Iran pred nestašicom vode: Razmjera suše vidljiva iz svemira

Postoji strah da voda može potpuno nestati u ovom prostranom, užurbanom gradu, čija metropolitanska oblast broji oko 15 miliona ljudi.

U govoru početkom mjeseca, predsjednik Masoud Pezeshkian izjavio je da će voda biti redukovana, ako ne padne kiša u Teheranu do decembra. Ako nestašica kiše bude nastavljena, stanovnici se "moraju evakuirati" rekao je. Mnogi stručnjaci smatraju da evakuacija nije izvodljiva, ali Pezeshkianova retorika odražava ozbiljnost situacije u Iranu.

Teheran je u fokusu, ali ovo je kriza koja nadilazi glavni grad. Oko 20 provincija nije vidjelo ni kap kiše od početka kišne sezone krajem septembra, rekao je Mohsen B. Mesgaran, vanredni profesor biljnih nauka na Univerzitetu Kalifornija, Davis. Otprilike 10 posto brana u zemlji je praktično presušilo, prema Reutersu.

Rezervoari prazni

Korijeni problema s vodom u Iranu odražavaju slične izazove u drugim dijelovima svijeta: decenije prekomjernog iskorištavanja, stara i propusna infrastruktura, mnoštvo brana podignutih na rijekama, loše upravljanje, optužbe za korupciju. Kroz sve to provlači se uticaj klimatskih promjena, koji donosi toplije i suše vrijeme, zbog čega rezervoari godinama ostaju prazni.

Trenutna suša u Iranu je najgora u posljednjih najmanje 40 godina, a nivoi vode opadaju "u vrijeme godine kada se normalno očekuje oporavak zaliha, a ne daljnje propadanje", rekao je Amir AghaKouchak, profesor građevinskog i okolišnog inženjerstva na Univerzitetu Kalifornija, Irvine.

Van Teherana, nivoi vode u rezervoarima koji snabdijevaju drugi najveći iranski grad, Mashhad, s oko 3 miliona stanovnika, iznose samo oko 3 posto, rekao je Hossein Esmailian, direktor Mashhadove kompanije za vodu i kanalizaciju, prema ISNA News.

Situacija u Iranu nije kratkoročna katastrofa, već dugotrajna, koja donosi nepovratnu štetu, rekao je Kaveh Madani, direktor Instituta UN-a za vodu, okoliš i zdravlje, koji je ranije bio zamjenik šefa Iranskog Ministarstva okoliša.


Nada u kišu

On opisuje zemlju kao u "vodenom bankrotu", izvlačeći iz rijeka, jezera i močvara (njegov tekući račun) i podzemnih rezervoara brže nego što se obnavljaju.

Cilj vlade da postigne prehrambenu samodostatnost, djelomično zbog zapadnih sankcija, u velikoj mjeri je odgovoran za situaciju, kažu stručnjaci.

- Decenijama politike potiču širenje navodnjavanja u sušnim regijama - rekao je AghaKouchak.

Za ljude u Teheranu, situacija je puna zabrinutosti. Postojala je nada da će jesen donijeti kišu, ali osim nekoliko izolovanih padavina, one nisu stigle.

Situacija je toliko ozbiljna da, čak i ako kiša padne, vjerovatno neće biti dovoljna.

- Priroda sada postavlja stroge granice - rekao je AghaKouchak. Rezervoari koji su iscrpljeni se neće brzo obnoviti, a ekosistemi koji propadnu ne mogu se brzo vratiti.

Što duže vlada odgađa stvarne reforme, to je opcija manje, dodao je. "Kriza vode nije samo ekološki problem; ona je sve više povezana s društvenom i političkom budućnošću Irana."

(Vijesti.ba)