Nema kraja mukama građana Vogošće: Nakon grijanja, ostaju i bez vode!

Naime, Rješenjem Federalne uprave za inspekcijske poslove zabranjeno je kantonalnom preduzeću BAGS Energotehnika d.d Vogošća zahvatanje vode sa izvorišta Peračko vrelo za potrebe vodosnabdjevanja pitkom vodom industrijske zone i rezervoara Gornja zona Vogošća kojom upravlja KJKP ViK do pribavljanja vodne dozvole od Agencije za vodno područje rijeke Save. 

Radi se o nevjerovatnom apsurdu ili možda dobro osmišljenom dugoročnom scenariju za obezvređivanje i uništavanje BAGS-a, moguće s ciljem njegove predaje u privatne interese. 

No, krenimo redom. 

Sa izvorišta Peračko vrelo zahvata se 120 litara vode u sekundi te se njome snabdjeva čitava Industrijska zona, kako pitkom, tako i tehničkom vodom, ali i 85 posto Vogošće.

ViK uzima od 60 do 80 litara u sekundi, ovisno od potreba, a BAGS snabdjeva Industrijsku zonu.

Peračko vrelo je prije rata bilo vojni izvor i služio je za industriju u industrijskoj zoni, a poslije rata je došao u tehničku primjenu i za građane  Vogošće. U procesu privatizacije taj izvor sa cjevovodom pripao je društvu Energo Unis, tada Unis Energotehnika - sada BAGS Energotehnika.

Ugovor je BAGS sa ViK-om potpisao 1999. godine i od tada do danas im prodaju kubik vode po cijeni od 25 feninga.

2012. godine donesn je Zakon o koncesionim naknadama u KS, koji je važio do 2018. godine. U tom periodu Ministarstvo privrede je BAGS-u, za regulisanje koncesionih naknada, izdalo koncesionu naknadu od 1,5 KM po kubiku. S druge strane BAGS je silom zakona, kao kantonalna firma bila prinuđena vodu ViK-u prodavati po 25 feninga. Narodski rečeno, skuplja pita od tepsije. 

U tom procesu za šest godina BAGS-u su se nametnule obaveze vrijednosti 30 miliona KM prema Kantonu Sarajevo. Potom je KS tužio svoju firmu, a nakon što je BAGS izgubio pet tužbenih zahtjeva, imovina je upisana na hipoteku.

BAGS-u nikada nije dozvoljeno da se taj iznos koncesionalne naknade prefakturiše ViK-u, kako je definisano ugovorom.

S druge strane Ministarstvo privrede KS odbija izdati nove vodne dozvole koje su istekle 2018. zbog duga koji imaju na ime koncesionih naknada, iako je jasno da presude nisu utemeljene na stvarnim činjenicama i stvarnom stanju.

Naime, BAGS je pružao uslugu transporta vode ViK-u kao dio komunalne usluge, no Sud nije dao za pravo ovoj firmi da je dio istog lanca, baš kao ni Ministarstvo privrede. 

Federalni vodni inspektori prošle su godine bili na terenu te izvršili uvid u stanje. BAGS je otklonio nepravilnosti, no onemogućeno mu je da dobije vodnu dozvolu.

BAGS se u međuvremenu žalio na rješenje inspektora, žalba iz 2024. je odbijena, a obavijest je stigla tek jučer.

Zabrana eksploatacija vode, kako stoji u Rješenju, praktično znači da će se zavrtanjem ventila voda preliti u potok. To znači da građani Vogošće i cijela industrijska zona ostaju i bez pitke i tehničke vode u roku od 15 do 45 minuta od tog momenta. 

Na dalje, VIK zbog porezne blokade nema tehničku mogućnost da se uhvati u koštac s problemom. Sada eventualno ostaje mogućnost pokretanja upravnog spora i traženja privremene mjere, ali ona ovisi od volje sudije i pitanja da li ima osnova za to.

Pred rukovodstvom BAGS-a je nezahvalan zadatak izvršenja Rješenja, ukoliko se nadležni iz kantonalnih vlasti ne posvete rješenju problema. 

Nasuprot tvrdnjama da BAGS ne ispunjava uslove za vodnu dozvolu jer nije operater su presude koje su praktično legalizovale ono što BAGS radi. Naime, svaki mjesec se dostavlja izvještaj AVP Sava o tome koliko vode se zahvati u skladu sa zakonima, a po svakom kubiku iz BAGS-a su se dužni zadužiti za jedan fening i platiti.

Stoga se postavlja pitanjen kako BAGS nije operater sistema ako se zadužuje i plaća AVP-u Sava.

Treba imati na umu da je BAGS, osim što je kantonalno preduzeće sa 67 posto vlasništva KS i dioničko društvo koje ima 260 dioničara. Svaki dioničar ima svoje pravo.

Ako neko u sistemu pokušava preuzeti vrijednu imovinu ove kompanije, a na meti nekih su terminali koje ova firma posjeduje, onda ovo definitivno nije put obezvrijeđivanja i predaje u bescijenje.

Zato se postavlja pitanje: Da li je krajnja namjera uništiti firmu i bez ikakvog obeštećenja preuzeti njene bogate resurse.

(Vijesti.ba)