Ulice zatrpane smećem, potoci vode koji cure niz ulice, prašnjavi pijačni štandovi, nelegalni prodavci na ulicama, prosjaci, paljevine, ulice bez rasvjete …
Sve ovo su “odlike” glavnog grada Bosne i Hercegovine. Bez obzira radi li se o federalnim, kantonalnim ili općinskim službama, inspekcijama, jasno je da njihov nerad Sarajevo sve više pretvara u veliko selo, umjesto da konačno postane obećana metropola.
Komunalna preduzeća zadužena za odvoz smeća i funkcionisanje javne rasvjete već godinama ne rade svoj posao.
Vodovod i kanalizacije isto. Inspekcije se igraju prebacivanja nadležnosti dok se nelegalni prodavači javno hvale zaradom na crno. Na nelegalnim pijacama naći ćete sve - od nišana za mezare, preko zečeva, voća i povrća do novog namještaja ili pak u svom tom džumbusu pojesti roštilj.
Niti jedna ne zadovoljava ni minimalne sanitarne i higijenske standarde. Jedino što na ovim mjestima nećete naći je fiskalni račun, prijavljen promet i plaćeni porez.
Sve dok se ta praksa ne promijeni, Bosna i Hercegovina će nastaviti na crnom tržištu gubiti stotine miliona KM. A rješenja ima.
Za početak bi trebalo obrnuti procese pa se s pažnjom posvetiti kažnjavanju onih koji na očigled cijele javnosti, na javnim površinama obavljaju nelegalne aktivnosti. To su oni koji se u statistikama vode kao nezaposleni, na evidencijama biroa za zapošljavanje, oni koji na račun poštenog, radnog svijeta ostvaruju prava na zdravstveno osiguranje, a nelegalnom zaradom pune vlastite budžete. I za njih ima rješenja i posla, dovoljno da bh. poslodavci ne moraju uvoditi radnu snagu iz inostranstva.
Rješenja ima i za vlasti. Istanbul je primjer rješavanja problema s nelegalnim prodavcima. Na lice mjesta izlaze policija, inspektori i komunalno preuzeće. Po utvrđivanju nelegalnog poslovanja, pravi se zapisnik, a nelegalni štandovi i roba se oduzimaju i uništavaju.
Na koncu bi trebali djelovati sudovi, koji ipak godinama vuku procese neriješenim. Sankcija nema, i ne samo to. Svi gore nabrojani od direktora, preko službenika i inspektora do sudija za svoj nerad dobijaju odlične plate.
A to je šamar i poniženje svim građanima i privrednicima koji tokom cijele godine ispunjavaju svoje obaveze prema državi, podložni su provjerama inspekcija i prolaze stroge zakonske regulative. Jer, upravo oni su ti koji pune budžete i nadomještavaju novac izgubljen u nelegalnim tokovima.
Neznanje i nebriga za državu i njen glavni grad su na vrhuncu, a građani svjedoče totalnom raspadu sistema. Ne samo elektroenergetskog.
(Vijesti.ba)