8°C
Mostar 18°C
Tuzla 11°C
Banja Luka 14°C
Bihać 13°C
Powered by Dark Sky

08.04.2020 / 20:32 KORONAVIRUS - Crne prognoze velikana

Vodeći svjetski ekonomisti: Očekuje nas teško vrijeme

Vodeći svjetski ekonomisti: Očekuje nas teško vrijeme
Foto: Vijesti.ba
U trenucima u kojima se pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 i dalje nezaustavljivo širi svijetom svaka prognoza o njenim konačnim ekonomskim posljedicama prilično je nezahvalna i to iz više razloga, prenose Vijesti.ba.

Nemoguće je predvidjeti koliko će ljudi u konačnici biti zaraženo, kako će ta zaraza biti raspoređena po zemljama, koji će privredni sektori stradati i u kojoj mjeri te kako će djelovati programi za suzbijanje ekonomskih posljedica, a koji se ionako svakodnevno mijenjaju i nadopunjuju.

No recesija do koje bi moglo doći zbog pandemije također nije prvi takav događaj u historiji. Mnogi tako pokušavaju povući paralele s drugim sličnim privrednim događajima i među takvima nije zgorega razmotriti mišljenja i stavove nekih od najpoznatijih ekonomista današnjice.

Prikupili smo stoga izjave i izvatke iz komentara četvorice poznatih ekonomista – Paula Krugmana, Jeffreyja Sachsa, Nouriela Roubinija i Josepha Stiglitza – objavljene u posljednjih nekoliko dana, prenosi Tportal.

Roubini očekuje krah globalne ekonomije

Po pesimizmu zbog globalne ekonomske budućnosti prednjači Nouriel Roubini. Porijeklom Iranac, Roubini je rođen u Turskoj, a diplomu iz političke ekonomije zaradio je na Univerzitetu Bocconi u Milanu. Doktorirao je na Harvardu, danas predaje na Univerzitetu New York, a međunarodnu slavu duguje tome što je bio jedan od rijetkih ekonomista koji je pravilno predvidio krah na američkom tržištu nekretnina koji je nakon toga doveo do finansijske i ekonomske globalne krize 2008. i 2009. godine.

U komentaru objavljenom prije desetak dana na portalu Project Syndicate Roubini piše da je šok za globalnu ekonomiju od Covida-19 'brži i jači nego od globalne finansijske krize 2008., pa čak i od Velike depresije' s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina prošlog stoljeća. U ta dva prošla događaja 'berze su se stropoštale za više od 50 posto, tržište kredita se smrznulo, došlo je do masivnih bankrota, stopa nezaposlenosti skočila je iznad 10 posto, a bruto domaći proizvod (BDP) se smanjivao po godišnjoj stopi od 10 posto i više'.

No za sve to trebalo je više od tri godine, objašnjava Roubini. 'U ovoj krizi slični nepovoljni makroekonomski i finansijski događaji materijalizirali su se u tri sedmice, dodaje. Roubini u svojem komentaru podsjeća i na crne prognoze nekih velikih banaka o padu američkog BDP-a po godišnjoj stopi od šest posto u prvom tromjesečju te na procjenu američkog ministra finansija Stevea Mnuchina da bi stopa nezaposlenosti mogla skočiti i iznad 20 posto, dvostruko viši nivo od nezaposlenosti kojom je rezultirala finansijska kriza 2008.

Poznati ekonomist ne slaže se ni s mnogim komentatorima koji su se javili u posljednje vrijeme, a očekuju recesiju u obliku slova V – s naglim padom u jednom tromjesečju, ali i naglim rastom u idućem. 'Sada bi trebalo biti jasno da je kriza zbog Covida-19 nešto sasvim drugo', piše Roubini. Pad aktivnosti koji je u toku ne izgleda ni u obliku slova V ni u obliku slova U ni u obliku slova L (oštar pad nakon kojeg ne slijedi oporavak, nego stagnacija). Zapravo izgleda poput slova I – okomita linija koja predstavlja krah finansijskih tržišta i realne ekonomije.

U prilog ovom Roubinijevu opisu u četvrtak su objavljene najnovije informacije o čak 6,6 miliona američkih građana koji su se u proteklih sedam dana prijavili na zavode za zapošljavanje. Brojka je dvostruko viša od sedam dana ranije zabilježenog rekorda koji je već tada bio oko pet puta veći od prethodne rekordne brojke. U normalnim vremenima broj Amerikanaca koji se prvi put prijavljuju na zavode za zapošljavanje kreće se oko dvjestotinjak hiljada sedmično.

Čak niti za vrijeme Velike depresije i Drugog svjetskog rata 'ekonomska aktivnost nije doslovno prestala, kao što je to danas u Kini, Sjedinjenim Državama i Evropi', opisuje Roubini. Najbolji rezultat kojem se možemo nadati dublja je recesija od one koja je uslijedila nakon finansijske krize 2008., ali kraćeg trajanja, zbog čega bi se pozitivan ekonomski rezultat mogao vratiti do četvrtog tromjesečja ove godine, smatra on. 'No takav scenarij zahtijeva vrstu odgovora na pandemiju koju je primijenila Kina s praćenjem, karantenama, tretmanom zaraženih i potpunom zabranom kretanja', smatra.

Kako će za razvoj cjepiva trebati i do 18 mjeseci, političari će u međuvremenu morati nastaviti s dosadašnjim nekonvencionalnim mjerama koje bi trebale pomoći nelikvidnim, ali još uvijek solventnim malim i srednjim kompanijama. Uz to, vlade moraju krenuti s masovnim fiskalnim poticajima, pa čak i direktnom isplatom pomoći građanima. S obzirom na veličinu ekonomskog šoka, 'fiskalni deficiti u razvijenim ekonomijama morat će se povećati s dva do tri posto BDP-a na oko 10 posto ili više', piše Roubini. 'Samo centralna država ima dovoljno veliku bilancu i dovoljno je jaka da bi spriječila kolaps privatnog sektora', upozorava.

Roubini je svoj komentar pisao prije nego što su američke vlasti odobrile dva biliona dolara vrijedan program pomoći, što bi donekle moglo opisati njegova vrlo crna očekivanja, no brojke objavljene u međuvremenu, poput spomenutog broja nezaposlenih, govore da ovaj poznati ekonomist nije baš sasvim u krivu. Za kraj on upozorava da bi u kombinaciji s drugim faktorima pandemija mogla gurnuti globalnu ekonomiju 'u trajnu recesiju i nezaustavljiv slom finansijskog tržišta. Nakon kraha 2008. snažan (iako zakašnjeli) odgovor (država i centralnih banaka, op.a.) povukao je globalnu ekonomiju s ruba bezdana. Ovaj put možda nećemo biti te sreće', zaključuje Roubini.

Stiglitz upozorava na socijalni kolaps

Joseph Stiglitz  još jedan poznati ekonomist, nije baš toliko pesimističan kao Roubini, mada i on upozorava na negativne posljedice. Profesor na Univerzitetu Columbia u New Yorku, nobelovac i bivši glavni ekonomist Svjetske banke, Stiglitz je prije sedam dana razgovarao s novinarkom portala Business Insider. U razgovoru ističe da bi stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Američkim Državama lako mogla dosegnuti 20 ili čak 30 posto ako epidemija prouzroči masovna otpuštanja. 

On očekuje da će se američka ekonomija oporaviti nakon što zamre epidemija, ali ne očekuje snažan oporavak i ističe važan problem američkog stanovništva koje jedva spaja kraj s krajem, odnosno nema ušteđevine nego dugovanja, a ti dugovi samo će se povećati kad ljudi ostanu bez posla. To će otežati oporavak američke ekonomije koja zavisi o ličnoj potrošnji, objašnjava Stiglitz. Upozorio je i da će se u problemima naći proračuni lokalnih vlasti i sve ono što one finansiraju te da bi tako moglo doći do dodatnih otpuštanja, što će zakomplicirati ekonomsku situaciju mnogima.

Nobelovac je naglasio da je ova kriza podcrtala manjkavosti tržišne ekonomije. U takvoj ekonomiji, smatra Stiglitz, ne bi se smio javiti manjak zaštitne opreme u trenutku u kojem za nju postoji tako velika potražnja. Drži da je američki predsjednik Donald Trump trebao naložiti kompanijama da proizvode kritično nužnu robu kad tržište nije uspjelo dovoljno brzo odgovoriti na potražnju.

Stiglitz je pohvalio dva biliona dolara vrijedan program pomoći koji je odobrila američka vlast i upozorio da se u slučaju aktuelne krize radi o drukčijoj vrsti krize od one iz 2008., pa čak i od Velike krize tridesetih godina prošlog stoljeća, kao i od recesije na početku mandata Ronalda Reagana. Ovdje se ne radi o manjku potražnje, istaknuo je, nije došlo do kraha potražnje. Ne radi se ni o finansijskoj krizi, lošem ponašanju banaka. To što ljudi ne mogu ići na posao ili moraju održavati socijalnu distancu posljedica je virusa. U tom smislu radi se o poremećaju na strani ponude, a kako ljudi ne kupuju i ne troše, to se pretvara i u problem na strani potražnje.

Činjenica da je uzročnik toga koronavirus znači da odgovor treba biti bitno drukčiji od odgovora u prijašnjim krizama. Konkretno, ovdje je vrlo važno zaštititi najranjivije – jačanjem socijalnog osiguranja zbog nezaposlenosti, za koju neki drže da bi mogla dosegnuti i 20 ili 30 posto, upozorava Stiglitz. Druga glavna karakteristika je nagovoriti kompanije da ne otpuštaju radnike kako bi oni i dalje imali zdravstveno osiguranje – povezanost radnika i kompanije mora ostati.

Stiglitz je naglasio da je ovo zdravstvena kriza i da ju se mora tako tretirati – novac mora biti usmjeren i u bolnice, i to je ono što se trebalo još davno napraviti. Time je ovaj američki ekonomist proširio svoje komentare na kritiku američkih vlasti kojima se posljednjih sedmica iz svih smjerova zamjera spora i nedovoljna reakcija na prijetnju epidemije.

U takvim kritikama pridružio mu se još jedan ekonomski nobelovac, Paul Krugman.

Krugman bijesan na protunaučnu religijsku desnicu

Autor niza knjiga, bivši predavač na najprestižnijim američkim univerzitetima poput Princetona i MIT-a, redovito objavljuje svoje komentare u uglednom New York Timesu te se početkom ove sedmice osvrnuo i na aktuelnu krizu. Krugman je američkim republikanskim političarima posebno zamjerio njihovo negiranje da kriza uopće postoji i ističe da je SAD, što se tiče stepena širenja zaraze, 'na najgorem putu od bilo koje druge razvijene države'.

Važan faktor za to je 'nevjerovatno loše vodstvo', piše Krugman i spominje da dok 'hiljade Amerikanaca umiru, predsjednik se hvali svojim rejtingom na televiziji'. Poznati ekonomist dodaje i da su se 'među razvijenim zemljama Sjedinjene Države (...) dugo isticale kao zemlja nijekanja' znanosti te podsjeća na reakciju dijela tamošnje politike i javnosti u suprotnosti sa naučnim činjenicama i kad je u fokusu bilo pitanje klimatskih promjena.

Ukorijenjenost protunaučnog stava, posebno u Republikanskoj stranci, Krugman ističe i informacijom da 2016. niti jedan kandidat za predsjedničku nominaciju iz te stranke nije želio potvrditi da prihvata teoriju evolucije. 'U svakom slučaju, poenta je da je desetljećima dugo poricanje nauka na više frontova stvorilo pozornicu za nijekanje virusa koje je paraliziralo američku politiku u ključnim ranim sedmicama aktuelne pandemije', komentira on. Podsjeća i na 'jedinstveno američko nepostojanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja' i drži da američki politički krajolik daje 'posebno značenje protunaučnoj religijskoj desnici' koja opet daje podršku dijelu tamošnjih utjecajnih političara.

Sachs žestoko napao Trumpa

U kritici aktuelne američke vlasti nije se ovih dana nimalo suzdržavao ni Jeffrey Sachs, ekonomist i profesor na Univerzitetu Columbia u New Yorku. Poznat po svom dugogodišnjem bavljenju pitanjem održivog ekonomskog razvoja i borbe protiv siromaštva, Sachs je u svojoj karijeri svojedobno bio i savjetnikom Svjetske zdravstvene organizacije te je vrlo dobro upoznat sa spregom zdravlja i ekonomije.

U pisanom komentaru Sachs je bez sustezanja opisao sadašnju kriznu situaciju kao 'izvanredan neuspjeh predsjednika Donalda Trumpa'. Amerikanci umiru jer Trumpova vlada nije reagirala brzo i odlučno kako bi spriječila širenje virusa, tvrdi on. Kritiku nastavlja podsjećanjem da je Trump ili ukinuo glavna tijela koja su se bavila rizikom od epidemija ili im je srezao budžete, zbog čega 'snosi direktnu odgovornost' za američku nepripremljenost i promašen odgovor na koronavirus.

Nekoliko dana ranije Sachs je u razgovoru s američkim medijima prozvao Trumpa 'najnekompetentnijim predsjednikom u američkoj historiji'. Kazao je da je američka vlada od samog početka trebala dati novac lokalnim vlastima da se mogu boriti u svakoj fazi epidemije. Guverneri saveznih država ili gradonačelnici trebali su imati novac da mogu angažirati svu potrebnu pomoć u borbi s epidemijom, od nabavke potrebne medicinske opreme do osiguravanja prostora za bolesne, zapošljavanja dodatnih ljudi i ostalog potrebnog. 'Umjesto toga, oni govore o avioindustriji, koji sektor treba spasiti, umjesto da se bore sa zaustavljanjem širenja virusa', oštro je prigovorio Sachs. Američki ekonomist bio je i vrlo kritičan prema tamošnjem zdravstvenom sistemu, za koji kaže da 'nije fokusiran prvenstveno na liječenje bolesti, nego prvenstveno na zaradu', odnosno da 'zarađuje na bolesti, a ne na zdravlju'.

Frustracija krizom i odgovorom na krizu jasna je iz komentara i kritika poznate četvorice ekonomista. Svjesni nepoznanica o mogućem daljnjem širenju problema, ipak su dali do znanja da ne očekuju lak i iznenadan oporavak američke, niti globalne ekonomije.

(Vijesti.ba)

Izdvajamo