Potresna svjedočenja Palestinaca iz logora za mučenje

... pri čemu je maltretiranje sada toliko sistematično da grupa za ljudska prava B'Tselem kaže da se to mora smatrati politikom „institucionaliziranog zlostavljanja”.

Bivši zarobljenici opisali su zlostavljanje u rasponu od teških premlaćivanja i seksualnog nasilja do izgladnjivanja, odbijanja medicinske njege i uskraćivanja osnovnih potreba, uključujući vodu, dnevnu svjetlost, struju i sanitarije, uključujući sapun i higijenske uloške za žene.

U višemjesečnoj istrazi, B’Tselem je intervjuisao 55 bivših zatvorenika smještenih u 16 izraelskih zatvora i pritvorskih centara koje vode Izraelske odbrambene snage (IDF), mapirajući razmjere i prirodu zlostavljanja. Vrlo cijenjena grupa sa sjedištem u Jerusalimu zaključila je da bi izraelske zatvore sada trebalo označiti kao "logori za mučenje".

“Kada smo započeli projekat mislili smo da ćemo tu i tamo pronaći sporadične dokaze i ekstremne slučajeve, ali slika koja se pojavila je potpuno drugačija”, rekao je Yuli Novak, izvršni direktor organizacije.

“Bili smo šokirani obimom onoga što smo čuli. Neprijatno je kao izraelsko-palestinska organizacija reći da Izrael vodi logore za mučenje. Ali shvatili smo da je to ono što gledamo.”

Izraelska zatvorska služba (IPS) saopštila je da radi u skladu sa zakonom i pod nadzorom državnog kontrolora. "Nismo upoznati sa tvrdnjama koje ste opisali i koliko znamo, takvi događaji se nisu dogodili pod odgovornošću IPS-a", navodi se u saopštenju. IPS je takođe tvrdio da je Vrhovni sud odbacio nekoliko žalbi u vezi sa zatvorskim uslovima koje su podnijele organizacije za ljudska prava.

IDF je saopštio da "odbacuje optužbe o sistematskom zlostavljanju zatočenika u pritvorskim objektima" i da djeluje "u skladu sa izraelskim zakonom i međunarodnim pravom". Navodi o zlostavljanju su detaljno ispitani, navodi se u saopštenju. Uslovi za zatočenike značajno su se poboljšali tokom rata, dodaje se.

Bilo je više izvještaja o proizvoljnom, okrutnom i ponižavajućem postupanju prema palestinskim zatočenicima od napada Hamasa 7. oktobra – jedini uvid u stanje u zatvorima u vanjskom svijetu, budući da je Izrael uskratio pristup advokatima, članovima porodice i inspektorima Crvenog križa.

Krajem jula, više članova parlamenta upali su u dvije vojne baze, uz podršku krajnje desničarske mase, kako bi protestovali protiv hapšenja devet muškaraca zbog nasilnog silovanja zatvorenice u pritvorskom centru Sde Teiman. Poslanica Tali Gotliv rekla je okupljenima da izraelski vojnici zaslužuju potpuni imunitet, bez obzira na svoje postupke.

U bivšoj kasarni koja je postala centar za obradu ljudi zarobljenih u Gazi, bilo je nagoveštaja da je patnja u Sde Teimanu užasan i privremeni izuzetak koji je stvorio rat u Gazi. Svjedočenja pritvorenika i izvještaj B’Tselem sugeriraju, međutim, da je to samo jedna posebno nasilna komponenta sistema zlostavljanja, a slučajevi zlostavljanja nisu nedozvoljeni činovi nasilja. Umjesto toga, sugerira se da je pod vodstvom krajnje desnog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, zlostavljanje postalo sastavni dio izraelskog pritvorskog sistema.

Najmanje 60 ljudi umrlo je u izraelskom pritvoru od izbijanja rata u Gazi, u poređenju sa jednom ili dva smrtna slučaja godinu dana ranije. Guardian je obavio odvojene intervjue sa osam pritvorenika, od kojih je većina uhapšena bez optužbe i puštena bez suđenja, koji su detaljno objasnili obrasce zlostavljanja koji odgovaraju onima koje je dokumentirao B’Tselem.

Terenski istraživači u Izraelu i okupiranom istočnom Jerusalemu, Zapadnoj obali i Gazi prikupili su desetine svjedočanstava, medicinskih izvještaja, obdukcija i drugih dokaza. Pronašli su dosljedna i široko rasprostranjena svjedočenja o teškom, proizvoljnom nasilju, seksualnom napadu, ponižavanju i degradaciji, gladovanju, namjerno nehigijenskim uslovima, prenaseljenosti, uskraćivanju medicinskog tretmana, zabranama vjerskog obožavanja i uskraćivanju pravnog savjeta i posjeta porodici.

Nekoliko svjedoka s kojima je Guardian razgovarao dalo je detalje o tri ubistva: Thaer Abu Asab i Abdul Rahman al-Maari, koje su stražari navodno pretukli na smrt, i Mohammad al-Sabbar, koji je preminuo od hroničnog zdravstvenog stanja. Stanari u ćeliji su rekli da nakon 7. oktobra nije dobio lijekove niti posebnu dijetu koja mu je bila potrebna.

Uz korištenje direktnog nasilja i ograničenja kretanja, Palestinci već dugo navode da je zatvor ključni element izraelske 57-godišnje okupacije: različite procjene govore da je do 40% palestinskih muškaraca uhapšeno barem jednom u svojoj zivoti.

Prije 7. oktobra, 5.200 Palestinaca je držano u izraelskim zatvorima, uključujući 1.200 u administrativnom pritvoru, što omogućava neograničen pritvor bez optužbe ili suđenja. Intenzivni talasi hapšenja nakon napada Hamasa znače da je broj zatvorenika porastao na 9.623 početkom jula.

Među njima, 1.402 zatvorenika iz Gaze su klasifikovana kao „protivpravni borci“ prema zakonu o vanrednim situacijama, koji također dozvoljava pritvor bez optužbe ili suđenja. IDF kaže da je ta mjera u skladu s međunarodnim pravom.

Firas Hassan, 50-godišnji radnik ministarstva za mlade iz Betlehema, uhapšen je po nalogu za administrativni pritvor 2022. Uslovi su tada bili prihvatljivi, rekao je za Guardian: bilo je toplih tuševa, pristojne hrane, vremena napolju u dvorištu i oko šest zatvorenika u ćeliju, svaki sa svojim ležajem. Početkom 2023. godine Ben-Gvir je imenovan za ministra zaduženog za zatvore. Odmah je počeo da se riješi onoga što je nazvao "povlasticama" za palestinske zatvorenike, poput svježeg kruha, i ograničavanja vremena tuširanja na četiri minute.

Ali te promjene nisu ništa u poređenju sa onim što se dogodilo nakon 7. oktobra, rekao je Hasan. “I prije je postojalo poštovanje. Ali nakon 7. oktobra bio sam siguran da ću tamo umrijeti. Izgubio sam svaku nadu.”

Hasan je opisao uslove uobičajene za mnoge intervjue. Rekao je da su njega i njegove sustanare – do 20 ljudi u istoj ćeliji predviđenoj za sedam – tukli, ponekad i nekoliko puta dnevno. Rekao je da mu je jedan povrijeđeni cimer u ćeliji kroz suze tvrdio nakon posebno brutalnog incidenta u novembru da su ga stražari silovali pendrekom.

Sa malo vode i bez perionica ili čiste odjeće, uslovi su brzo postali krajnje nehigijenski. Hrana za celu sobu sastojala se od komada mesa, šoljice sira, pola paradajza i pola krastavca ujutro i oko pet kašika nekuvanog pirinča po osobi za večeru. Bila je jedna boca vode od 2 litre koju je cijela soba dijelila.

„Čuvari su mi rekli, dajemo vam dovoljno da preživite, ali da je do nas pustili ćemo vas da gladujete“, rekao je. Nakon što je u aprilu oslobođen bez optužbe, Hasan je izgubio 22 kg.

Hasan je takođe čuo vriske 38-godišnjeg Thaer Abu Asaba, koji je navodno na smrt pretučen u susednoj ćeliji nakon što je odbio da sagne glavu stražarima.

Drugi svjedok, Mousa Aasi, 58, iz provincije Ramallah, rekao je za Guardian da je Asab nakon premlaćivanja odvučen u dvorište pred očima svih zatvorenika. “Rekli su da je kasnije umro u bolnici, ali ja mislim da je već bio mrtav”, rekao je.

(Vijesti.ba)