Njemačka: Punu penziju moguće ostvariti tek nakon 45 godina staža

Na prvi pogled, Francuska ima velikodušniji penzioni sistem u usporedbi s Njemačkom. 2023. godine je penzioni s 62 godine ukinuta. Dvije trećine Francuza bilo je protiv, što je dovelo do višesedmičnih, širom nasilnih protesta širom zemlje - protesta žutih prsluka.

Vlada je reformu usvojila, pozivajući se na poseban član Ustava i bez završnog glasanja u Nacionalnoj skupštini, piše DW.

„Najranija dob za odlazak u penziju u Francuskoj povećana je sa 62 na 64 godine. Međutim, da bi se primala puna penzija, potrebno je uplaćivati doprinose 42 ili 43 godine", objašnjava Friederike Hofmann, dopisnica njemačkog javnog servisa ARD iz Pariza. Povećana je ne samo starosna granica za odlazak u penziju, već i broj godina, potrebnih za uplate u penzioni fond. Prije reforme bilo je potrebno 41,5 godina, a sada će Francuzi morati raditi 43 godine kako bi ostvarili punu penziju. Ko to ne postigne, morat će produžiti radni vijek do 67. godine, dodaje Hofmann.

Njemačka: Od 2007. kasniji odlazak u penziju
U Njemačkoj je još 2007. godine donesen Zakon o prilagođavanju starosne granice, kojim je predviđeno postepeno povećanje starosne granice za odlazak u penziju. Za osiguranike rođene 1964. godine i kasnije, granica je pomaknuta na 67 godina. Za generacije rođene između 1947. i 1963. predviđen je prijelazni period sa postupnim povećanjem dobi za odlazak u penziju.

Da bi se ranije otišlo u punu penziju u Njemačkoj je potrebno imati 45 godina radnog staža. Čak i tada, penzija sa 63 godine bez umanjenja novčanog iznosa više nije moguća, ističe Christian Lindner iz Langebrücka u Saskoj.

Prosječna starosna penzija muškaraca s najmanje 35 godina osiguranja iznosila je 2023. godine oko 1.800 eura. Žene su u prosjeku mogle računati na 1.333 eura. Na razini cijele države iznos starosne penzione nakon najmanje 35 godina osiguranja bio je nešto viši: za muškarce 1.809 eura, a za žene 1.394 eura.

Ovaj savjetnik i stručnjak za penzije kaže: „Zakonodavac je odredio da ta pravila vrijede samo za osiguranike rođene prije 1953. godine. Za mlađe, dakle sve rođene između 1953. i 1964. godine, starosna granica se postepeno povećava na 65 godina – čak i ako imaju 45 godina radnog staža."

Koliko se dugo radi u drugim zemljama EU?
Prema analizi Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Nijemci su među onima, koji najduže rade u EU. U 2022. godini prosječna starosna dob za odlazak u penziju bila je blizu 66 godina. U Nizozemskoj i Danskoj ta dob iznosi gotovo 67 godina, u Španiji 65, dok je u Austriji za muškarce 65, a za žene trenutno 61 godina.

U Francuskoj i Italiji je prag oko 64 godine. U Grčkoj i Luksemburgu radnici odlaze u penziju već sa 62 godine. OECD-ova ekspertica za penzije, Monika Queisser, kaže za TV-magazin Plusminus da su mnoge zemlje slijedile Njemačku u podizanju starosne dobi za umirovljenje, ali da je njemačka kombinacija, po kojoj se tek nakon 45 godina staža može otići u penziju sa 65 godina, relativno stroga u usporedbi s drugim državama.

U Hrvatskoj osiguranici ostvaruju pravo na starosnu penziju ako imaju 65 godina i najmanje 15 godina penzionog staža. Za žene vrijedi prijelazno razdoblje od 1. januara 2020. do 31. decembra 2029., tokom kojeg je dobna granica niža od 65 godina. U 2023. godini iznosila je 63 godine i 3 mjeseca te se svake godine povećava za tri mjeseca. Prosječna neto penzija je oko 500 eura.

Italijanska reforma s izuzecima
Italija je također podigla starosnu granicu na 67 godina, ali u praksi mnogi odlaze u penziju već sa 62 godine i to često uz pune novčane iznose. Razne iznimke to omogućavaju, objašnjava ARD-ov dopisnik iz Rima Andreas Herz. „Političari sada žele ograničiti te iznimke. Planirano je da mlađe generacije rade i do 71. godine."

Italija izdvaja najveći dio državnog budžeta za penzije u cijeloj EU.

Danski model: Penziona dob raste sa životnim vijekom
Ono što se u mnogim zemljama tek razmatra, u Danskoj je već stvarnost – penziona dob raste zajedno s prosječnim životnim vijekom. Trenutno iznosi 67 godina, ali će se dalje povećavati, objašnjava ARD-dopisnica Rikke Detlefsen iz Kopenhagena.

„Ja ću morati čekati do 2033. godine da s punih 68 godina odem u penzionu. Od 2040. godine starosna granica će iznoziti 70 godina. A ako se životni vijek i dalje bude produžavao, ona će nastaviti rasti."

Moglo bi se desiti da njena danas 25-godišnja kćerka mora raditi sve do 74. godine. Mirovine u Danskoj su financirane iz poreza. Bez obzira da li si bogat ili siromašan, zajamčen iznos je 965 eura mjesečno. Oni, koji nemaju dodatnu privatnu ušteđevinu, dobijaju još toliko. Međutim, sve više ljudi, posebno fizički radnici, medicinske sestre i njegovatelji, traže da odu u prijevremenu penziju jer ne mogu izdržati da rade do propisane starosne granice.

Austrijski sistem: Svi uplaćuju u penzioni fond
U Austriji penzioni sistem ima visok prioritet. Za razliku od Njemačke, svi građani uplaćuju penziono osiguranje u državni penzioni fond – uključujući privatnike, političare i sve više državnih službenika.

Već 2004. godine donesen je zakon, koji uključuje i državne službenike u sistem plaćanja penzionog osiguranja, uz prijelazni period do 2040. godine. Još od 1958. godine i privatnici uplaćuju doprinose, a 1997. su ukinute posebne povlastice za političare – od tada i oni uplaćuju u redovni penzioni fond.

Još jedna razlika u odnosu na Njemačku je ta da poslodavci u Austriji uplaćuju 2,3% više doprinose nego radnici. Ukupna stopa doprinosa iznosi 22,8%, dok je u Njemačkoj 18,6%.

U Austriji zasad nema planova da se starosna granica podigne na 67 godina. Za muškarce je propisana starosna granica 65 godina, a za žene trenutno 61 godina. Međutim, do 2033. godine i za žene će granica biti 65 godina, kaže Nikolaus Neumaier iz ARD-ovog istraživanja u Beču.

(Vijesti.ba)