Danas obilježavanje 101. godišnjice smrti Alekse Šantića

Godišnjicu će obilježiti Srpska pravoslavna crkvena općina Mostar, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ''Prosvjeta'', Gradsko vijeće Mostara i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo ''Gusle'', saopćeno je iz mostarske "Prosvjete".

Aleksa Šantić rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je četiri brata, Peru, Jeftana, Savu i Jakova, kao i sestre Soku, Persu (koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića) i Zoricu koja je umrla kao beba.

Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat pa se poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća u rodni Mostar.

Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio.

Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.

Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge a i bola i prkosa.

Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,...
U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.

Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi.

Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora", kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Ðikićem,...

Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od tuberkuloze.

(Vijesti.ba)