Pakao, anđeli, apokalipsa: Šta nas očekuje u nastavku 'Pasije'?

Drugi negoduju zbog povratka Jima Caviezela u ulogu Isusa – kažu da je prestar, da nije odgovarajuće rase, a u današnjem Hollywoodu to izaziva otpore. A tu je, naravno, i sam Gibson – amnestiran, ali i dalje kontroverzan.

No postavimo pravo pitanje: ima li Mel u sebi još jedan veliki film? Ili je ovaj projekat – igra riječi neizbježna – posljednji čavao u njegovom filmskom križu?

Zapravo, tema filma pruža prostor za mnogo više no što se čini. Prvi film je prikazao stradanje, ali drugi bi mogao istražiti trenutke između Velikog petka i Uskrsa – vrijeme tišine, tuge i iščekivanja koje Sveto pismo dodiruje tek u pasusima, ali koje otvara ogroman idejni prostor. Gibson je najavio prikaz svega od "pada anđela do smrti posljednjeg apostola".

Postoji nagoveštaj da ćemo gledati unutrašnje borbe Pilata, Kajfe, Jude, spletke u Herodovoj palači (koju bi mogao "glumiti" Lovrijenac), ali i psihološke portrete apostola u danima zbunjenosti i nade. Osim zemaljskog, tu je i mistični silazak Krista u Had – prostor mrtvih ili, po Gibsonu, pakao i susret s palim anđelima. Teološki kontroverzno, ali filmski uzbudljivo.

Spominjanje Ivana, posljednjeg apostola i autora Apokalipse, sugerira da bi se film mogao širiti i izvan centralna tri dana, čak uključiti vizije kraja svijeta – što otvara prostor za filmski spektakl sa snažnom filozofskom pozadinom.

Što se Caviezela tiče – njegova dob i rasa u ovom kontekstu su sporedne. Njegov prikaz Krista bio je snažan i uvjerljiv, a suština ove priče ionako nije u fizionomiji, već u duhovnosti.

A Gibson? Iza njega su Braveheart, Apocalypto, i Pasija. Reditelj s manama, ali i s jasnom vizijom. Njegova opsesija ovom temom možda je upravo ono što filmu treba – strast koja se rijetko viđa u današnjoj filmskoj industriji.

Ne moramo biti vjernici da nas ovakav film zaintrigira. Dovoljno je da osjetimo manjak dubine i autentične strasti u savremenom filmu. Ako Mel Gibson zaista pokušava ispričati priču o vjeri, iskušenju, tišini i spasenju – zaslužuje da ga gledamo, čak i ako ne vjerujemo. Zbog hrabrosti, zbog ideje. Ili makar zbog strasti.


(Vijesti.ba)