"Logična drskost" Barbarezovih beba

Nisu odrasli na traumama neuspjeha. Ne kalkulišu. Ne razmišljaju o unaprijed upisanim porazima.

Kerim Alajbegović i Esmir Bajraktarević, prije svih, igraju fudbal bez kompleksa. To je najveća promjena u nacionalnom timu Bosne i Hercegovine u protekle tri decenije. Moguće i velika šansa na Svjetskom prvenstvu 2026.

Pritisak dobro podnose

Kada je Alajbegović danas, potpuno mirno, na pitanje o prvom meču na Mundijalu rekao: "Logično da ćemo pobijediti", mnogi su prokomentarisali:

"Mladalačka bahatost".

Ali Bosni i Hercegovini upravo je takav sportski bezobrazluk godinama nedostajao.

Jer prethodne generacije često su bile opterećene respektom prema velikima. Previše se pričalo o protivnicima, njihovim zvijezdama, vrijednosti timova, a posebno o "realnim mogućnostima".

Dok Barbarezove bebe, prema svemu prikazanom proteklih mjeseci, nisu impresionirane ni protivnicima ni velikim utakmicama. Ne plaše ih stadioni, milionski ugovori rivala.

Očito je da veoma dobro podnose pritisak. Sjetimo se Alajbegovića protiv Velsa. Preuzeo je odgovornost u penal seriji polufinala baraža i sa samo 18 godina rekao da je znao da će pogoditi "bez obzira ko je na golu".

To je mentalitet. Mentalitet igrača koji ne ulazi u utakmicu da bi "časno izgubio".

Brzina, direktnost, samopouzdanje

Sličnu energiju donosi i dvije godine stariji Bajraktarević. Brzina, direktnost, samopouzdanje, ali prije svega odsustvo straha. Rabona u trenutku kada se lomi finalna utakmica baraža protiv četverostrukog prvaka svijeta, Italije?!

Obojica igraju i ponašaju se kao fudbaleri koji pripadaju velikoj sceni.

Naravno, tanka je linija između samopouzdanja i nekada precjenjivanja vlastitih mogućnosti. Istina je i da bi eventualna naivnost mogla biti brutalno kažnjena na Mundijalu.

Međutim, reprezentacije koje prave iskorak gotovo uvijek imaju nekoliko igrača koji se usude misliti, govoriti i igrati bez zadrške. Bez respekta.

I zato je Kerimovo "logično" – potpuno logično.

Bakir Tiro
(Vijesti.ba)