Nisu krivi drugi: Kako su Bošnjaci izgubili institucije?

U UIO BiH su na četiri pozicije pomoćnika direktora imenovani kadrovi bliski HDZ-u i SNSD-u. Ovim činom su Dragan Čović i Milorad Dodik potpuno preuzeli kontrole nad finansijski najvažnijom državnom institucijom. U UIO je zaposleno preko 200 Bošnjaka manje od zakonom utvrđenog broja, a na rukovodećim pozicijama gotovo da ne čine ni trećinu.

Istovremeno, situacija u SIPA-i dodatno zabrinjava. Bošnjaci u najvažnijoj sigurnosnoj instituciji ostaju na minimum rukovodećih pozicija, čime je i na ovom primjeru narušena praksa poštivanja nacionalne strukture prema popisu iz 1991. godine koji se i dalje primjenjuje u državnim policijskim agencijama.

Stanje je danas takvo da su Bošnjaci u državi u kojoj ih živi preko 50 posto i koja ima 28 svojih institucija Bosne i Hercegovine, direktori samo u njih šest. U 12 institucija su direktori Srbi, a u 10 Hrvati. Danas je u svim institucijama BIH 900 Bošnjaka manje nego što ih po Ustavu treba biti.

No sve navedeno ne može se posmatrati isključivo kroz prizmu “tuđe krivice”. Koliko god je evidentno da su politički centri moći iz drugih nacionalnih blokova sistematski radili na jačanju svog utjecaja, jednako je legitimno pitanje - gdje su i gdje su bili bošnjački predstavnici u vlasti i rukovodeći kadrovi unutar samih institucija?

Godinama su ključne pozicije prepuštane bez dugoročne strategije. Nije se vodilo računa o planskom činovanju, napredovanju i kadrovskom profiliranju ljudi koji bi, kroz zakonite procedure, preuzimali odgovorne funkcije. Umjesto institucionalnog planiranja, presudni su bili kratkoročni interesi, međusobni obračuni i personalni sitni šićar.

Takav pristup je rezultirao time da se, kada dođe trenutak imenovanja ili penzionisanja, nema dovoljno spremnih i pozicioniranih kadrova koji bi mogli preuzeti odgovornost. Odgovornost je i politička. Stranke koje su u ime Bošnjaka učestvovale i učestvuju u Vijeću ministara i drugim tijelima vlasti pristajale su na kompromise bez jasnih garancija dugoročne ravnoteže u institucijama poput UIO i SIPA-e.

Umjesto sistemskog praćenja ko ulazi u sistem, ko napreduje i ko će u narednim godinama preuzeti rukovodeće pozicije, prečesto se reagovalo tek kada je proces već bio završen. Institucije poput SIPA-e i UIO-a nisu samo administrativni aparati one su stubovi sigurnosnog i finansijskog sistema države. Neodgovorno upravljanje kadrovskom politikom u takvim institucijama ima dugoročne posljedice.

Zato je pojednostavljeno svu odgovornost prebacivati isključivo na političke protivnike. Bez ozbiljne analize vlastitih propusta i promjene pristupa kadrovskoj politici, teško je očekivati drugačiji ishod u budućnosti.

(Vijesti.ba)