Dan teatra slavi magični trenutak tišine u mraku dvorane, kada glumac i publika postaju jedno

Defou je u poruci istaknuo da on jeste prvenstveno poznat kao filmski glumac. Međutim naveo je da je duboko ukorijenjen i u pozorištu. Bio je član Vuster grupe od 1977. do 2003. godine. Radio je i sa rediteljima kao što su Ričard Forman, Robert Vilson i Romeo Kasteluči.

Danas je umjetnički direktor Pozorišnog bijenala u Veneciji. Ta pozicija, događaji u svijetu i želja da se vrati pozorišnom radu snažno su oblikovali njegovu vjeru u pozitivnu snagu i značaj pozorišta.

- U svijetu koji djeluje sve više podijeljen, kontrolisan i nasilan, naš izazov jeste da izbjegnemo propadanje pozorišta i njegovo svođenje na komercijalno preduzeće koje nas zabavlja tako što nam odvraća pažnju ili na pukog institucionalnog čuvara tradicije. Umjesto toga, treba da njegujemo sposobnost pozorišta da povezuje ljude, zajednice i kulture, i da prije svega postavlja pitanja o tome kuda idemo. Kvalitetno pozorište dovodi u pitanje način na koji razmišljamo i podstiče nas da zamislimo ono čemu težimo. Mi smo društvena bića i biološki smo stvoreni za kontakt sa svijetom. Svako čulo nas vodi ka susretu, a kroz taj susret stičemo jasniju predstavu o tome ko smo. Kroz priču, estetiku, jezik, pokret i scenografiju – pozorište, kao ukupna umjetnička forma, može da nam pokaže šta je nekada bilo, šta sada jeste i kakav bi naš svijet mogao da bude - poručio je povodom Svjetskog dana pozorišta Vilem Defou.

Direktor Pozorišta mladih Ismir Fazlić ističe da je Svjetski dan teatra prilika da se podsjetimo zašto je magija "dasaka koje život znače" nezamjenjiva, naročito u vremenu u kojem živimo.

- Sjetimo se da teatar nije samo zgrada ili predstava, to je prostor slobode, empatije i dijaloga u kojem sve generacije uče da razumiju sebe i svijet oko sebe. U Pozorištu mladih Sarajevo teatar doživljavamo kao živi organizam koji mora da raste i mijenja se zajedno sa svojom publikom. Upravo zato smo ovaj slavljenički mjesec mart krunisali premijerom mjuzikla "Be More Chill". Ovaj projekat nije samo scenski spektakl, on je izraz jedne nove mlade generacije sa neizmjernim talentom, to je priča o identitetu, pripadnosti i cijeni koju smo spremni platiti da bismo se uklopili. Ponosni smo što smo, zajedno sa partnerima, na našu scenu donijeli savremeni Broadway format, pokazujući da Sarajevo ima energiju, talenat i hrabrost da ide ukorak sa svjetskim trendovima - kazao je Fazlić u izjavi za Fenu povodom Svijetskog dana teatra.

Fazlić također ističe da je Pozorište mladih, pozorište svih generacija. Pozorište sa vizijom.

- Svim kolegama, umjetnicima i što je najvažnije našoj vjernoj publici - sretan Svjetski dan teatra! Vidimo se u mraku dvorane, gdje svjetlost reflektora uvijek otkriva neku novu istinu - poručio je Fazlić.

Dramaturg i teatrolog Darko Lukić u svojoj izjavi podsjeća na one kojih se rijetko sjetimo kad govorimo o teatru, onih koje publika gotovo nikad ne vidi. A riječ je o mnoštvu vrijednih, sposobnih, darovitih žena i muškaraca u tehnici, administraciji, produkciji, teatarskim upravama.

- Podsjećam na njihovu važnost zbog toga što u teatru, kako je to izvrstan pisac Slobodan Šnajder precizno sažeo, ima puno, puno više od onoga što se može vidjeti iz gledališta. Većina ljudi ne poznaje niti može zamisliti kompliciranost tako složenog organizma u kojemu je predstava na pozornici zaista tek vrh ledenog brijega. Stvaranje svake predstave je čitav svemir nevidljivih poslova u onim prostranstvima tog brijega koja plutaju duboko ispod površine. To što publika vidi na pozornici i čemu plješće ili zviždi uglavnom je posao i zasluga umjetničkog tima. Ali da bi se to na pozornici uopće moglo vidjeti, mnogo nevidljivih ljudi mora napraviti bezbroj izvana posve nevidljivih i nepoznatih stvari - smatra Lukić.

On je kazao da političari najčešće misle da teatar može voditi bilo koja osoba s diplomom, posebno ako je iz njihove partije.

- Međutim, kontekst u kome neki naslov treba ili ne treba, je li ga moguće ostvariti ili ne, kontekst u kome će to biti promašaji ili uspješnice, kontekst u kome će to što se radi za matični ansambl, publiku, medije i društvo biti jako bitno ili posve nebitno, e taj kontekst stvaraju ravnateljice i ravnatelji. Ako znaju. A za takvo znanje treba puno knjiga, puno proba, puno premijera, i svojih i tuđih. Njima, međutim, za ostvarenje vizije trebaju mnogi drugi nevidljivi ljudi. Ne može svaki krojač i svaki obućar napraviti kostim, ne može svaki električar postaviti scensku rasvjetu, ne može svaki tehnički radnik postavljati scensku tehniku. Za to su potrebne godine učenja i življenja u teatru - izjavio je Darko Lukić.

Teatrolog i dramaturg Darko Lukić smatra da razumjeti teatarske papire nije obični administrativni posao, te da ovi ljudi nisu zanimljivi publici onako kao što im je zanimljiva predstava. Međutim, bez njih predstave ne bi moglo biti.

- Publika najčešće za njih i ne zna ili ako zna o njihovom poslu nikad ne razmišlja. Zato mi dopustite da nas na ovaj svečani dan teatra podsjetim upravo na te važne ljude, u dubokim, hladnim i mračnim prostranstvima ispod blještećeg vrha ledenog brijega - kazao je u izjavi za Fenu Darko Lukić.

Osnivač Teatra 071 glumac Senad Alihodžić istaknuo je za Fenu da se na Svjetski dan teatra trebamo prisjetiti koliko bi teatar mogao biti važan u našim životima.

- Teatar danas predstavlja utočište od ubrzanog ritma života. Poziva nas da usporimo, zaronimo u priče koje nas potiču na razmišljanje o važnim temama. Kroz teatar učimo empatiju, razumijevanje i vrijednosti koje zaboravljamo u brzini svakodnevnog života - smatra Alihodžić.

Glumac, dramaturg i prevodilac Hasan Zahirović u izjavi za Fenu je kazao da dok običan čovjek traži utočište u kući od cigle i kamena, glumac svoje skrovište pronalazi tamo gdje se podiže zavjesa. On je istaknuo da u svijetu koji se neprestano mijenja, gdje se granice iscrtavaju i brišu, teatar ostaje jedini prostor koji ne poznaje pasoše, već samo kucanje srca i istinu izgovorene riječi.

- To sam shvatio zahvaljujući svom međunarodnom iskustvu, noseći predstave i likove na sopstvenim bedrima kroz nekoliko intenzivnih sezona u rodnoj Bosni i Hercegovini, zatim u Slovačkoj, pa sve do Češke. Upravo u Češkoj, gdje ove godine obilježavam dvije decenije od dolaska, prošao sam dug i izazovan put. Devet godina sam bio bez svog stalnog ansambla, radeći sa brojnim, uglavnom putujućim teatrima. Bio je to život u koferima, život u kojem je scena bila dom, ali je nedostajao onaj stalni kućni prag - kazao je Zahirović.

A onda se, kako navodi, dogodio presudni trenutak kad mu je praški teatar D21 nakon gostovanja u "Vojceku" ponudio stalni angažman.

- Odjednom sam shvatio da imam sve. Sjećam se tog osjećaja: išao sam s probe prema stanu i onaj sivi, bljutavi praški snijeg odjednom je bio lijep. Nije mi smetala gužva velikog grada, niti užurbanost stranaca. Osjetio sam spokoj jer mi je neko otvorio vrata, dao mi moj glumački kutak sa ogledalcem i, što je najvažnije, stavio moj portret u svoju porodičnu fotografiju. Danas s ponosom mogu reći – ja imam već jedanaestu sezonu svoju češku teatarsku porodicu! Kada glumac ima teatar, on ima domovinu. To nije zemlja omeđena rijekama ili planinama, već prostor omeđen kulisama, osvijetljen reflektorima i naseljen dušama onih koji su tu bili prije nas. To je domovina u kojoj se govori jezikom emocija, gdje je svaki monolog molitva, a svaki aplauz potvrda da nismo sami - naglasio je Zahirović.

On je istaknuo da je pozorište jedino mjesto na svijetu gdje se u jednom satu može proživjeti čitav vijek, gdje može biti i kralj i prosjak, i žrtva i pobjednik, a da se pritom ne izgubi ono ljudsko u sebi.

- Glas teatra je univerzalan – on briše barijere jezika i porijekla. On nas uči da zaista možete biti bilo gdje na planeti, ali ako imate scenu na kojoj vas čekaju, vi niste stranac. Kada slavimo Dan teatra, slavimo taj magični trenutak tišine u mraku dvorane, kada glumac i publika postaju jedno. U toj razmjeni, glumac daruje svoju ranjivost, a zauzvrat dobija smisao postojanja i krov nad glavom koji se ne mjeri kvadratima, već ljubavlju ansambla.

Zato, neka svjetla na pozornicama nikada ne utihnu. Jer dok god postoji teatar, glumac će imati kamo da se vrati. Dok god postoji scena, istina će imati svoj glas, a mi ćemo imati domovinu u kojoj je sloboda jedini zakon. Sretan vam Svjetski dan pozorišta! - poručio je Hasan Zahirović.

(Vijesti.ba / FENA)