Koga su prošle godine pomilovali Dodik i Bradara

Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je potpisao brisanje presude za stranačkog kolegu iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Mladena Gajića koji je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi iako je Okružni sud u Banjaluci upozorio da se time degradira autoritet pravosnažne presude i sprečava svrha kažnjavanja.

Tokom 2024. godine je potpisano ukupno 16 pomilovanja u Bosni i Hercegovini – bez objašnjenja o razlozima zbog kojih se daju jer funkcionere zakon na to i ne obavezuje, piše CIN.

Najviše pomilovanja su dali Dodik i predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) Lidija Bradara i to su, uglavnom, brisanje presuda, odnosno smanjenje zatvorskih kazni.

Pomilovanje osim predsjednika entiteta mogu dati i članovi Predsjedništva BiH te gradonačelnik Brčko distrikta i tako promijeniti ili ublažiti kazne i izbrisati presude. Zakon nije ograničio koliko koji funkcioner i u kojem vremenskom roku može dati pomilovanja.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) godinama prati odobravanje olakšica osuđenicima u BiH. Te informacije pokazuju da funkcioneri potpisuju pomilovanje, ne uzimajući u obzir mišljenje struke.

Pomilovanja predsjednika Dodika
Mladen Gajić je osuđen u julu 2022. godine jer je kao direktor JZU Bolnica „Sveti Apostol Luka“ u Doboju prekršio zakon pri nabavci zaštitnih odijela i maski tokom pandemije korona virusa 2020. godine. On je sklopio posao sa banjalučkom turističkom agencijom „Travel for fun“ koja nije ni imala dozvolu za promet medicinskim sredstvima. Ispostavilo se da su u isporučenoj robi, čiji prijem direktor Gajić nije nadzirao, stigle i naočale za varenje i brušenje. Nabavka je provedena pregovaračkim postupkom bez obavještenja o nabavci.

Grad Doboj je oštećen za više od 82 hiljade KM.

Gajić se dogovorio sa Republičkim javnim tužilaštvom da prizna krivicu, odrekavši se suđenja u kojem bi javnost mogla čuti detalje o nabavci, pa je osuđen na 10 mjeseci zatvora.

U presudi piše da Gajiću nije mogao biti zabranjen niti ograničen rad jer je optužen za blaže krivično djelo − nesavjestan rad u službi. Nije mogao dobiti ni veću kaznu jer ga Tužilaštvo nije teretilo za eventualno ugrožavanje života osoblja i i pacijenata zbog korištenja neadekvatne opreme.

Gajić je platio Gradu Doboju 82.320 KM štete i otkupio neizdržanih sedam mjeseci zatvora za 10.500 KM. Naredne 2023. godine zamolio je svog stranačkog šefa Milorada Dodika za pomilovanje, zatraživši najbolje što se nudi − brisanje presude. U zahtjevu je napisao: da će poštovati pravni poredak Republike Srpske i da neće počiniti novo krivično djelo, da je visokoobrazovana osoba sa naučnim titulama i da mu brisanje presude treba za daljnju karijeru te da je obeštetio budžet Doboja iako to nije bio obavezan učiniti.

Ministarstvo pravde RS-a kojim rukovodi ministar Miloš Bukejlović, također stranački kolega iz SNSD-a, nije imalo ništa protiv, ali je Okružni sud u Banjaluci prigovorio. Sudija Blagoje Dragosavljević, koji je izrekao presudu, obrazložio je da je Gajić već iskoristio sve zakonske pogodnosti: optužnica mu je promijenjena u blaže krivično djelo, potpisao je sporazum o krivici i otkupio kaznu pa bi pomilovanje potpuno obesmislilo pravosnažnu presudu i onemogućilo prevenciju takvog ponašanja, što je svrha kazne.

„ (...) a osuđenom bi se omogućilo da konkuriše za javne dužnosti iako je u vršenju istih već učinio krivično djelo za koje je osuđen na kaznu zatvora“, napisao je sudija Dragosavljević i skrenuo pažnju da Gajić nije platio štetu Gradu Doboju iz moralnih razloga i dobrovoljno, kako je napisao u zahtjevu, već zato što je to bio uvjet da Sud prihvati njegov Sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom.

U dopisu Suda je navedeno da upravo evidencija o osuđivanosti treba da spriječi osuđenike da ponovo obavljaju javne funkcije. Pomilovanje koje se daje samo kako bi se neko opet vratio na funkciju nema opravdanje, smatra Sud, nedopustivo je i degradira autoritet i značaj pravosnažne presude.

Međutim, predsjednik Dodik nije uzeo u obzir argumente sudije pa je potpisao pomilovanje svom stranačkom kolegi Gajiću, a potom ga podržao u nastavku rada na poziciji direktora bolnice u Doboju.

Gajić nije odgovorio na pozive CIN-a, a advokat Siniša Mikić koji ga je zastupao u krivičnom postupku kaže da je brisanje presude bila jedina opcija pomilovanja koju je mogao dobiti: „Njemu nikakvu uslugu nije napravio tim brisanjem jer bi se to brisalo po sili zakona“. Dodao je da se nakon određenog perioda sve kazne do tri godine zatvora brišu po sili zakona i to se zove zakonska rehabilitacija.

Dodik je 2024. godine pomilovao šestericu osuđenih.

Uz Gajića je obrisana presuda trojici koji su zbog tjelesnih povreda i tuče dobili novčane ili uslovne kazne. Preostala dvojica osuđenih za ugrožavanje sigurnosti i zloupotrebu položaja su dobili prijevremenu slobodu – jednom je ostatak zatvorske kazne zamijenjen uslovnom, a drugom je oprošten.

Među njima je bivši zamjenik javnog pravobranioca RS-a Mirko Stojčinović, osuđen u julu 2021. na Okružnom sudu u Banjaluci na dvije i po godine zatvora zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. On je 2016. godine neosnovano odustajao od žalbe pri zastupanju Grada Banjaluka u sporovima za nekretnine vrijedne najmanje 7,3 miliona KM. Pritom je ometao kolege koje su to namjeravale učiniti kako bi osigurale uspjeh Gradu.

Uz zatvorsku kaznu Stojčinoviću je bilo zabranjeno da tri godine nakon pravosnažnosti presude radi kao državni službenik. U dobojski zatvor je upućen u maju 2023. i otamo je pisao Dodiku, zatraživši da ga oslobodi zatvora i mjera zabrane.

Naveo je da ga je na poziciju pravobranioca izabrala Narodna skupština RS-a, da je bio uspješan u radu, da je stvaralac Republike Srpske i komandant odbrane Doboja te da je odlukom visokog predstavnika OHR-a Paddyja Ashdowna smijenjen sa mjesta načelnika Općine. Opisao je sebe kao čovjeka koji vegetira otkad mu je dodijeljen pritvor.

I u ovom postupku je zatraženo mišljenje Ministarstva pravde RS-a, koje opet nije imalo prigovor na zahtjev, te od Okružnog suda u Banjaluci, koji se opet protivio pomilovanju. Sudija Pane Gavrić, koji je izrekao presudu, zaključio je da su se sve okolnosti već cijenile pri izricanju kazne. Sud je objasnio da će zatvorska kazna i mjere zabrane rada u državnim organima postići svrhu kažnjavanja dok bi pomilovanje bilo u suprotnosti sa Krivičnim zakonom RS-a.

Dodik se i u ovom slučaju oglušio o navode Suda. U julu 2024. potpisao je pomilovanje, oslobodivši Stojčinovića ostatka zatvorske kazne.

Stojčinović je nakon 17 mjeseci u zatvoru izašao na slobodu kao umirovljenik sa mirovinom od oko 1.400 KM. Preko advokata je poručio da ne želi komentarisati svoj slučaj.

Pomilovanja predsjednice Bradara
Predsjedništvo BiH u 2024. godini nikome nije dalo pomilovanje, a tadašnji gradonačelnik Brčko distrikta Zijad Nišić je pomilovao dvojicu osuđenika. Jedan je osuđen za teško kazneno djelo protiv javne sigurnosti i dobio je smanjenje zatvorske kazne za šest mjeseci, dok je drugi osuđen za neovlaštenu proizvodnju narkotika i dobio je brisanje presude.

Predsjednica FBiH Lidija Bradara je u prošloj godini pomilovala osmero osuđenih za različita krivična djela, pri čemu je većina dobila blaže zatvorske kazne.

Među njima je i vlasnik firme „Građevinska djelatnost Vlada“ iz Gruda Boro Braćić kojem je Bradara omogućila da, ukoliko to želi, može u mostarskom zatvoru u kojem se nalazi provesti manje od 15 mjeseci na koliko je osuđen. Bradara mu je umanjila kaznu za šest mjeseci i time mu dala priliku da kaznu otkupi jer krivični zakon daje tu mogućnost za kazne propisane baš do granice od godinu dana. On to za sada nije učinio, a njegova advokatica Ivana Grizelj Ćorluka nije htjela bez konsultacije sa klijentom reći hoće li on to i učiniti.

Braćić je osuđen u aprilu 2024. zbog propusta koje je učinio kao vlasnik građevinske firme jer sredinom 2018. godine nije postavio radnu i zaštitnu skelu kako bi zaštitio radnike koji su postavljali krov na objektu. Radnik Ahmo Bećirović iz Živinica je pao sa visine od šest metara, a Sud je zaključio da je Braćićev propust doveo do njegove smrti što je okvalifikovano kao teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i nepropisnog izvođenja građevinskih radova.

U obrazloženju Općinskog suda u Ljubuškom je navedeno da je Braćić kriv zbog nehata, a ne namjere, ali da se svrha kažnjavanja može postići jedino izricanjem zatvorske kazne. Društvo mora poduzeti učinkovite mjere prevencije da odvrati potencijalne počinioce ovog kaznenog djela, smatrao je Sud.

Međutim, predsjednica FBiH Lidija Bradara nije bila saglasna s tim i već osam mjeseci nakon presude izmijenila je odluku Sudskog vijeća.

Sličnu šansu je iskoristila i Mirzeta Subašić, članica Saveza za bolju budućnost, pravosnažno osuđena u oktobru 2021. na godinu i šest mjeseci zatvora jer je kao direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona nelegalno zapošljavala u ovoj instituciji.

Zdravstvo u trampi za zastupnički glasSkupštinski zastupnik Omer Škaljo dao je odlučujući glas za formiranje vlasti u Zeničko-dobojskom kantonu pa je nagrađen direktorskom pozicijom u Zavodu zdravstvenog osiguranja.

U zatvoru nije provela nijedan dan jer joj je Općinski sud u Tešnju odobrio odlaganje zatvorske kazne pa je pomilovanje u julu 2024. dočekala na slobodi. Bradara joj je pomilovanjem smanjila kaznu za šest mjeseci, tačno koliko je potrebno za otkup kazne ili mogućnost izdražavanja kazne kući uz elektronski nadzor.

Odmah nakon pomilovanja Subašić se obratila Sudu, zamolivši da joj se omogući plaćanje u ratama jer joj je to puno para da plati odjednom. Navela je da joj ne bi odgovaralo izdržavanje zatvorske kazne uz elektronski nadzor jer je bolesna i mora ići doktoru.

Iako je zakon propisao da se zamijenjena zatvorska kazna plaća odmah, tadašnji predsjednik Suda Zdravko Popović je odobrio i zahtjev za plaćanje 36.000 KM u šest rata za godinu dana.

Pomilovanja koja su ovlašteni funkcioneri dodjeljivali od 2003. do kraja 2024. nalaze se u bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo i dostupni su jednostavnom pretragom svim građanima. U bazi se, između ostalog, mogu naći podaci o: vrsti pomilovanja, funkcionerima koji su ga potpisali i osuđenim koji su ga dobili.

Najveći broj pomilovanja je potpisao bivši predsjednik FBiH Niko Lozančić. On je od sredine 2003. do sredine 2005. godine pomilovao 460 osuđenika.

(Vijesti.ba/CIN)