Ovo su glavne vrste inteligencije koje nauka podcrtava

Profesor psihologije na Harvardu je 1983. godine napravio revoluciju u knjizi Okvir mišljenja prvi put je pomenuo teoriju o višestrukoj inteligenciji. Po toj teoriji, ljudi nemaju isti um, niti iste snage i slabosti, već na različite načine obrađuju informacije. Neko za to koristi riječi, neko brojeve, neko tijelo, zajedničko je da su svi ti načini relativno nezavisni jedan od drugog.

Gardnerova teorija uperila je prst u oko standardnoj koja naglašava vezu između različitih sposobnosti, kao i testove inteligencije koji mahom mjere logičke, prostorne i lingvističke sposobnosti.

A njih ima mnogo više, tvrdi Gardner koji je identifikovao sedam dimenzija inteligencije: lingvističku, logičko-matematičku, muzičku, prostornu, tjelesno-kinetičku, interpersonalnu, intrapersonalnu.

Lingvistička ili jezička

Novinari, advokati, profesori, ljubitelji pisane riječi i debata posjeduju lingvističku inteligenciju. Oni vole igru riječima, dobro pamte, lijepo pišu, ali i govore i skloni su detaljnim objašnjenjima.

Logičko-matematička

Neko uživa u prirodi, neko u filmovima, a vlasnicima ove inteligencije omiljena zabava su rebusi, zagonetke, mozgalice. Briljiraju u ovim oblastima, kao i svemu što ima veze sa brojevima, apstraktnim idejama, obrascima i šemama.

Među njima su matematičari, inženjeri, programeri, ekonomisti, računovođe, ljekari.

Prostorna

Ako ste se ikada izgubili u nepoznatom gradu i ni mapa vam nije pomogla u snalaženju, vjerovatno vam ova dimenzija nije jača strana. Od sada na put krećite sa osobama koje su dobre u vizualizaciji prostora jer one pravilno čitaju mape.

Prostorna inteligencija je razvijena mahom kod arhitekata, ali i kod ljudi koji uživaju u sklapanju puzli, slikanju, crtanju. Pod ruku sa prostornom inteligencijom obično ide bujna mašta.

Muzička

Prijatelji bježe kad počnete da pjevate, a niste bili u horu ni u osnovnoj školi? Nažalost, fali vam muzička inteligencija koju ne posjeduju samo muzičari i kompozitori, već i svi oni koji lako prepoznaju tonove, ritmove i druge muzičke obrasce.

Tjelesno-kinetička

Šeprtlje i vlasnici „šupljih“ ruku ne mogu se ponositi tjelesno-kinetičkom inteligencijom. Ali, zato mogu plesači, atletičari, glumci, manekeni i svi koji se skladno kreću, dobro se osjećaju u svom tijelu i koriste ga kako bi se izrazili.

U ovoj grupi su i hirurzi i zanatlije vješte sa rukama i sa dobrom fizičkom koordinacijom.

Interpersonalna ili socijalna

Psiholozi, diplomate, političari, filozofi uglavnom imaju razvijenu interpersonalnu inteligenciju koja podrazumijeva "čitanje" drugih, njihovih namjera, želja, motiva.

Odlični su u uspostavljanju dobrih odnosa sa ljudima, ali i u rješavanju konflikata. Imaju razvijenu empatiju, verbalne i neverbalne sposobnosti i širinu da situaciju posmatraju iz više uglova.

Intrapersonalna ili analitična

Prisutna je kod introvertnih ljudi sklonih introspekciji i analiziranju sebe, drugih, okoline. Ove osobe, među kojima su najčešće filozofi i pisci, u dosluhu su sa sobom i često im je potrebna samoća kako bi sredili misli.

Prirodna i egzistencijalna

U novijim radovima Gardner razmatra još dvije dimenzije inteligencije: naturalističku (prirodnu) i egzistencijalnu. Prva je dočekana sa dosta otpora, a razvijena je kod pojedinaca koji su u skladu sa prirodom.

Riječ je najčešće o ekolozima, biolozima, poljoprivrednicima, baštovanima i svima koji su zainteresovani za očuvanje okoline i koji su svjesni da sve u prirodi utiče jedno na drugo.

Egzistencijalnu inteligenciju posjeduju osobe koje se dobro snalaze u životu, shvataju važnost određenog trenutka i pametno koriste svoje šanse, prenosi Krstarica.

(Vijesti.ba)