
Na komemoraciji u prepunoj sali ove ustanove istaknuta je veličina čovjeka koji je dao mnogo kulturi i Goraždu, ne samo kao folklorac, već kao odgajatelj, pedagog i prijatelj, a generacije mladih koje je oblikovao i čiji je uzor bio, poručili su da ga nikada neće zaboraviti.
Rodbina, prijatelji i brojni poštovaoci oprostili su se od čovjeka čije ime je decenijama bilo sinonim za folklor, tradiciju i predan rad s mladima. Posebno emotivni bili su članovi brojnih generacija Ansambla čiji je osnivač i rukovodilac bio tri decenije, sa kojim su dijelili scenu ali i život kojem ih je učio.
- U ovom preteškom, bolnom trenutku hvala ti, u moje ime i u ime svih tvojih veterana, što si nam bio prije svega prijatelj, otac, pa tek onda koreograf. Sigurno si jedan od onih koji su dali najveći doprinos odgoju djece u ovom gradu - kazala je Mirela Omerbašić.
Dugogodišnji član Ansambla Nihad Ferhatović naglasio je da je Đozo bio čovjek koji nije morao podizati glas da bi ga svi čuli.
- Učio nas je da budemo ljudi, da čuvamo obraz kao najljepšu nošnju. Bio nam je drugi otac, neko kome smo se povjeravali i ko je uvijek znao prepoznati kada nas nešto tišti. Zahvalni smo mu za sve što je učinio od nas i doprinio da postanemo ovo što jesmo. Nikada ga nećemo zaboraviti, a svaku narednu igru igrat ćemo onako kako nas je učio, srcem - kazao je Ferhatović.
Počast kolegi ali i prijatelju odali su i predstavnici KUD-a Tutin iz Sandžaka.
- Neopisiva je bol što smo izgubili pravog prijatelja. Naši ansambli su disali kao jedno. Saradnja je prerasla u pravo bratstvo, a na vama je da nastavite putem kojim vas je naš Kiko vodio - poručio je predsjednik KUD-a Tutin Emir Zečić.
Uime porodice obratio se Almir Kuduz koji je zahvalio svima na podršci u ovom bolnom trenutku, a o saradnji, prijateljstvu i neizbrisivom tragu koji je ostavio govorili su i direktor Centra za kulturu Jasmin Bešlija, novinar i prijatelj Slavko Klisura, predsjednik KUD-a Azot Vitkovići Safet Gušo i predsjedavajući Gradskog vijeća Goražde Dženis Ćulov, koji su podsjetili na godine zajedničkog rada, nastupa i prijateljstva koje je nadilazilo scenu.
Muhidin Đozo-Kiko rođen je 6. januara 1965. godine u Čovčićima kod Goražda. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu radio je u Azotari, a bio je i član KUD-a "Azot" Vitkovići. Tokom rata bio je pripadnik Armije RBiH, ali je i u tim najtežim vremenima posvećeno radio sa mladima u KUD-u Azot njegujući tradiciju folklora. Nakon rata radio je u Fabrici vode u Vitkovićima, odakle je otišao u zasluženu penziju.
Cijeli svoj život posvetio je mladima i očuvanju tradicije. Kao jedan od osnivača Ansambla narodnih igara i pjesama Centra za kulturu 1997. godine, zajedno s rahmetli Elvedinom Hreljom, izgradio je mjesto kroz koje su prošle hiljade djece i mladih, noseći dalje ljubav prema folkloru i zajedništvu.
Sa komemoracije je poručeno kako neke tuge bole dublje, kako se neke praznine nikada ne mogu ispuniti i kako postoje ljudi čiji odlazak ostavlja trajnu tišinu u zajednici jer Kiko je bio čovjek koji nije samo učio korake, već stvarao ljude.
Dženaza i ukop obavljeni su na gradskom mezarju Kolijevke.
(Vijesti.ba / FENA)