Bajram u kontejnerskom naselju: Tuga i nada porodice Kezo

Nakon bajram-namaza, umjesto doručka u vlastitoj kući, Miralem se vraća u privremeni smještaj, s osjećajem gubitka koji mu teško pada.

“Pamtit ću ga po svemu drugom, kako ne bih? Nisi u svojoj kući, prolaziš pored mjesta gdje si nekad bio…”, kaže Miralem, opisujući tugu s kojom se suočavaju.

Jasminka dodaje da je ovaj Bajram drugačiji od svih prethodnih, ali se ipak trude održati tradiciju i proslaviti ga s najbližima, koliko im to okolnosti dopuštaju.

“Nije ni blizu onome kako je bilo prije nego što se ovo desilo. Ali, zna se, pripremaš hranu, pripremiš sve, dođu ti najbliži, porodica, prijatelji, svi. Tako se okupljamo za Bajram, to je tradicija, ali bez baklave se ne može.”

Jasminka ističe da joj nedostaje veselje i druženje s komšijama, kakvo je imala u svom rodnom mjestu. “Kod nas je puno drugačije nego ovdje. Gore je bilo veselije, ljudi su se više sastajali, kad je Bajram, kuće su bile pune, obilazili smo jedni druge, šalili se… A ovdje toga nema, okupi se samo uži krug i to je to. Nije kao prije”, prisjeća se Jasminka.

Miralem ističe da mu, uz gubitak doma, posebno teško pada otuđenost među komšijama i nedostatak druženja.

“Lijepo je bilo, družili smo se, pazili jedni na druge. Sada si zatvoren, nema druženja, nema ničega.”

Uprkos teškim okolnostima, porodica Kezo pronalazi radost u dolasku kćerke i unučadi.

“Oni nas drže kad dođu, često dolaze svake sedmice ili mi odemo. Oni nas drže u životu, evo, dočekali smo i ovaj Bajram, oni nas malo razvesele”, kaže Jasminka.

Nadaju se da će naredni Bajram dočekati u svom novoizgrađenom domu. “Ako nam naprave kuću do idućeg Bajrama, ako Bog da, zvat ćemo vas na Bajram”, poručili su ekipi Radio Konjica.

(Vijesti.ba)