29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ.
Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?
Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.
Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31 posto građana s pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo "za" suverenu Bosnu i Hercegovinu.
Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.
Prethodno je 25. januara 1992. Skupština SR BiH donijela Odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH.
Sjednicu je prije glasanja napustila većina srpskih zastupnika predvođena predstavnicima Srpske demokratske stranke. Njihov tadašnji vođa Radovan Karadžić, prijetio je sa skupštinske govornice kako će odluka o referendumu odvesti bošnjački narod na "istu onu autostradu pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska". No, ipak, na referendum su izašli građani srpske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom u većim gradovima.
Jedan dio bh. Srba, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirao je referendum.
1. marta 1992. BiH proglašava nezavisnost. Tada srpske paravojne formacije, kao odgovor na referendum, postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima dolazi i do oružanih sukoba.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.
Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda.
Nakon toga je došlo do agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je uzrokovala ljudske žrtve, patnju, materijalna razaranja, raseljavanja.
Nakon skoro četiri godine masovnih razaranja ali herojske odbrane dolazi do mira.
U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. potpisan je mirovni sporazum, čime je neslužbeno završena agresija na BiH. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.
Parlament je 28. februara 1995. godine donio odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Evropska ekonomska zajednica je priznala ovaj dan, a ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine.
(Vijesti.ba)