Novi zakon o kontroli cijena otvara vrata mitu i korupciji!

Radi se o prijedlogu koji pojačava represiju, ali i otvara ozbiljan prostor za povećanje korupcije.

Naime, predloženim izmjenama, za prekršaj iz člana 14. stav (1) Zakona o kontroli cijena, pravno lice bi, u slučaju nepridržavanja mjera neposredne kontrole cijena, trebalo platiti minimalnu kaznu u iznosu od 6.000 KM umjesto dosadašnjih 1.000 KM, a najveća moguća kazna bila bi 30.000 KM umjesto dosadašnjih 10.000 KM. Spomenutim izmjenama predviđena su i povećanja novčanih kazni za odgovorna lica u pravnim subjektima, kao i za fizička lica.

Drakonske kazne, stava su stručnjaci, neće riješiti već pojačati problem, s obzirom da su inspektorima date ogromne ovlasti da rade šta hoće, a trgovcima eliminiše svaku mogućnost za žalbe i sudsko odlučivanje.

Naime, posljednjih godina, trgovci su počeli dobijati sve više odluka sudova u svoju korist protiv postupanja nadležnih inspekcija.

U novom prijedlogu, s visokim kaznama, rijetki će se odlučiti za sudsko odlučivanje, što otvara prostor za “završavanje na licu mjesta” s inspektorima, odnosno znatno povećava mogućnost koruptivnih radnji. Dodaju li se tome različiti nivoi vlasti od kantona do Federacije, do različitih propisa koje ovi nivoi imaju, trgovci će se naći pred ogromnim izazovom.

S druge strane, pred očima vlasti, inspekcija i cijele javnosti odvija se nelegalna trgovina na pijacama, ulicama, trotoarima, automobilskim haubama bez fiskalnih kasa, koje tržišne inspekcije uopšte ne tretiraju. Pa čak i Zakom definisanom neradnom nedjeljom, o čemu svjedoči prodaja prehrambenih artikala i odjeće na sarajevskoj Autopijaci.

Da ne bi bilo nedoumica, zakon je potrebno mijenjati jer prethodni datira još iz 1995. godine, ali nas novi, u svojoj osnovi vraća u 1985. godinu i vrijeme socijalizma.

Naime, Preambula Ustava BiH predviđa podsticanje ekonomskog razvoja kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede.

No, novo zakonsko rješenje nema dodirnih tačaka s tržišnom ekonomijom, jer se ona vodi temeljem ponude i potražnje na tržištu, a intencija federalne Vlade je da ona regulište tržište. To su prakse prošlih vremena – pa trgovina u BIH ostaje u raljama socijalizma, komunizma i poslovanja papirom, a privrednici izloženi maltretiranju i slobodnoj volji inspektora u nedostatku širine i znanja u obavljanju svog poziva.

(Vijesti.ba)