Balunović: Šizofrena situacija iz Crne Gore će se odraziti na region

„Poslije 30 godina, opozicija je uspjela da taktički nadmudri vladajući DPS. Prvo, imali su jak mobilizatorski okidač u vidu spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Tu su se umiješale razne skupine – od onih otvoreno klerikalnih i nacionalističkih, do onih koji su građanski orijentisani ali su bili saglasni oko greške koju je Đukanović napravio kada je krenuo da se obračunava sa SPC kroz takav jedan zakon. Ta greška nije moralne ili etičke, već političke prirode“, kaže Balunović.

On podsjeća kako je Đukanović do nedavno, protiv sebe imao samo jednu relevantnu političku platformu – i to onu koja je bila pro-srpski orijentisana.

„Do dana izbora u tom su se taboru, protiv njega, skupili i oni manje nacionalistički orijentisani Srbi i Crnogorci kojima je bilo dosta mafijaškog kartela na vlasti. Opozicija je, sa druge strane, dobro „odigrala“ sa tri kolone. Ona koja se okupila oko pro-srpskog DF-a ostala je najjači takmac DPS-u, pri čemu je osnažila svoje pozicije uz pomoć crkve i djelimično Beograda. Druge dvije kolone znatno su umjerenije. „Crno na bijelo“ sa jedne, i „Mir je naša nacija“ sa druge, uzeli su ukupno 15-ak mandata koji će se pokazati presudnim prilikom formiranja nove vlade.

Balunović smatra kako je Đukanović napravio grešku time što nije na svoju stranu pridobio jednu od tih opozicinih grupa.

„Vjerovatno nesvjestan toga da bi DF mogao toliko da profitira od litija i spornog zakona, Đukanović nije na vrijeme osigurao podršku barem jedne od dvije opozicione građanske kolone. Mislio je da će mu SDP, dugogodišnji koalicioni partner (koji je ovoga puta uzeo svega dva mandata) biti dovoljan. Pogriješio je“, kaže naš sagovornik.    

DPS je osvojio najveći broj glasova, dok je opozicija proglasila pobjedu. Balunović je mišljenja da u takvoj situaciji najviše šansi da formira novu vladu ima opozicioni blok.

„ Ako tome pridodamo i manjinske liste, može se desiti da na kraju ta većina bude i komotnija. Mislim da je ta vlada izvjesna, uprkos ozbiljnim ideološkim razlikama među tim listama. Imamo jednu klero-nacionalističku grupu koja je najjača i imamo dvije građanske liste od kojih je jedna, sudbinski gotovo, predvođena etničkim Albancem, Dritanom Abazovićem (inače sarajevskim đakom). U trećoj koloni imamo klasičnu liberalnu politiku koju već godinama personifikuje jedan od istaknutijih imena u “Mir je naša nacija”, Vladimir Pavićević. Jedni su pro-NATO, drugi pro-ruski orijentisani. Jedni su za sekularnu, multietničku Crnu Goru i liberalne vrijednosti, drugi govore (kao Marko Milačić) da je ovo bila pobjeda svetog Vasilija Ostroškog. Jedni bi jurišali na Kosovo da ga “oslobode”, drugi ne bi dirali crnogorsko priznanje. Koliko je ta čitava situacija šizofrena, pokazuju i neke izjave dokazanih klero-šovinista, poput Matije Bećkovića, da bi “srpska omladina u Beogradu na ramenima nosila Abazovića”. Sve to ipak, u ovom trenutku je manje važno od toga da je na drugoj strani ozbiljni feudalni veleposjednik koji je od Crne Gore napravio mafijaški raj“, kaže Filip Balunović.

Opozicija je poručila kako je režim pao i da je Đukanović po njihovom mišljenju gotov. Balunović kaže kako je Đukanović, uz sve drugo, također i vješt političar.

„Njegov predsjednički mandat traje do 2023. godine, tako da će on vjerujem to vrijeme provesti u preslagivanju političkih snaga u zemlji. Moguće je da će pokušati da ispravi pogrešnu procjenu pred ove izbore. DF je ojačao i moguće je da će jačati još malo do narednih izbora. Ipak, on ima svoje limite, jer je izrazito nacionalno orijentisan. Može se desiti da ojačaju i drugi partneri u novoj vladi i tu će Đukanović tražiti šansu. Mislim da će pokušati da igra na kartu “evropske Crne Gore” izvan uticaja Srbije i Rusije, ali malo pametnije nego u posljednje vrijeme – i da će pokušati jednu od dvije građanske opcije da prebaci u svoj tabor“, mišljenja je Balunović.

Ideološki, nastavlja Balunović, ako stavimo na stranu mafijaški pedigree DPS-a, to bi zapravo bilo mnogo prirodnije od toga što će građanska Crna Gora koalirati sa klerikalnim šovinistima iz DF-a. Da bi se to dogodilo, DF mora napraviti neku kardinalnu grešku.

„Čini mi se ipak da će i oni polako da se pomiču prema centru, kako bi postali prihvatljiviji novim partnerima, kako unutra tako i spolja. Vidjećemo ko će biti vještiji u toj igri“, ističe on.

Balunović dodaje kako će se atmosfera stvorena oko izbora u Crnoj Gori i sami rezultati odraziti na odnose u regionu, te da će doći do poboljšanja odnosa između crne Gore i Srbije.

„Otopliće odnosi između Srbije i Crne Gore, ali mislim da će se to dešavati postepeno i dozirano. Ne vjerujem da će se sad i crnogorski Srbi priključiti, na primjer, ovim bahanalijama Vučića i Dodika sa zajedničkim “srpskim praznikom”. To bi onda baš bila manja verzija Vučićeve “Velike Srbije”, a po mjeri Đinđićevog “Saveza srpskih zemalja”. Mislim da će doći samo do neke vrste normalizacije“, kaže Balunović.

On dodaje da će sa druge strane, zanimljivo biti sa srpsko-albanskim odnosima.

„Ako bi jednog crnogorskog Albanca srpska omladina nosila na ramenima, ko što reče nesretni Bećković, mogu li kosovske Albance početi, ako ništa – ono makar početi nositi na duši? Pored toga, u BiH entitetu RS, vidimo da se šizofreni Draško Stanivuković kiti perjem crnogorske opozicije. Taj domino efekat “skidanja diktatora” može poslužiti dakle i u RS-u i u Srbiji kao lajt-motiv opoziciji. Sve mi se ipak čini da će to u drugim kontekstima ostati samo lajt-motiv, bar još neko vrijeme“, naglašava Balunović.

Mnogi smatraju da je opasno po sekularno i demokratsko društvo to što lider opozicije Zdravko Krivokapić nakon objave rezultata ide prvo kod Amfilohija, koji se nebrojeno puta istakao ratnohuškačkom i zapaljivom retorikom. Balunović je mišljenja kako postoji limit i klerikalnom šovinizmu.

„Vidjeli ste da je on odmah po proglašenju rezultata ublažio retoriku. Crkva ga je, sa druge strane, vinula u visine da može postati vlast i mora joj se odužiti. Ona ipak može postati teret daljem rastu DF-a jer, kao što rekoh, postoje limiti klerikalnom šovinizmu. Taj je klerikalni element mogao da mobiliše, da “zapali” protiv Đukanovića. Ipak, on ne može stabilizovati na vlasti na duži rok. Može samo zastrašiti. Mislim da će nastupiti, baš kao i sa Srbijom, jedna “normalizacija” odnosa između crnogorskih Srba i SPC. Dakle blisko, ali ne previše nametljivo – nešto poput odnosa Vučića i SPC ili, još bolje, HDZ-a i katoličke crkve. Bliskost koju na primer imaju islamska zajednica i SDA, nije vjerovatan scenario u Crnoj Gori između DF-a i SPC“, smatra Balunović.

Što se tiče crnogorske budućnosti, Balunović je bio kratak.

„Evropska, baš kao i budućnosti nas ostalih u okolini. Dakle, najebali smo“, zaključio je Filip Balunović.

(Vijesti.ba)