostalih kategorija. Bivši zatvorenici, koji su se pridružili vojsci kako bi ishodili pomilovanje, dosad su bili najbrojniji, ali sada čine 19% među poginulima. Mobilizirani vojnici - građani pozvani u borbu - čine 13% smrtno stradalih.

Od oktobra prošle godine sedmični broj smrtnih slučajeva dobrovoljaca nije pao ispod 100, a u nekim sedmicama ginulo ih je i više od 300.

S druge strane, Ukrajina rijetko komentira razmjere svojih gubitaka na bojnom polju. U februaru je predsjednik Volodimir Zelenski rekao da je smrtno stradala 31.000 ukrajinskih vojnika, ali procjene temeljene na američkim obavještajnim podacima ukazuju na veće gubitke.

Priča o Rinatu Husnijarovu tipična je za mnoge poginule dobrovoljce. Živio je u gradu Ufi u Baškortostanu i radio dva posla kako bi spojio kraj s krajem - u tramvajskoj remizi i tvornici šperploča. Imao je 62 godine kad je u novembru prošle godine potpisao ugovor s ruskom vojskom. Preživio je manje od tri mjeseca u borbi, a poginuo je 27. februara. U osmrtnici na lokalnoj memorijalnoj web stranici jednostavno je pisalo da je bio "vrijedan i pristojan čovjek".

Većina muškaraca koji se prijavljuju za rat dolazi iz malih gradova u dijelovima Rusije gdje je teško pronaći stabilan i dobro plaćen posao. Čini se da se većina dobrovoljno pridružila iako su neki u Čečeniji aktivistima za ljudska prava govorili o prisili i prijetnjama.

Neki dobrovoljci kažu kako nisu razumjeli da ugovori koje su potpisivali nemaju datum završetka, pa su bezuspješno na raznim stranama tražili pomoć oko prekida te obveze.

Plate u vojsci mogu biti pet do sedam puta veće od prosječnih plata u manje prosperitetnim dijelovima zemlje, a vojnici dobivaju i socijalne beneficije, uključujući besplatno čuvanje djece i porezne olakšice. Jednokratne naknade za osobe koje se prijave također su porasle u mnogim dijelovima Rusije.

Većina dragovoljaca koji poginu na frontu je u dobi između 42 i 50 godina. Takvih je 4100 na popisu više od 13.000 dobrovoljaca. Najstariji poginuli dobrovoljac imao je 71 godinu - ukupno je u ratu stradalo 250 dobrovoljaca starijih od 60 godina.

Sve veći broj žrtava među dobrovoljcima djelomično je posljedica njihovog raspoređivanja u operativno najzahtjevnija područja na frontu, posebno u Donjeckoj regiji, gdje čine okosnicu pojačanja za iscrpljene jedinice.

Ruska strategija "stroja za mljevenje mesa" nastavlja se nesmanjenom brzinom, prema ruskim vojnicima s kojima je BBC razgovarao. Ovaj izraz koristi se za opisivanje načina na koji Moskva nemilosrdno šalje valove vojnika u napad kako bi pokušala iscrpiti ukrajinske snage i izložiti njihove lokacije ruskom topništvu. Snimke dronom s društvenih mreža pokazuju kako slabo opremljene ruske snage napadaju ukrajinske položaje s malo potpore topništva ili oklopnih vozila.

Ponekad stotine muškaraca ginu u jednom danu. Posljednjih je sedmica ruska vojska takvom taktikom neuspješno pokušavala zauzeti istočne ukrajinske gradove Časiv Jar i Pokrovsk.

Službena studija vojne medicinske uprave ruskog ministarstva obrane kaže da je 39% smrtnih slučajeva vojnika posljedica povreda udova i da bi stope smrtnosti znatno pale kad bi prva pomoć i kasnija medicinska njega bile bolje.

Postupci ruske vlade sugerišu da želi izbjeći novi službeni val mobilizacije i da umjesto toga pokušava privući što više dobrovoljaca.

Primjedbe regionalnih zvaničnika sugerišu da su od državnog vrha dobili zadatak vrbovanja dobrovoljaca u svojim područjima. Oglašavaju se na web stranicama za slobodna radna mjesta, kontaktiraju muškarce koji imaju problema s dugovima i provode kampanje novačenja u visokoškolskim ustanovama.

Od 2022. osuđene zatvorenike također se potiče da se pridruže vojsci u zamjenu za amnestiju, a sada je sve češća praksa da se optuženicima za kaznena djela nudi odlazak u rat umjesto da se suoče sa suđenjem. Zauzvrat se njihove kaznene prijave zamrzavaju i potencijalno potpuno odbacuju.

Manji broj poginulih dobrovoljaca došao je iz drugih zemalja. Identificirana su 272 takva muškarca, od kojih su mnogi bili iz centralne Azije - 47 iz Uzbekistana, 51 iz Tadžikistana i 26 iz Kirgistana.

Prošle godine pojavili su se izvještaji o tome da je Rusija regrutirala ljude na Kubi, u Iraku, Jemenu i Srbiji. Strancima koji već žive u Rusiji bez valjanih radnih dozvola ili viza, a koji pristanu "raditi za državu", obećava se da neće biti deportirani i nudi im se pojednostavljeni put do državljanstva ako prežive rat. Mnogi su se kasnije žalili da nisu razumjeli o čemu se radi te su se obratili za pomoć medijima. Vlade Indije i Nepala pozvale su Moskvu da prestane slati njihove državljane u Ukrajinu i da vrati tijela poginulih u domovinu. Dosad se po tim pozivima nije postupalo.

Mnogi novaci koji su se pridružili vojsci kritizirali su obuku koju su prošli. Jedan čovjek koji je potpisao ugovor s ruskom vojskom u novembru prošle godine rekao je za BBC da su mu obećane dvije sedmice obuke prije nego što bude upućen na front.

"Zapravo smo se samo postrojili kako bi nam podijelili nešto opreme slabe kvalitete. Zatim su nas ukrcali u vozove, pa u kamione, i doveli nas na front. Pola nas je bačeno u bitku ravno s ceste. Od potpisivanja ugovora do dolaska na front prošlo je samo sedmica dana", rekao je taj ruski vojnik.

"Osnovno razumijevanje stvari kao što su kamuflaža i prikrivanje ili kako se tiho kretati noću moralo bi se podučavati tokom obuke u pješaštvu", kaže Samuel Cranny-Evans, analitičar na Royal United Services Instituteu u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Drugi je vojnik za BBC rekao da oprema predstavlja problem napomenuvši da se obično radi o uniformi i čizmama koje se istroše za jedan dan te da etiketa na torbi s ostalim stvarima pokazuje da je napravljena sredinom 20. stoljeća.

"Pancirni prsluk koji često ne odgovara veličinom i jeftina kaciga. Nemoguće je boriti se u ovome. Ako želite preživjeti, morate kupiti vlastitu opremu", rekao je ovaj vojnik.

(Vijesti.ba)