Koronavirus u Italiji na površinu izbacio sve što su političari godinama radili

Pod tsunaijem Covida-19 Italija se doima poput splitske luke u lebićadi: plimni val je razbucao sve i na površinu, odnosno na rivu, izbacio ono najgore što su u mulju nataložile kanalizacija i nebriga, piše novinar Inoslav Bešker iz Rima u analizi za Euractiv.

Stranke se, unatoč svemu tome, ne uspijevaju dogovoriti ni o čemu bitnome, nego koriste trenutak da što žešće ocrne konkurente. Legitimno i kontraproduktivno. Istodobno se razdor između Juga i Sjevera ojačao do neprijateljstva (guverner Kampanije De Luca zaprijetio je da će zatvoriti granice svoje oblasti za stanovnike zaraženog Sjevera, okrenuvši naglavce rasističku narativu nekad Bossijeve a sada Salvinijeve suverenističke i rasističke Lige).

I onaj prvi prvcati martovski vladin dekret, “Cura Italia” (liječi Italiju), tek sad je uspio proći kroz Parlament, dok se o aprilskom dekretu još samo nagađa i nagvažda. Ni taj ne bi prošao, da Vlada nije uz njega vezala glasanje o povjerenju, natjeravši svoje sastavnice da ili prignu šiju, ili odu s vlasti u krizi bez plana izlaska.

Zvjezdice (relativna većina u Parlamentu, ali više nipošto među biračima) moraju se držati za Demokrate koje je na vlast vratila samo mahnita arogancija suverenističkog vođe Mattea Salvinija. On je srušio prethodnu Conteovu vladu zahtijevajući “pune ovlasti”, kakve imaju, na primjer, Orbán ili Erdoğan. Ustrašene ovce skupile su se na hrpu i formirale drugu Conteovu vladu, iz nužde a ne iz plana i programa. A onda je ruknula pandemija.

Na naplatu su prispjeli brojni propusti. Na naplatu je došla i kriminalno neodgovorna višedecenijska politika povećavanja javnog duga kada to nije bilo nužno, ne ostavljajući praktički nikakvu marginu za zaduživanje sada kada je nužno. Na naplatu su došle i namjerne podvale. Na vidjelo je izišlo još koješta.

Sutrašnji jubilarni Dan oslobođenja, 75-godišnjica poraza nacizma i fašizma u Italiji (ovdje se to slavi, niko nije ukinuo Partizanski trg), pada u sjenu ponedjeljka, kada se oslobađa još dio proizvodnje i usluga, još dio onih koje su osigurale fizičku distancu i zaštitu uposlenih, a sedmicu kasnije se na posao vraća još 2,8 miliona ljudi, ponajviše u tvornice i na gradilišta.

Sa stanovišta zaštite stanovništva možda prerano, sa stanovišta spašavanja privrede veoma kasno. Taranto se dvadeset i više godina nalazi u procjepu: zatvoriti najveću evropsku čeličanu i ostaviti ljude bez kruha, ili je pustiti da radi i da i dalje izaziva najveći talijanski postotak oboljelih od raka. E, sada se sva Italija pretvorila u Taranto, s lutrijom: krepati od gladi ili od pošasti?

Nije moralo tako biti. Ali dok su hodale debele krave, muzli su ih imućniji, sada mršave žderu sirotinju. Pandemija - prispjela u Italiju iz neoprezne Njemačke, da ne zaboravimo - pobila je dosad više od 25.000 Talijana, po statistici Ministarstva zdravstva. Državna statistika pak kaže da je u tom razdoblju umrlo 35.000 ljudi više nego lani, a razliku očito valja pripisati pandemiji.

Broj poginulih liječnika stigao je do 145. Nedopustivo u iole organizovanom zdravstvu.

S druge strane Vlada predviđa ove godine tekući budžetski deficit od 180 milijardi eura, gotovo 10 posto BDP (ako zaista uspije poskočiti u trećem kvartalu) - a lani se natezala s Bruxellesom hoće li biti 2,4 posto ili 2,04. Pred pandemijskim tsunamijem brane su popucale. Premijer Conte poziva Talijane da ljetuju u Italiji - dogorjelo je.

Daleko je više dogorjelo onima koji su radili na sivo ili crno. Sav taj prekarijat survao se u dva mjeseca u suri proletarijat. “Cura Italia” osigurava bijednu potporu za 3,3 miliona zaposlenih mimo pravila, za još tri miliona na određeno vrijeme (od kojih milion “part time”), te za 300-400 hiljada uposlenih po pozivu. Od dva miliona kućnih pomoćnica i dadilja samo 865.000 imaju uredne ugovore. Dva i po miliona nezaposlenih ojačat će do ljeta za još milion. Tu su se našli i oni koji su radili na crno - 4,2 miliona samo na Jugu. Kojima će prije ruku ponuditi mafija, koja ih je i dosad izrabljivala, nego država.

Barem 10 posto Talijana životari ispod granice siromaštva. Narodne kuhinje, kaže Caritas, udvostručile su klijentelu. Desetina Italije je u ubožnici, i nakon pokolja nevinih starčića po domovima, sada prokazanima kao jedinicama mreže laži i pljački.

Koronavirus je pravedan, prema djeci čak milostiv, ali njegovim i zdravstvenim i ekonomskim posljedicama podliježu najslabiji. Tu je kliznuo i dio srednjeg sloja: u razdoblju 2008-2018 stopa štednje spala je sa 10 posto na 2,5 posto.

U prošloj krizi Talijani su pojeli ušteđevinu. Počnu li jesti sami sebe - bit će vraga.


(Vijesti.ba)