Predmundijalska euforija: Sergej Barbarez, "fenomen" i paradoks

Drugi Mundijal na kojem će nastupiti Bosna i Hercegovina. Prvi put poslije 12 godine i nezaboravnog šampionata u Brazilu. Velikom zaslugom "fenomena". Ovo je kratka priča o njemu. O nama.

Ironija

Naime, često se govorilo da reprezentaciji Bosne i Hercegovine treba autoritet. Čovjek kojeg svlačionica poštuje. Ime koje nosi težinu dresa nacionalnog tima. Lider koji će znati vratiti vjeru naciji razočaranoj godinama improvizacije, pogrešnih procjena i odluka. Neuspjeha.

Ironija je da je takav čovjek cijelo vrijeme bio tu. Svima pred očima. Čak se i nudio. Ali? Oni koji odlučuju dugo ga nisu željeli.

Sergej Barbarez danas je sa svega 20 trenerskih utakmica "fenomen" evropskog fudbala. Iako mu je mjesto selektora Bosne i Hercegovine prvi trenerski posao, nakon dvije godine uspio je u "nemogućoj misiji". Napravio je novu selekciju. S neumornim i bespoštednim direktorom Emirom Spahićem, kakav je bio i u kopačkama, te saradnicima u stručnom štabu, proveo je nužnu smjenu generacija, usadio karakter ekipi i, kao krunu svega, odveo Bosnu i Hercegovinu na predstojeće SP.

Ogroman uspjeh. Međutim, i lekcija iz liderstva.

Zašto? Pa, atmosfera u i oko "repke" bila je sve, samo ne dobra. Preuzeo je s poljuljanim kultom. Bez jasnog načina i stila igre. Ipak, popularni Barba pokazao je da je za velike stvari potrebna, prije svega, hrabrost.

I zbog toga, upravo u Sergejevom slučaju dolazimo do spomenute improvizacije, pogrešnih procjena i odluka čelnika Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine (N/FS BiH) koje su u prošlosti direktno utjecale na neuspjehe, i na terenu. Razočarenja.

Snaga ličnosti i jasna vizija

Godinama su tvrdili da Barbarez "nema iskustva". Da je "rizičan izbor". Da reprezentacija treba "provjereno ime". Sjetimo se onda i 27. januara 2021. godine kada je N/FS BiH umjesto Barbareza, kapitena i igračke ikone našeg nacionalnog tima, za selektora izabrao osrednjeg stranca, Bugarina Ivayla Peteva. Potom su birali pa smjenjivali Faruka Hadžibegića, zatim Savu Miloševića. Paradoksalno, Barbarez je čekao. I povremeno "peckao" ih na društvenim mrežama.

Napokon, pod pritiskom javnosti, Izvršni odbor N/FS BiH 19. aprila 2024. godine ukazao mu je priliku. Ispostavilo se, ko čeka, taj dočeka!

Zato njegov uspjeh ima i šire značenje od plasmana na Mundijal. Dokaz je da fudbal nije Excel tabela diploma i formalnog iskustva. Fudbal su ideja, karakter, autoritet i sposobnost da od grupe pojedinaca napraviš tim koji vjeruje u sebe. Pokazao je da se selektor ne postaje iskustvom na papiru, nego snagom ličnosti, znanjem i jasnom vizijom.

Od neiskusnog do besmrtnog.

Sergej Barbarez.

Bakir Tiro
(Vijesti.ba)