Šta se dešava na Antarktiku

Nova studija koju su vodili naučnici sa MIT-a pokazala je uz visoku statističku sigurnost da oporavak ozona ide dobro i da je njegovo isceljenje direktan rezultat smanjenja supstanci koje uništavaju ozon, a ne prirodne vremenske varijacije.

Postojali su mnogi naznaci da je ovo slučaj, ali je ovo istraživanje prvo koje to dokazuje sa visokim stepenom sigurnosti, piše IFLS.

„Postojali su mnogi kvalitativni dokazi koji pokazuju da se rupa u ozonskom sloju iznad Antarktika poboljšava. Ovo je zapravo prva studija koja je kvantifikovala povjerenje u oporavak rupe u ozonskom sloju“, rekla je Susan Solomon, autorka studije i vodeća atmosferska hemičarka na MIT-u, u izjavi.

„Zaključak je da sa 95 posto povjerenja možemo reći da se oporavlja. Što je fantastično. I pokazuje da možemo riješiti ekološke probleme“, dodala je.

Ozonski sloj je region stratosfere na visini između 15 i 30 kilometara iznad Zemljine površine, koji ima visoku koncentraciju plina ozona u poređenju sa drugim dijelovima atmosfere.

Apsorbujući neke od štetnih ultraljubičastih zraka Sunca, on djeluje kao štit za život na našoj planeti. Tokom 1970-ih i 1980-ih, postalo je očigledno da se u ozonskom sloju formira ogromna rupa iznad Antarktika.

Ovo uništavanje je prvenstveno pripisano hlorofluorougljenicima (CFC), sintetičkim spojevima koji su nekada bili široko korišteni u sprejevima, rastvaračima i rashladnim uređajima, a koji, kad dođu do stratosfere, oslobađaju atome hlor-a koji katalizuju razgradnju ozonskih molekula.

Ozonski sloj se degradira posebno iznad Južnog pola zbog ekstremno niskih temperatura u tom regionu, prisustva polarnih stratosferskih oblaka i jedinstvenih uslova polarne vrtloge, koji zarobljavaju hemikalije koje uništavaju ozon i dovode do intenzivnijeg uništavanja ozona tokom proljeća na južnoj hemisferi.

Solomon, tada radila za Nacionalnu oceansku i atmosferičku administraciju, bila je među prvim naučnicima koji su otišli na Antarktik 1986. godine kako bi prikupili ključne dokaze koji potvrđuju da su CFC-ovi odgovorni za uništavanje ozona.

Dokazi su pokazali da svijet mora djelovati – i djelovali su. Od 1987. godine, 197 zemalja i Evropska unija potpisali su Montrealski protokol, koji je doveo do faznog ukidanja supstanci koje uništavaju ozon, kao što su CFC-ovi korišteni u frižiderima i sprejevima.

Tokom posljednje decenije, postojali su pozitivni znakovi da rupa u ozonskom sloju postaje manja svake godine, naročito u septembru, periodu kada Antarktik počinje da se zagrijava i rupa se otvara.

Međutim, naučnici su bili oprezni u potvrdi svojih sumnji jer atmosfera ima visok nivo „haotične varijabilnosti“, rekla je Solomon.

To je dovelo neke naučnike da tvrde da oporavak ne ide onako kako su se nadali.

Sa 15 godina podataka o posmatranju sada dostupnim, istraživači su sigurni u potvrdu da ozonski sloj ponovo raste. Ako se ovaj trend nastavi, očekuju da bi ozonski sloj iznad Antarktika mogao potpuno da se oporavi za oko 10 godina.

„Do 2035. godine, možda ćemo vidjeti godinu u kojoj neće biti nikakvog uništavanja ozonskog sloja u Antarktiku. I to će biti veoma uzbudljivo za mene“, rekla je Solomon.

„A neki od vas će vidjeti da rupa u ozonu potpuno nestane za vašeg života. I ljudi su to postigli.“

(Vijesti.ba)