Street Arts Festival pretvara Mostar u galeriju na otvorenom

Proteklih desetak dana autori iz Španjolske, Francuske, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kanade, Australije i Austrije okupili su se na 15. izdanju Street Arts Festivala, a svoj su izričaj i ove godine predstavili muralima, ilustracijama, radovima s tekstilom, apstrakcijom i multimedijom.

Svima im je zajedničko bilo korištenje javnog prostora kao mjesta umjetničke intervencije, komunikacije i susreta.

Od neformalne inicijative do Udruženja "Rezon"

Priča o Street Arts Festivalu Mostar počela je 2012. godine s jasnim ciljem oplemenjivanja javnog prostora, kao doprinosa kulturnom životu grada.

– Mislim da je festival počeo u nekom stjecaju okolnosti koje su bile specifične. Bez obzira koliko je to danas popularan format, činjenica je da je Mostar tih godina naprosto bio drukčija sredina – ocijenila je u razgovoru za Fenu Maja Rubinić.

Naglasila je da je sve počelo zahvaljujući ljudima tada okupljenim oko kolegija na United World Collegeu (UWC) – Peteru Lorenzu, Ljubici Bajo i Marini Đapić, kojima su se s vremenom pridružila neka druga imena.

– Bila je to era neformalne inicijative, dok Udruga Rezon, kao službena platforma Street Arts Festivala, nije poboljšala stvari u smislu profesionalnosti. Tako danas svoju energiju možemo ulagati organiziranije i zapravo izravno utjecati na to koliko toga će se dogoditi i kakav će biti efekt tog cjelogodišnjeg truda i rada – pojasnila je Rubinić.

Oplemenjivanje prostora

Dodala je da se Festival kroz godine mijenjao i da se i dalje mijenja te da su specifičnosti, kao i svake godine, uvijek neke drukčije prizme umjetnosti, nove discipline koje gledatelja, koji možda uopće nema kontakta s umjetnošću, trebaju upoznati s cijelim dijapazonom onoga što street art i umjetnost u javnom prostoru jesu.

– Meni je osobno najvažnije da je Mostar kao grad oduvijek okupljao veliki broj umjetnika, za što razlog možda leži u ambijentu i atmosferi, susretu Mediterana i kopna. Mostar je kao jedan bazen koji ima puno arheoloških slojeva i taloga i sada je, kroz djelovanje Street Arts Festivala, postao jedno markirano mjesto na koje dolaze novi ljudi ostaviti svoje radove – izjavila je Rubinić.

Istaknula je da se svi radovi u javnom prostoru grada Mostara prethodno dogovaraju sa stanovništvom te da je ideja uklopiti murale u kontekst prostora koji trebaju oplemeniti, nikako ga nagrditi.

– Bez obzira na to koliko u street artu ima gerilskog, pa i vandalskog, posebnog adrenalina koji privlači tolike umjetnike, mi zbog veličine investicije u slučaju murala, koji je veći i skuplji format, kad biramo neku lokaciju pokušavamo pomiriti sve aktere. Ali isto tako, vodimo i računa o izražaju umjetnika. Program Festivala uvijek je okrenut stanovništvu i različitim generacijama, a cilj nam je u budućnosti više ga prilagoditi i mlađim dobnim skupinama – naglasila je Rubinić.

Hercegovački motivi iz kista kanadskog umjetnika

Boris Biberdžić, jedan od sudionika Festivala, u Mostar je stigao iz Kanade, ali u gradu na Neretvi nije stranac.

– Rođen sam u Mostaru, ali sad živim u Montrealu. Odradio sam svojevrsnu Balkan turneju na koncu koje sam stigao u Mostar, što je za mene jedan savršeno zaokružen put – rekao je za Fenu na lokaciji u Ulici Alekse Šantića, gdje na jednoj od zgrada ocrtava veliki mural.

Otkrio je kako u pripremi murala uvijek vodi računa o povijesnoj pozadini lokacije, pa je u najnoviji rad uklopio tipične hercegovačke motive.

– Ja inače radim poluapstraktno, a ovog puta dodao sam motive šipka, masline, smokve, nekih otpornih voćaka koje i u lošem tlu mogu dati lijepe plodove. To je neka metafora za ljude odavde, htio sam ovim radom ostaviti lijep poklon Mostaru – poručio je Biberdžić.

Dodaje da se za njegov mural zanimaju brojni prolaznici iz svih krajeva svijeta s kojima usputno porazgovara, te da mu je za murale koji pokrivaju nekoliko katova zgrade potrebno od sedam do deset dana rada.

Potencijal mostarskih ruševina

Tehnika koju pri tomu koristi posebno je zanimljiv dio priče. Biberdžić koristi doodle grid tehniku koja umjetnicima omogućuje brzo i jednostavno prenošenje skica na velike površine, bez potrebe za preciznim mjerenjem i ravnalima. Tehnika se svodi na stvaranje jedinstvenih referentnih točaka pomoću nasumičnih šara.

– Crtaš neke forme, bilo što, fotografiraš ih i onda to preneseš računalom i dobiješ skicu koja ti pokazuje otprilike gdje što crtati i koje linije povući – pojasnio je.

Organizacija i koncept Street Arts Festivala Mostar generalno su ga oduševili, posebno raznovrsnošću sadržaja koje nudi.

– Posjećujem više ovakvih festivala, a Mostar mi je pri samom vrhu što se tiče programa. Nisu to samo murali, nego i projekcije, glazbeni događaji, tako da je Festival stvarno kompletan. Stranci budu oduševljeni kad dođu i vide kako su lijepo primljeni. A kao što je program raznovrstan, tako se organizatori trude dovesti i različite umjetnike. Svatko donese nešto svoje, iz svoje zemlje i svog kraja.

Specifičnost mostarskog festivala je i u oslikavanju urušenih zgrada koje su i dalje u ruiniranom stanju, više od 30 godina po završetku rata.

– To je donekle i cilj street umjetnosti – da nešto napravi boljim, ljepšim, u ovom slučaju nadoknadi arhitekturu. Ima tu puno potencijala da se uljepšaju ti dijelovi grada – zaključio je Biberdžić.

(Vijesti.ba/Fena)